Sa korisnicima Narodne kuhnje u Memićima: Zajedno dijele hranu i muku

Narodna kuhinja „Imaret“ tuzlanskog Merhameta u Kalesiju svakodnevno šalje oko stotinu obroka za najugroženije porodice. U Kalesiji hrana se dijeli na dva punkta, u Memićima i u Jeginovom Lugu.

Posjetili smo Memiće i razgovarali sa korisnicima javne kuhinje. Dvadesetak porodica, ukupno 60-ak gladnih usta, preživljavaju zahvaljujući obroku koji dobiju. Većina njih živi u kolektivnom smještaju, u takozvanim „holandskim kućama“ u Memićima, tačnije u naselju Markovići  i u blizini škole.

Hranu nose kućama

Hrana se dijeli u prizemnom dijelu nedovršene kuće. Svi korisnici hranu nose kućama, ne jedu tu, na licu mjesta. Ljeti je dobro, ali, kako kažu, problem je zimi, kada valja po mrazu, hladnoći, snijegu, kiši doći po ta jedan obrok koji im život znači.

Hranu dobivaju samo radnim danima. Ponekad, za Bajram ili za drugi praznik koji „pada“ u radni dan, dan ranije dobiju malo više hrane.

Hatidža Hajdarević je iz Zvornika. Živi u „holandskoj kući“. Kaže da nema nikakvog primanja. Sve što dobije to je ovaj obrok iz kuhinje. Ipak, zahvalna je onima koji im pomažu, koji pomažu narodnu kuhinju.

U sličnoj situaciji je i Suada Rahmanović. I ona je iz Zvornika; također živi u holandskim kućama.

– Ako i dobijemo koju paru, to se uglavnom daje za lijekove. Neki dan mi je otišlo 100 maraka za lijekove. Dijete ima astmu, a muž je im'o predinfarktni napad. Teško se živi, ali iz ove kože ne možemo, kazuje Suada.

Mina Hodžaj ima 71 godinu. Živi sa mužem Jašarom. Imaju 300 maraka penzije, ali i ona veli da većina ode za lijekove.

Na mjesto gdje se dijeli hrana dođu u 10,30 sati i čekaju. Nekad čekaju i dva sata. Sjede i pričaju; jedni drugima se, kako kažu, izjadaju, zajedno podjele muku jedni sa drugima. Kao što i hranu zajedno dijele. Hrana se sprema u Tuzli. Prvo se iz Tuzle odvezu u Jeginov Lug, gdje se podijeli 40-ak obroka. U Jeginovom Lugu su uglavnom smještene porodice čije su kuće uništene u majskim poplavama 2014. godine.

Uglavnom se ne žale se na hranu.

– Nekad dođe grah, krompir. Bude i mesa. Hljeb je dobar, priča Hatidža Hajdarević.

Naza Halilović (75) je mještanka. Živi sama. Ima 200 maraka primanja. Žali se da je jednom došao bajat hljeb pa su ga vratili.

– Neki dan su nam dali i pokvaren jogurt. Haman da mu je istekao rok trajanja. Mi smo uglavnom bolesni i kako da jedemo takvu hranu, priča Naza Halilović.

Oni ne krive Merhamet.

– Oni nama dijele ono što njima drugi daju, kazuju nam.

  Mašala, evo i paradajza!

 Na dan naše posjete za ručak su dobili pire krompir sa mesom. Sa velikom radošću su dočekali kombi vozilo u kojem je dovezena hrana i vozača Adisa. Silno su se obradovali kada su vidjeli da su dobili i gajbu paradajza.

– Mašala, evo i paradajza! – rekla je s velikim ushićenjem jedna od korisnica narodne kuhinje.

Nakon što im je hrana nasuta u posude koje su ponijeli sa sobom, požurili su kućama gdje ih čekaju ostali ukućani.

Svi se nadaju da će biti dobrih ljudi koji će pomagati rad Narodne kuhinje „Imaret“, kako ne bi ostali i bez ovog jednog obroka.