Kalesijske novine Kalesijske novine
Moj brat Ahmed mi je pričao da kada je bio u svojstvu prevodioca rahmetli predsjednika Izetbegovića u službenoj posjeti Saudijskoj Arabiji ‘94 godine, da je doživio jednu interesantnu situaciju. Na kraljevskoj večeri na kojoj ima svega od ove dunjalučke hrane, što kažu i ptičijeg mlijeka, rahmetli predsjednik je tražio malo supe, neku čorbicu, a na tim večerama ima svega, ali nema supe jer ko će jesti supu na kraljevskoj večeri. Kad su mu na brzinu donijeli neku supu, on je pojeo i kazao da je sit, da ne može više, jer ne može da jede ništa drugo, ništa više, jer je njegov narod gladan.
Rahmetli predsjednik je ljeta ‘93 godine došao u Pazarić, bio mu je pripremljen ručak u kojem je glavno jelo bilo pečenje, odnosno ispečeno je tele, a on se naljutio na tadašnjeg predsjednika Ratnog Predsjedništva Mustafu Đelilovića i kazao: “Kako vas nije strah Allaha da se razbacujete i da jedete meso, a na Igmanu borci nemaju ni koricu hljeba!?” Nakon Pazarića je došao u Konjic gdje je bio pripremljen još bolji doček, jer su mogućnosti u Konjicu bile još bolje, a za ručak je bilo opet ispečeno tele. Poučeni iskustvom iz Pazarića, njegovo obezbjeđenje je upozorilo da se ne ponovi ista scena, pa i da mu posluže neku supu ili neku čorbu, a da za njih, za njegovo obezbjeđenje u nekoj drugoj prostoriji posluže ono što je pripremljeno, jer kažu da oni gdje god dođu sa rahmetli predsjednikom Izetbegovićem da zbog njegove skromnosti ostanu gladni.
Alija Šarčić koji je u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine bio zadužen za logistiku, kada spomene rahmetli predsjednika Izetbegovića on uvijek zaplače. Više puta sam čuo da rahmetli predsjedniku nisu nikada donijeli ručak a da svoje obezbjeđenje ili nekoga od osoblja u Predsjedništvu nije pitao šta su jeli toga dana, a ako je za njega bilo nešto posebno servirano, on je to odbijao jer se ni po čemu nije želio odvajati od drugih ljudi u Predsjedništvu bez obzira na njegov status.
To je mali djelić o moralnoj gromadi koja se zvala rahmetli predsjednik Alija Izetbegović, naš predsjednik, naš vrhovni komandant, a ja molim Uzvišenog Gospodara da dâ, da od ovih bosanskih sinova da bude još sličnih ljudi koji će po svemu biti veliki, koji će u svojim očima biti mali, a u očima ljudi, u očima uzvišenog Gospodara biti veliki.
