U Kikačima kod Kalesije, u sred sela, u staroj i trošnoj kući, 20 godina u skoro potpunoj izolaciji od ostalih mještana živjele su sestre Mina (59) i Džemila (55) Sakić. Iako nisu kontaktirale sa mještanima, ipak su ih komšije ponekad viđali, uglavnom kada odu do trgovine.
S obzirom da ih posljednjih dana niko nije viđao, među komšijama se pojavila bojazan da im se nije nešto dogodilo, da nisu umrle. U ponedjeljak su pokušavali da stupe u kontakt s njima, dozivali ih, lupali na vrata, ali se sestre nisu javljale. Vrata su bila zaključana, a prozori zatvoreni.
Mještani ušli kroz prozor
Mještani su posumnjali da su sestre mrtve pa su u ponedjeljak obavijestili Policijsku upravu Kalesija. Ubrzo su policajci došli na lice mjesta, ali nisu mogli da uđu jer su čekali nalog od Suda. S obzirom da nalog nije došao do kraja dana, mještani su odlučili da iza 19,00 sati, uz pomoć ljestvi, uđu u kuću. U kući su zetekli stariju sestru Minu kako nepomično leži, dok je druga sestra bila kraj nje.
Bolesnu sestru Minu, koja je, kako se ispostavilo, doživjela infarkt, su iznijeli iz kuće, a Džemilu su privoljeli da sama izađe. Obje su prevezene na Univerzitetsko-klinički centar u Tuzli. Mina je zadržana na liječenju, a Džemila je puštena kući. Ipak, u utorak Mina Sakić je umrla u tuzlanskoj bolnici.
Od Muamera ef. Fazića, mjesnog imama, saznajemo da su sestre Sakić više od dvadeset godina živjele same u ruševnoj kući, bez struje i vode.
– Kada im je prije 20-ak godina umro otac, ni sa kim nisu kontaktirale. Mi smo im pokušavali da pomognemo, ali one su odbijale svaku pomoć. Moja supruga je ponekad išla na vrata da vidi kako su i da im ponudi pomoć, ali su nju, kao i sve druge, one dočekivale s galamom, Jednostavno nisu htjele da im se pomogne. Nisu htjele ni da pričaju sa bilo kim, priča efendija Muamer Fazlić.
Odbijale pomoć
Isto kazuju i ostali u komšiluku. Ibrahim Sakić, nastavnik u OŠ Tojšići, priča da nikome od komšija nisu dolazile, ni na svadbu ni na dženazu.
– Dešavalo se da im u trgovini trgovac ne htjedne naplatiti ono što su kupile, ali bi one počele galamiti i vikati da njima ne treba nikakva pomoć, kazuje Ibrahim Sakić.
Bez dokumanata
Sestre Sakić nemaju nikakvih dokumenata. To nam je potvrdio i Izet Hadžić, direktor JU Centar za socijalni rad Kalesija. One nisu bile ni u evidenciji korisnika zaštite i usluga Centra za socijalni rad.
– Kada su na su ponedjeljak obavijestili o situaciji u kojoj se nalaze sestre Sakić, odmah smo izašli na lice mjesta. I jučer, u utorak smo bili kod njihove kuće. Nažalost, jedna od njih je preminula. Nastojat ćemo da za drugu sestru obezbijedimo dokumente i omogućimo joj liječenje, kazao je direktor Izet Hadžić.