Kalesijske novine Kalesijske novine
Kalesijku Admiru Ramić sugrađani uglavnom poznaju po slikama. Dugo godina svoje emocije prenosila je na platno. Međutim, posljednjih dana svoju kreativnost iskazuje na drugi način. Okušala se i dizjniranju odjeće i uspješno dizajnirala prve hlače.
“Mogu slobodno reći da nikada kao i većinu stvari po kojima me ljudi prepoznaju nisam planirala.U toku potrage za bilo kakvim poslom Božijom voljom prvi put sam se susrela sa sivaćom mašinom i tkaninama u firmi “Dizajn compani”.Neću nikada zaboraviti to uzbuđenje.Tu sam radila par mjeseci. Nakon napuštanja firme vodio me onaj unutarnji osjećaj da li mogu nešto sama učiniti, nešto drugačije i prepoznatljivo. Kao umjetnik volim lijepo i uživam u skladanju boja. Direktor firme u kojoj sam radila uvidio je moj talenat ali i neuklapanje. Pri odlasku mi je rekao: Ne sumnjam da ćeš jednog dana biti uspješna poslovna žena.”-kazala je za NEON Televiziju Admira Ramić
Umjetnici su slobodnjaci i ne vole okove nit ograničenja kaže mama dvije djevojčice. Ako ih pustite da rade slobodno postižu mnogo u suprotnom su u stalnom grču. Zbog toga je Admira odlučila sama kreirati po svojoj želji i dizajnirala svoje prve hlače.
“Par mjeseci su mi se vrtile slike kreacija,pitanja da li bih mogla šta učiniti.I tako se misao i želja pretvorila u djelo. Moju prvu kreaciju,na koju sam jako ponosna i kojoj se radujem kao djevojčica.Volim sofisticiranu eleganciju u kojima žena izgleda otmjeno i zapaženo. Želim da ako Bog da moje buduće kreacije budu po tome prepoznatljive”- sa ponosom i srećom u očima govori nam Admira
Želja joj je nastaviti se baviti dizajniranjem odjeće. Spojiti dva talenta, osjećaj za boju i nijanse i prenijet to i na tkanine. Admira kaže da bez podrške najmilijih ne bi to uspjela, oni su bili tu uz nju kada su joj najviše trebali. Bili su tu da je uvjere da ona to može i da će uspjeti što je dokazala i sebi i njima. A kako kaže bez vjere u Boga i bez njih to nikada ne bi mogla. Iako je slučajno sjela za šivaću mašinu, sigurno se nije pokajala jer “slučajnosti” su ponekad ono najbolje za nas.
