Anel Osmanović, najčitalac „Gradske biblioteke“ u 2021. godini: Čitanje me usrećuje na neki čudan način

I ove godine nastavljamo sa praksom predstavljanjem najvrjednijih čitalaca kalesijske biblioteke u protekloj godini.  Ovoga puta razgovaramo sa studentom Anelom Osmanovićem, dobitnikom priznanja „Najčitalac u 2021. godini“.

– Recite nešto o sebi?

Zovem se Anel Osmanović, imam 22 godine i živim u Gornjoj Kalesiji. Završio sam Srednju medicinsku školu u Tuzli, a trenutno studiram Psihologiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Osim čitanja, hobi mi je praćenje sportova, u prvom redu fudbal i snuker te igranje bilijara i šaha.

– Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali?

Prva knjiga koja mi je ostala urezana u sjećanju jeste “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Sigurno da nije prva knjiga koju sam čitao, jer su do tada na repertoaru bile knjige pjesama za djecu, ali definitivno prva knjiga koju sam u cjelosti pročitao i koja me toliko zaintrigirala u tom periodu (ne mogu se tačno sjetiti koliko godina sam imao), da sam odbijao ići na spavanje kako bih nastavio čitati. Poistovjećivao sam se sa protagonistom romana i zamišljao sebe u pustolovinama kakve je on prolazio sa Bundašem, potom ih adaptirao vlastitom okruženju i jednostavno uživao u maštovitosti koju je podstakla velika Ivana..

– Kakve knjige najradije čitate?

Najviše volim čitati knjige iz sfera koje držim zanimljivim, naravno, a o trenutnom raspoloženju ovisi koja me sfera najviše privlači. Nekada su to krimi romani, nekada biografije poznatih osoba koje pratim i simpatišem, beletristika, satira, autobiografska djela, poezija,… Zasigurno neću nijednu knjigu apriori odbaciti, ali ukoliko vidim kroz nekoliko stranica, ili kroz kratki sadržaj djela, da to nije nešto što bi okupiralo moju pažnju i držalo me zaniteresovanim, najvjerovatnije ću je odložiti i ne vraćati joj se.

– Da li Vam je neka knjiga posebno značajna, da je na Vas ostavila poseban uticaj?

Sjećam se da sam nakon čitanja Orvelovog masterpiece-a “1984” bio nekoliko dana pod dojmom sadržaja te knjige, jer je u suštini to jedina antiutopijska knjiga koju sam pročitao, a da je etiketirana kao antiutopijska. Dani su bili ispunjeni analiziranjem svih događaja i dešavanja, sa kojima sam se susretao svakodnevno i prije, ali nakon čitanja te knjige, oni su poprimili neka nova obilježja. Udivljen umom jednog čovjeka, počeo sam se razočaravati u mnoge druge umove, a taj tik analiziranja svega i svačega je ostao zadržan do danas (knjigu sam pročitao prije 3 godine). Svakako moram spomenuti u ovoj rubrici i “Bludni sin”, “Zapisi starog pokvarenjaka” i “Faktotum” od meni najdražeg pisca – Charlesa Bukowskog, potom “Velika očekivanja” od Charlesa Dickensa te Dan Brownove “Da Vincijev kod” i “Inferno”; knjige koje su me toliko impresionirale da sam ih najmanje dva puta pročitao.

– Kada obično čitate?

Najčešće čitam kada želim aktivirati maštu i vizualizirati tekst, što me usrećuje na neki čudan način. Zatim kada želim pobjeći od živog društva i stvarnih problema koje nas pohode više i jače iz dana u dan. U čitanju pronalazim utočište i smiraj za svoj um, ne dozvoljavajući mu produkciju stresa i nervoze. Interesantno je da me čitanje književnih djela više privlači u periodima ispitnih rokova, a literatura koja se traži od mene na ispitima više me privlači u periodima kada ispiti nisu na snazi (vjerovatno neka podsvjesna želja za bijegom od obaveze).

– Vodite li evidenciju i zabilješke o pročitanim knjigama?

To mi nije ustaljena praksa jer nastojim uživati u svakoj knjizi u momentima čitanja, a potencijalni spisi o knjigama bi mi mogli oduzeti taj osjećaj zadovoljstva kojeg imam za vrijeme čitanja, što svakako nemam za cilj. Ipak, imam zapisano nekoliko citata koji su me se baš dojmili i kojih se nerijetko sjetim, a potiču iz “Bludnog sina”: “Novosti brzo putuju tamo gdje se ništa ne dešava.”, “Život zdravih, običnih ljudi bio je glup, gori i od smrti.”, “Šta su bili doktori, advokati i naučnici!? Samo ljudi koji su dozvolili sebi da budu lišeni slobode da misle i ponašaju se kao ličnosti.”.

– Koju knjigu trenutno čitate?

          Trenutno čitam knjigu “Doživljaji Arthura Gordona Pyma” Edgar Allan Poe-a, u kojoj su još neke priče, od kojih bi izdvojio “Pad kuće Usher”. Jezivost, misterioznost i književno majstorstvo, kojima odišu njegova djela, me oduševljavaju u kasnim satima (ambijenta radi; a i ne mogu čitati njegova djela prije ponoći, jednostavno mi ne ide) i ostavljaju prostor za divljenje osobama koje su propatile slično kao i pisac, a ipak ostavile pečat u vremenu u raznim oblastima.

– Poruka za one koji manje čitaju i koji nisu članovi biblioteke?

Ne želim pametovati, ali spomenut ću neke činjenice koje bi mogle potaknuti na čitanje onoga ko to ne praktikuje. Čitanje je veliko istraživačko polje i zasigurno u tom polju ima za svakoga ponešto. Internet nam je učinio svakodnevice monotonim i jednoličnim, pa u čitanju možemo potražiti i bijeg od nelagode koju prouzrokuje osjećaj zasićenosti jednim te istim doživljajima i dešavanjima. Potom kulturno i duhovno uzdizanje te bogaćenje vlastitog vokabulara, kao vrhunaravan motiv za pozitivne socijalne karakteristike i prihvaćenost od strane društva.