Književnik Mehmed Đedović osvojio treću nagradu na književnom konkursu “Musa Ćazim Ćatić”

Na ovogodišnji književni konkurs Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolju neobjavljenu pjesmu, šesti po redu, prijavilo se 242 učesnika sa svojim pjesmama.

Tako širok odaziv zadao je selektoru, književniku i kritičaru Asmiru Kujoviću težak zadatak da od brojnih prispjelih pjesničkih radova izabere one najbolje. S obzirom da se ove godine navršavaju 142 godine od rođenja našeg pjesničkog velikana Muse Ćazima Ćatića, odlučeno je da u Zbornik uvrste se 142 pjesme, naročito zbog toga kako bi se dao prostor i pjesničkim stvaraocima za djecu, kao i širem krugu autora koji su obradovali pjesmama nadahnutim likom i djelom našeg slavnog pjesnika.

Odbor za dodjelu nagrade “Musa Ćazim Ćatić” je zbog velike poetičke i tematske raznovrsnosti prispjelih pjesničkih radova, te kako bi pružio podsticaj naj- vrjednijim autorima koji su učestvovali na konkursu, odlučio da ove godine iznimno dodijeli tri druge i tri treće nagrade.

Nagrade su pripale autorima:

Prva nagrada: 1. Fuad Hrustić, Gradačac – Kao imela

Drugu nagradu dijele: 2. Edima Efendić Džinić, Zvornik – OSLUŠNI BABO

2. Amela Avdić Unkić, Gradačac – Lilium bosniacum 2. Asim Bajramović, USA – Dedova duhanjera

Treću nagradu dijele:

3. Marica Ferhatbegović, Živinice – Život je samo soba

3. Mehmed Đedović, Tuzla – Naša sretanja zatvore krug

3. Rabija Halilović, Kotorsko – Mojoj djeci, nekad

U širem izboru za nagradu bila je i Kalesijka Nermina Subašić sa pjesmom Majka, Dženetska Hurija.

Pjesmu sa kojom je Mehmed Đedović osvojio nagradu pročitajte u nastavku teksta…

Naša sretanja zatvore krug

Prvi put smo zajedno plakali Horski, u porodilištu

Dok je babica ispijala Vrelu jutarnju

Vrtić preskočili

Al smo se zajedno poginjali

Pod punim školskim torbama

I prva slova krivili u teku

Širokih i uskih linija

Ko u snu prođu školski strahovi

I vrijeme našeg prvog čuđenja

Dlačicama ispod nosa

Drhtavim rukama i vlažnim usnama

Doticali starije drugarice

Onda nas vjetar raznio

Ko umorno lišće u jesen

Na sve strane

Nalazili što smo tražili

Ili je nas pronašlo

Što na um nije padalo

Pa svoju djecu u porodilištima

Prepoznavali

Srećemo se iskusniji

Sa borama i namještenim osmjesima

Masnicama kojima su nas putevi obilježili

Ruku punih recepata

Po lokalnim Domovima zdravlja

Na džanezama i na sahranama

Onih koji isti jezik zbore

I koji sa svoga puta skrenuli nisu

Uzdišemo i sjećamo se

Naših usnulih drugova

Tako naša sretanja zatvore krug

I odjednom imamo vremena

I nigdje ne žurimo

Niko nas ne čeka

I pažljivije čitamo one zadnje stranice

U novinama pa

Sve češće među postrojenima

Prepoznajemo lica

Neko uzdahne i kaže

Šteta

Okupljamo se samo da mrtve ispratimo

Šapne glas

Malo se šuti, malo moli

I onda svako sebi

Humka ostane kišama i opalom lišću

Ona razumije vjetar

I ono jato ptica na grani

A u porodilištu

Baš tada

Beba zaplače glasno

I krug se zatvori…