Kalesijske novine Kalesijske novine
Prije dvadeset i pet godina pripadnici SDS-ovih jedinica u Kalesiji ubili su Zijada Živčića i Seada Bukvarevića, policajce iz Policijske stanice Kalesija. Oni su bili ujedno i prve žrtve agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Iako je prošlo dvadeset i pet godina, još uvijek ni ubice a ni naručioci ubistva do sada nisu procesuirani, iako su njihova imena poznata pravosuđu Bosne i Hercegovine.
Policajce Živčića i Bukvarevića ubili su pripadnici SDS-ovih jedinica u Kalesiji. U cilju hapšenja ubice Radeta Jankovića, kao i ljudi koji su bili s njim, tuzlanskim specijalcima pridružili su se i Vikićevi specijalci iz Sarajeva, ali im je, zahvaljujući Goranu Žugiću, tadašnjem šefu SDB-a Tuzla, bio onemogućen ulazak u Dubnicu. Žugić i Savo Janković, komandanr JNA korpusa u Tuzli, organizirali su helikopterski bijeg Radeta Jankovića u Srbiju.
Kalesijski policajci i ove kao i do sada svake godine posjetili su mjesto pogibije svojih kolega dobitnika najvećih ratnih priznanja ”ZLATNA POLICIJSKA ZNAČKA” zajedno sa porodicama poginulih, boračkim udruženjima, brojnim osobama iz javnog života, te mnogobrojnim građanima naše općine.
Prvo su prisutni posjetili spomen obilježje u Prnjavoru, gdje je proučena Fatiha i položeno cvijeće.
Ovom prilikom se prisutnima obratio predsjedavajući OV Kalesija Fadil Alić, koji je istakao važnost ovog obilježavanja za generacije koje dolaze.
-“Ni 25 godina nakon mi nemamo jasno izražen stav, odnosno na sudu ukazano na ono što se tada dogodilo i to ostaje na nama da u budućnosti kao emanet dokažemo i da se u budućnosti i više nego li je to danas skupimo, ne samo ovdje, nego na svim mjestima koja su bitna za BiH i Kalesiju. Treba da čuvamo sjećanje, a ovu našu omladinu učimo o onome što se dogodilo i da nikada ne zaboravimo”, kazao je Fadil Alić.
Nakon učenja Fatihe i polaganja cvijeća, prisutni su se uputili na spomen obilježje kod TC Bingo gdje se ponovo obratio predsjedavajući i gdje je također proučena Fatiha i položeno cvijeće.
Prije nego što će se dogoditi ubistvo policajaca, pripadnici SDS-a javno su nosili oružje po naseljenim mjestima, pa i u samoj Kalesiji s namjerom da zaplaše muslimansko stanovništvo na tom području. Rukovodstvo SDS-a sa Petrom Jankovićem na čelu, rješeno da izazove incident sa težim posljedicama, odabralo je pet mladića srpske nacionalnosti da to izvedu u kafiću „Mis“ u Kalesiji. U toj grupi bili su: Rade Janković, Marinko Todić, Milan Todić, Milutin Ivanović i Vinko Todić. Kad su došli u kafić, u njemu su zatekli dosta gostiju koje su na nepristojan način vrijeđali i psovali, a jednog od njih Marinko Todić pokušao je i fizički da napadne. Vidjevši da se sve odvija po planu, Rade Janković je izveo iz kafića Marinka Todića i Milutina Ivanovića i poslao ih u Dubnicu po oružje. Kada su se vratili, Marinko Todić je pred kafićem iz automata ispalio jedan metak, što je bio, uz sve što su ranije radili, razlog dolaska milicijske patrole u kojoj su bili Sead Bukvarević i Zijad Živčić. Milicionari su automat oduzeli, a Todića i Ivanovića priveli u stanicu milicije.
