Kalesijske novine Kalesijske novine
Roditelji i odgajatelji u Sapni su učili o zdravoj ishrani za djecu vrtićkog uzrasta.
Radionica pod nazivom “Hrana je veza sa porodicom i djetinjstvom. Neka bude zdrava.” održana je 16.02. u JU za predškolski odgoj i obrazovanje “Sapna” u Sapni.
Radionica kojoj su prisustvovali roditelji djece koja pohađaju ovaj vrtić održana je u sklopu kampanje prevencije prehrambenih poremećaja od djece.
Ovom kampanjom nutricionistički centar Nutritvibe nastoji podići svijest o mogućnostima prevencije prehrambenih poremećaja, a povodom obilježavanja Svjetske sedmice svjesnosti o poremećajima ishrane koja se na svjetskom nivou obilježava posljednje sedmice u februaru.
Kampanja je obuhvatila nekoliko aktivnosti:
– javna predavanja u institucijama Tuzlanskog kantona,
– medijske nastupe i analize,
– besplatne radionice za vrtiće s područja TK
– online edukacije.
Nutricionistički centar Nutritvibe pozvao je vrtiće da se prijave za besplatne radionice. Besplatnu radionicu osvojio je i vrtić “Sapna”.
Najbolja hrana je domaća hrana skuhana kod kuće
Značaj radionice ogleda se u razumijevanju problema s kojim se suočavamo kada je u pitanju ishrana djece, a on se ogleda u zanemarenoj činjenici da djeca danas jedu značajno drugačiju hranu od svojih roditelja kad su bili u istom tom uzrastu.
Od jednostavne, domaće hrane u prošlosti kada su roditelji bili djeca, došli smo do “obilja ultraprocesuiranih proizvoda, agresivnog marketinga i zbunjujućih poruka o „zdravoj“ hrani”, objasnila je nutricionistkinja Semira Karijašević.
Zbog toga je potrebna sistematska edukacija roditelja i odgajatelja, jer djeca ne uče o hrani sama od sebe, već kroz ponašanje i poruke odraslih.
Nutricionistkinja je objasnila da je za ishranu djece najbolja domaća i kod kuće kuhana hrana, te da kupljena hrana koliko god “sigurni” u njenu ispravnost bili, ne može parirati domaćoj hrani spremljenoj kod kuće.
Rutina i struktura obroka bez pritisaka
Vrtići su pogodno okruženje za kreiranje zdrave prehrambene rutine. Pravila koja se uče o ishrani treba primjenjivati i kod kuće, te postepeno djecu učiti da poštuju vrijeme obroka, mjesta sjedenja, način ishrane, ali kroz razgovor sa djecom i objašnjavanje smisla određenih pravila.
“Puno bolji rezultati se postižu kada se komunicira sa djecom”, objasnila je Karijašević.
Kada djeca razviju rutinu ishrane, smanjit će upotrebu grickalica između obroka. To se postiže redovnim obrocima i užinama čime se smanjuje potreba za grickalicama.
Kada kreiramo strukturu ishrane, važno je da vodimo računa da se struktura poštuje bez vršenja pritiska i galame i ometanja, odnosno bez telefona i televizora. Naime, cjelokupna atmosfera obroka utječe na način na koji će dijete kasnije doživljavati hranu.
Tokom obroka roditelj s djetetom može razgovarati o tome kako mu je protekao dan, kako je bilo u vrtiću/školi, šta danas jedemo i kako mu/joj se to sviđa. Dijetu možemo ostaviti alternativu ako odbija obrok koji smo skuhali, no “važno je da roditelj ponudi alternativu” koja će ponovo biti zdrava.
“Alternativa ne može biti – šta želiš da ti mama napravi”, zaključila je Karijašević.
Raznolikost ishrane je važna, ali je važan i način na koji govorimo o hrani
Nove namirnice djeci možemo uvoditi “prikriveno” uz kombinaciju sa poznatim okusima. Vremenom će djeca naviknuti na novi okus i on im neće više biti stran.
O hrani ne treba govoriti kao “dobroj” ili “lošoj”, a poželjno je govoriti o teksturi, boji, mirisu hrane.
Naše ponašanje također mnogo govori o hrani. Svaki govor o hrani, njeno opisivanje, opisivanje nečijeg tijela formira percepciju naše djece o ishrani i vlastitom tijelu. Zato je bolje o hrani govoriti ili na pozitivan ili neutralan način.
Roditelji su podijelili iskustva u ishrani kod svoje djece. Govorili su o problemima kao što su izbirljivost, pretjerana konzumacija grickalica, odbijanje hrane.
Karijašević je objasnila da pretjerano insistiranje na uvođenju određenih namirnica ili promjeni ishrane neće pomoći. Dijete treba pustiti da se postepeno vrati ishrani i da samo zatraži obrok.
U završnom dijelu radionice, Karijašević je objasnila koji su najčešći poremećaji ishrane s posebnim fokusom na anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu, kompulzivno prejedanje, ortoreksiju.
Djevojčice su sklonije anoreksiji i bulimiji, dok su dječaci skloniji kompulzivnom prejedanju. Važno je sve ove poremećaje na vrijeme prepoznati, a u ovom procesu važnu ulogu imaju i odgajatelji i roditelji djece.
