Aktuelno
You are here: Home / Kalesija / Priča o travničkim ovčarima na kalesijskim pašnjacima

Priča o travničkim ovčarima na kalesijskim pašnjacima

Vahid Rubanović (23) i Mensur Fuško (24) već godinama se bave nomadskim stočarstvom. Iz okoline Travnika su. Bavljenje ovčarstvom je tradicija u njihovim familijama.

– Ovim poslom bavili su se naši djedovi i naši očevi pa se, eto, i mi bavimo. Nije lahko, ali se ne žalimo. Čovjek mora nešto raditi, kazuju nam.

Sa svojim stadom ovaca u oktobru krenu sa obronaka Vlašića i krenu sa ovcama tragajući za boljom pašom. Već nekoliko godina period od oktobra do maja, kada se vraćaju na Vlašić, sa stadom borave na području kalesijske općine, gdje im Sprečko polje nudi bogatu ispašu. Zadovoljni su gostoprimstvom Kalesijaca.

Mi smo ih zatekli u Miljanovcima kod Kalesije. Stado je paslo, između ostalog, na stadionu mjesnog FK „Bijeljevac“. S obzirom da se ovaj klub već nekoliko godina ne takmiči jer nemaju mladih zainteresiranih za „najvažniju sporednu stvar na svijetu“, neki kažu da je bolje i da ovce pasu na stadionu nego da trava propada.

Vahid i Mensur u stadu imaju 200 ovaca i isto toliko janjadi. Tu su i tri magarca, natovarena najnužnijim stvarima koje nomadski ovčari moraju imati, i dva psa.

Sve ovo vrijeme Vahid i Mensur spavaju pod šatorom.

Pitali smo ih kako su proveli hladnoće koje su bile tokom januara mjeseca.

– I tada smo, kao i uvijek, spavali pod šatorom. Stado bismo odveli u neku šumu jer im je u šumi manje hladno. Ipak, dosta nam je janjadi uginulo od zime, kazuje nam Mensur Fuško.

Šta vam je najteže u ovom poslu? – pitali smo ih.

– Najteže je u maju mjesecu kada odemo na Vlašić i kada dođe vrijeme muže ovaca. Tada ima najviše posla. Treba svaku ovcu pomusti. Teško pada i višemjesečna odvojenost od kuće, priča Vahid Rubanović.

Od jedne ovce mogu namusti dnevno pola litra mlijeka. Od mlijeka prave daleko poznati travnički sir.

– Mi odmah mlijeko preradimo u sir i spremimo u kace, a onda u kacama mora da odstoji nekoliko mjeseci, da nadođe. Može se on i odmah jesti, ali je bolji kad odstoji, pričaju nam.

Pitali smo ih i koliko košta jedna ovca.

– Ima ih od 200 pa do 500 maraka, kaže Menusr Fuško.

Najviše ovaca, uglavnom ovnova, kako kažu, prodaju uoči Kurbanskog bajrama. I mimo Bajrama, kad usfali para, proda se poneka ovca. Janjaca najviše prodaju u maju.

Nešto novca zarade i od prodaje ovčije vune. I tada se ima posla, ali raditi se mora, kazuju.

Ni Vahid ni Mensur nisu oženjeni. Nisu ni zabrinuti zbog toga. Vele da su mladi i da će i to doći u svoje vrijeme.

About redakcija novina

Scroll To Top