Dok se ovo događalo, Rade Janković i Vinko Todić napustili su kafić i uputili se prema Dubnici. Po povratku dvojica milicionara pošla su za njima. Sustigavši Radu Jankovića milicionar Bukvarević prišao mu je, uhvatio ga za ruku i pozvao da pođe sa njim. Međutim, istog trenutka Rade Janković je izvukao pištolj iz kojeg je pogodio Bukvarevića direktno u glavu. Kada je čuo šta se dogodilo, iz milicijskog auta istrčao je drugi milicioner Zijad Živčić u namjeri da Jankovića uhvati i razoruža. Nakon kraćeg rvanja obojica su pala u šanac kraj puta. Ubrzo se čuo još jedan hitac iz šanca. Tada se sa podignutim rukama pojavio drugi milicioner Zijad Živčić. Tražio je da mu se život poštedi. Zlikovac se u svom krvavom poslu nije htio zaustaviti, pucao je još tri puta i ubio milicionera Živčića.
Poslije izvršenog zločina ubica Rade Janković odlazi u Dubnicu, gdje ga Petar Janković stavlja pod svoju zaštitu. Kada su organi tuzlanskog SUP-a zatražili da se ubica izruči. Petar Janković im poručuje da će o tome razgovarati samo sa Goranom Žugićem, načelnikom SDB i Srpkom Antićem, načelnikom Odjeljenja milicije CSB Tuzla. U razgovorima koji su provedeni Janković je od Žugića tražio, kao uslov za izručenje ubice, da se prethodno bezbjedno iz stanice milicije u Kalesiji prebace u Tuzlu ranije uhapšeni Marko Todić i Milutin Ivanović. Mada je bilo i suprotnih mišljenja, Žugić je taj uslov prihvatio. Bojeći se da dvojica uhapšenih ne progovore u Kalesijio njegovoj ulozi u incidentu koji se desio u kafiću „Mis“, Žugić nastoji da ovu dvojicu što prije prebaci u tuzlanski zatvor. Osjetivši da se među narodom i ostalim mlicionerima javlja nezadovoljstvo zbog najavljenog prebacivanja uhapšenih u Tuzlu, Žugić da bi to onemogućio otvoreno prijeti da će baciti bombu ako neko pokuša da ga spriječi da sprovede ono što je dogovorio sa Petrom Jankovićem. Igrajući dvostruku ulogu, Goran Žugić je kao načelnik SDB onemogućio efikasnije djelovanje istrage, tako da je dvostruki ubica Rade Janković imao dovoljno vremena da pobjegne iz Dubnice i skloni se kod svojih istomišljenika na drugoj strani.
Barikade koje su odmah nakon ubistva postavljene na putnim pravcima Tuzla-Zvornik i Živinice-Zvornik paralisale su saobraćaj u ovom kraju.Sutradan, 13.marta 1992.godine, na barikadama je pucanjem iz obližnjeg šumarka ubijen Sead Avdić, vozač iz Kalesije. Ovaj novi zločin unio je još veći nemir na ove prostore i svakog časa prijetila je opasnost da izbijeoružani sukob sa većim dijelom srpskog stanovništva u Dubnici, koje se znatno ranije svrstalo pod zastavu SDS-a.
Pošto ni do 15.marta 1992.godine nije ništa konkretno urađeno oko hvatanja ubice i uklanjanja barikada na putevima, u Tuzli je tog dana naveče održan sastanak u CSB kome su prisustvovali sljedeći učesnici: ministar MUP-a BiH Alija Delimustafić, komandant Tuzlanskog korpusa general Savo Janković, predsjednik Skupštine opštine Kalesja Izet Hadžić, predsjednik SDS Kalesija Petar Janković, v.v. načelnik CSB Tuzla Šemso Softić, načelnik Službe državne bezbjednosti Goran Žugić, načelnik SJB Kalesija, načelnik milicije iz CSB Tuzla Srpko Antić i Meho Bajrić, načelnik SJB Tuzla. Razgovori su održani iza zatvorenih vrata, pa iako je, između ostalog, dogovoreno da se omogući normalno obavljanje istrage i u Dubnici, ubice i nakon ovog sastanka nisu pronađene. Barikade su ukolonjene, ali je u Kalesiji i drugim mjestima kod muslimanskog stanovništva stvoreno uvjerenje da ono što se dogodilo nije djelo jednog čovjeka, nego jedne mnogo šire akcije koju je preko svojih ljudi pripremila i izvela Srpska demokratska stranka iz Dubnice.
Preuzeto iz knjige „Zemlja između istoka i zapada“ Dževada Pašića
