U BKC-u otvorena izložba fotografija: Bracika i Kalesija bili su pioniri povratka

U Kalesiji, u okviru manifestacije „Kalesijsko ljeto 2017“, u galerijskom prostoru JU BKC „Alija Izetbegović“ Kalesija otvorena je Izložba fotografija Zijada Nuhanovića  „Nijedna kuća ko svoja, nijedna rijeka ko Drina  – FADIL BANJANOVIĆ BRACIKA. Izložbu, koju je otvorio Fikret Suljkanović, savjetnik kalesijskog načelnika Seada Džafića,  pripremilo  je Udruženje za razvoj i demokratizaciju društva „Demo- Cent“ Tuzla. Fotografije Zijada Nuhanovića odabrao je Mehmed Šešić – Šiško, a urednik izložbe je novinar Hasan Hadžić.

Na otvaranju izložbe govorio je Hasan Hadžić.

• Dragi prijatelji, poštovaoci povratka i povratnika, a posebno ličnosti i djela Fadila Banjanovića Bracike, srdačno vas selamim i pozdravljam ispred dvaju organizatora ovog časnog skupa i događaja!

To su gostujući organizatori iz Udruženja za razvoj i demokratizaciju  društva, ili skraćeno DEMO-CENT iz Tuzle, koji u svom radu posebnu pažnju posvećuju podršci  povratničkoj populaciji i istinskoj reintegraciji BiH. Drugi organizatori su ovdašnji domaći – iz Bosanskog kulturnog centra „Alija Izetbegović“ iz Kalesije koji u svojim programima i radu takođe nikada nisu zapostavljali povratnike niti priznavali neke vještačke linije podjela ovih krajeva i naše jedne i jedine Bosne i Hercegovine.

Zato su u okviru manifestacije „Kalesijsko ljeto“ od srca prigrlili i ovu dirljivu foto-priču o povratku i Braciki. Hvala i njima i čelnicima opštine Kalesija koji su, evo, takođe ustali da obnove onu tradiciju iz 1996., kada je Kalesija bila liderska opština u BiH u realizaciji maglovitog Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma. Kažem maglovitog, jer jedino kod tog  Aneksa nije bilo zapisano ni ko je odgovoran da ga sprovede niti su dati bilo kakvi rokovi, a ni ko je kriv ako se proces povratka uopšte ne pokrene.

Ali se zato jako dobro zna da su Kalesija i Kalesijci među najvećim krivcima što taj Aneks nije ostao mrtvo slovo na papiru, kako su vjerovatno krojači sudbine BiH bili planirali. Upravo su Kalesijci iz tadašnje lokalne vlasti i običan narod, stali uz Braciku i njegovo udarno povratničko jezgro iz Podrinja. Onda su se dogodile povratničke drame u Mahali i Jusićima, koje su direktno prenosile najpoznatije televizije svijeta. Dogodio se legendarni Began da povede goloruke povratnike i protjera silnike koji su pod punom ratnom spremom nadrirali u Mahalu s druge strane. A to je bilo ono na čemu se vagalo – hoće li povratka biti ili neće.

Dakako, dogodilo se i da prvi guverner prvoosnovog kantona u BiH koji tada zvao Tuzlansko-podrinjski, za razliku od danas nažalost, dakle prvi guvrener  – Kalesijac Izet Hadžić podrži inicijativu tadanjeg načelnika Kalesije Dževada Tosunbegovića i rahmetli Bracike Banjanovića i hrabro formira Ured za povratak – prvu povratničku instituciju u BiH, da stvori institucionalne preduslove bez kojih sva ona Bracikina harizma i energija ne bi postigli onako velike rezultate. Zato je Kalesija u to vrijeme bila liderska opština u zemlji u dijeljenju povratničkih svih nevolja i radosti.

Dragi prijatelji!

Moram na trenutak da se odmaknem od glavne niti ovog izlaganja kako bih napomenuo da ja sada prvi put u životu čitam napisani govor, jer sam po profesiji novinar i po ljudskom damaru pričalica. Činim to zato što pored svojih ličnih poruka i sjećanja na povratak i Braciku, imam obavezu da kažem nešto i u ime nekih ljudi koji su ovdje bili važniji večeras da govore nego ja, a li su opravdano odsutni.

Prvi je već pominjani Izet Hadžić. Kao što je Braciku Banjanovića posvećenost teškoj misiji povratka i ideji istinski cjelovite BiH, koje su imale mnogo neprijatelja na svim stranama, koštala prerane smrti, tako je i Izeta Hadžiča vjerovatno takav doživljaj Bosne i nesklonost pljački naroda dijelom koštala daljnje visoke karijere. Ali, vjerujem da se on nikada zbog toga nije pokajao.

Drugi važan čovjek, koji je večeras nažalost odsutan, je autor ovih izuzetnih i neprocjenjivo dokumentarno vrijednih fotografija Zijad Nuhanović. On je osjećao i zabilježio glavne damare i dušu povratka, ne kravatirane političare za naslovice novina, već sve ove nene, djecu i ljude koji su se vratili. Oni su glavni junaci njegove foto priče.

Imao je Zijad Nuhanović izuzetno vrijedne vizije oko unapređenja medijskog tretmana povratničke populacije, imao je izuzetno osmišljen projekat formiranja medija centra u Zvorniku kao centru najjače povratničke regije u BiH. Imao je i tapšanja po ramenu od strane najviših bošnjačkih političara koji su čvrsto obećavali podršku takvom dragocjenom poduhvatu, a onda ga prevarili kao što su prevarili mnoge druge sa najčistijim namjerama za podršku povratku.

To su svi oni što su na sva zvona talamabasali da povratak nema alternativu. A naravno, podržavali su i nastavili da podržavaju razne parazite i manipulatore koji s istinskim povratkom nemaju ništa zajedničko, izuzev što su na povratničkoj muci i nevolji dostigli neslućene statusne i materijalne domete.

Ali nije ovo mjesto ni prilika za te ružne teme, već za neke vedrije, jer Kalesija, baš kao i daleke 96-te, ponovo postaje prijestolica pažnje prema povratnicima bez čijeg ostanka na svojim ognjištima neće i ne može biti BiH.

Tako je novi načelnik Sead Džafić po mnogo čemu i sam po sebi svojevrsna povratnička bosansko-hercegovačka institucija. Njegova kupovina „Kovnice“ u Bileći je velika podrška povratnicima u Istočnoj Hercegovini, kazao je prilikom otvaranja izložbe novinar Hasan Hadžić.

Slikar Mehmed Šišić – Šiško poklonio je kalesijskom načelniku Seadu Džafiću umjetničku sliku, u znak zahvalnosti za podršku povratku. U ime odsutnog načelnika, fotografiju je primio Fikret Suljkanović.

Izložba će ostati otvorena sedam dana.