Kalesijske novine Kalesijske novine
“Ode mi sve!” Ovu rečenicu pod znacima navoda izgovorio je, sa suzama u očima i pogledom usmjerenom ka nebu, čovjek kome je silnim poplavama izazvano klizište do temelja srušilo porodičnu kuću u samo nekoliko sekundi i to pred njegovim očima. Prizor koji nikada neću moći zaboraviti: drhtao je i plakao i svoju bol i nesreću u samo tri riječi iskazao: „Ode mi sve!“ 
Nažalost, njegova sudbina zadesila je i hiljadama ostalih porodica širom BiH, Hrvatske i Srbije. Nezapamćene poplave ostaće upamćene kao nešto po čemu će se naš narod najviše sjećati godine 2014. godine, posebno mjeseca maja. Umjesto prelijepog prirodnog šarenila kojeg svaki maj donosi, maj 2014. donio je sa sobom teške oblake koji su našu zemlju umili takvom kišom koju nijedna zemlja ne bi mogla primiti pa čak ni bosanska. Jer zemlja je bosanska primala i u svojoj utrobi skrivala ono što nijedna druga nije niti će ikada moći. Ali majska kiša i od nje je bila upornija.
U tim mračnim danima jedina svjetlost u našoj državi dolazila je od bezbroj sijalica kojima je bila ukrašena sarajevska Vijećnica na njenom svečanom otvaranju 9. maja 2014. godine. Obnovljena i još ljepša svima mami uzdahe, a onima koji su je rušili i palili 1992. godine jasno daje do znanja da u tome nisu uspjeli.
Nema ti veće bolesti od sirotinje.
Svijet u 2014. godinu je zakoračio onako kakav jeste i sam: bolestan – bolesno! U februaru, najprije u afričkim zemljama Gvineji i Liberiji a potom u svim zemljama svih kontinenata, pojavio se novi virus ebole koji je ubrzo odnio na desetine hiljada ljudskih života. Međutim, nije to bio jedini virus koji je zahvatio svijet u tom trenutku. Naime, nepoznata grupa ljudi koja sebe naziva muslimanima organizovala je tzv. Islamsku državu Iraka i Šama (IDIŠ/ISIL), koja je ubrzo počela po kratkom postupku da se obračunava sa svima onima koji drugačije misle i tako dala neprijateljski nastrojenom Zapadu odličnu priliku i opravdanje da upiru prstom na svakog muslimana etiketirajući ga kao potencijalnog teroristu. Lijepa stvar na ovome svijetu jeste naša vjera Islam, a najljepša njeno pravilno razumijevanje i u praksi potpuno izvršavanje.
A Bosna i Hercegovina je u 2014. godinu ušla tako što je većina njenog stanovništva na ulice izašla: kao sudionici velikih februarskih protesta koji su zahvatili sve veće gradove u BiH. Godine prevare, laži i lopovluka od strane svih nivoa vlasti doveli su do velikih protesta građana najprije u Tuzli, pa zatim u Sarajevu, Zenici, Mostaru… Došlo je do velikih nereda, paljevina, rušenja i sukoba sa policijom. Zapaljene su zgrade vlada, zgrade općina, biblioteke, te desetine drugih poslovnih objekata i stanova. I u našoj Kalesiji došlo je do istih protesta, ali na sreću bez ikakvih huliganskih postupanja.
Hljeba i igara
Ipak, godina 2014. ostaće i po nečemu lijepom upamćena, a onim najstrastvenijim zaljubljenicima u reprezentacije BiH možda i po najljepšem. I fudbalska i rukometna reprezentacija BiH plasirale su se po prvi put na neko veliko takmičenje: fudbalska na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, a rukometna na Svjetsko prvenstvo u Kataru. San je postao stvarnost, stvarnost je postala san. Napaćeni narod Bosne i njene Hercegovine gledao je svoje sinove kako po prvi put svojim sportskim znanjem i zalaganjem brane zemlju od svojih sportskih prijatelja kao što su je oni nekada branili svojim životima od životnih neprijatelja. Gol Vedada Ibiševića protiv Argentine i nesvjesni komentari Velida Spahe ostaće vječno upamćeni.
A onda – jul mjesec. Tma i tmuša neprebolna. Nestanak malezijskog aviona iz mjeseca marta ubrzo je zaboravljen zbog nove avionske nesreće koja se desila u Ukrajini gdje je u avionu iste avio kompanije bilo 283 putnika – i svi su poginuli. S obzirom koliko je aviona i brodova nestalo u 2014. godini, već sam se malo bio i uplašio i za Bosanski Brod da mu se štogod ne desi. Ali na sreću nije.
U istom mjesecu, na drugom kraju svijeta i za svijet onom manje bitnijem dijelu, u Gazi, desio se novi pokolj muslimanskog stanovništva od strane Izraela. Povod na nečovječne napade na civilno stanovništvo Gaze bilo je ubistvo čak (slovom i brojem) tri – 3 izraelska vojnika od strane Hamasa.
Amerika i ostatak svijeta su sve to uredno gledali, ali nisu vidjeli. Nakon višemjesečnih napada ubijeno je preko 2 000 muslimana. Krivi su bili jedino zato što su muslimani.
Bi l’ se od rudarske plate moglo kupiti 4 metra cica ženi za dimije?
Mjesec septembar dao je odgovor na pitanje: Da li je BiH ikada više patila u jednog godini kao što je u 2014? Odgovor je da nije. Nova nesreća na starom mjestu. U jami Raspotočje došlo je do gorskog udara uslijed čega su bila zatrpana 34 rudara. Njih 29 uspjelo je izaći iz rudnika, ali njih peterica… nisu. Prekinuo se život ljudi koji su bili spremni poginuti za ovu zemlju. Poginuli su ispod te zemlje. Jedan od rudara koji je preživio, po izlasku iz jame, učinio je sedždu na prašnjavoj zemlji bosanskoj kao znak zahvalnosti Onome Koji I Smrt I Život Daje.
I opet ljudi išću od brice pare za hadža. A nema veće halal pare od njihove, rudarske.
Šta je – tu je. Glasali smo – gladujmo!
Kraj ove teške i bolne godine rezrvisan je za one koji su najvjerovatnije i najveći krivci zašto je ona takva – za političare. Oktobar mjesec – opšti izbori. O strankama koje su pobijedile te njihovim liderima ne treba ni pisati, jer sve je poznato. I poznato je da se neće nikada moći ni u čemu dogovoriti ni složiti. SDA i SNSD najveći pobjednici, ostale stranke – malo manji pobjednici. Jer, niko nije u gubitku. Osim naroda.Ali, šta je – tu je. Glasali smo – gladujmo!
Piše: Adnan Spahić
