Melina Šišić, najčitalac Gradske biblioteke u 2020. godini: Knjige su žive duše koje nas nadahnjuju

Nastavljamo sa predstavljanjem najčitalaca kalesijske biblioteke u 2020. godini. Ovoga puta razgovaramo sa mladom umjetnicom Melinom Šišić.

– Recite nešto o sebi?

Melina Šišić:  Moje ime je Melina Šišić, imam sedamnaest godina.  Superodlična sam učenica trećeg razreda Srednje muzičke škole “Čestmir Mirko Dušek” u Tuzli gdje pohađam instrumentalni odsjek – klavir. Veliko mi zadovoljstvo predstavlja svaki susret sa plemenitim činovima ljudi koji imaju za cilj promovisanje dobrih i korisnih priča i informacija koje bi svakodnevno trebale plivati tokovima i kanačićima naše svijesti. Od malena sam zainteresovana za gotovo sve sfere nauke i umjetnosti kao i sporta, a vjera je u mojoj porodici ključna stvar za mir i zadovoljstvo i izgradnju čovjekova karaktera i budućnosti, na oba svijeta. Učenje, rad, želja i volja za rješavanjem zadataka iz hemije, fizike, matematike, informatike, čitanje, pisanje, crtanje, istraživanje, bavljenje sportom i humanitarnim radom kroz osnovnoškolsko obrazovanje donijelo mi je mnoga znanja, a s tim su došle i nagrade, te sam bila proglašena učenikom generacije osnovne škole. Nakon mnogobrojnih nagrada na internacionalnim takmičenjima, nastupima na festivalima i mnogi koncerti kao posljedice promocije kulture i umjetnosti i muzičkog rasta i razvijanja uslijedilo je i priznanje “Učenik generacije” i u osnovnoj muzičkoj školi. Smatram da umjetničkim izražavanjem na unikatan i simboličan način pravi umjetnik različitim jezicima u stanju je prenijeti univerzalnu ideju o Istini i svjesnosti koje naše biće treba posjedovati a koje je On obdario Svjetlom. Radom, vjerom i ljubavlju sve je moguće postići.

• Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali?

Melina Šišić: Sjećam se da su mi roditelji puno čitali, najčešće je to bila sve dječija literatura. Posebno se sjećam raznih knjiga bajki, najviše Hans Kristijan Andersena, te pjesama i priča najznačajnijih dječijih pisaca sa prostora Balkana. Mama je na niže police redala upravo takve knjige tako da bi ih ja mogla sa lahkoćom dohvatiti i družiti se s njima. Najdraži su mi bili i ostali autori Šimo Ešić, Zejćir Hasić, Branko Ćopić, Desanka Maksimović, Bisera Alikadić i mnogi mnogi drugi sjajni pisci umjetničkih ostvarenja.

• Kakve knjige najviše volite da čitate?

Melina Šišić:  Volim posebno poeziju, ali i prozu. Volim čitati različite žanrove u kojima se pronalazim, ali i samostalno istražiti nekog autora na kojeg naiđem u biblioteci i osjetim šestim čulom poklapanje dijelova njegove i moje dimenzije. Osjećam da imam veliku sreću što sam još kao mala uspjela napraviti čvrstu konstrukciju duhovne antene koja me vodi. To mi se desilo sa Borhesom, A. Cvajgom, posredstvom prijatelja upoznala sam se sa Mickjevičem, Bodlerom, a u ranim godinama Ćatić, Šekspir, Kočić i posebno Gete, Puškin i Vajld. Najviše uživam čitati svevremene klasike. Mark Tven je rekao da je “klasik knjiga koju svi hvale a niko je ne čita”. Međutim, ja, zaista, najviše čitam upravo klasike, prije svega zbog poetičnog jezika i pitkosti strukture koja iskrenošću zasigurno daje dojam jednostavnih ideja u kontrastu bogatstva izražavanja, umijeća i uzvišenih misli. Za mene je to predivno neodoljivo štivo u kojem se odvija jedan moj život paralelno sa ovim. Također, prisustvovanje književnim druženjima domaćih i stranih pisaca otvorilo mi je korice novih knjiga divnih umjetnika uz čija se djela odmaram i uživam inspirišući se njihovim osmijesima. Neki od njih su Kemal Ljevaković, Nihad Mešić-River, Majda Zukić, Alma Omeragić, Mehmed Đedović, Hadžem Hajdarević i drugi, ali su poseban uticaj na mene ostavile ideje, djela i same ličnosti sarajevskog pisca Kemala Čopre i crnogorskog pjesnika Sretena Vujevića. Tu su i djela koja su dio stručne muzičke literature ili se mogu svrstati tu. Među njima su mnoge knjige koje sam dobila na poklon.

• Da li Vam je neka knjiga posebno značajna, da je na Vas ostavila poseban uticaj?

Melina Šišić:  Nerado bih morala izdvojiti samo jednu knjigu ljudskih autora i nazvati je najdražom jer osjećam da svaka knjiga diže ili spušta svoje sidro i prosvjetljava ili postavlja zadatke koje rješavamo kroz svakodnevno disanje i razmišljanje. Ipak, odnedavno najjače u meni svijetli trag “Zločina i kazne” Fjodora M. Dostojevskog. Oduševljena sam tim djelom u svakom smislu, i mislim da kada bi se književnost ljudi sa Zemlje trebala predstaviti nekim drugim populacijama svemira na nekoj smotri, poslala bih to djelo, prvo u nizu. Veliki značaj za mene ima i Egziperijev “Mali princ” koji je jedan od uputstava za život. Postoje još mnoga djela koja su me osnažila, koja me razvijaju i kojima se stalno vraćam. Svako djelo Getea, Šilera i Puškina, zatim Hermana Hesea. “Demijan” je taj kojeg sam pročitala u pravo vrijeme što mi se dešava sa svakom knjigom uostalom. Sretnem se s njima tačno u sudbinom dogovoreno vrijeme. To je djelo nakon kojeg sam, kao i prethodno nakon Čolakovićeve “Legende o Ali-paši”, bolje shvatala i više razumjela život. Suzama isprala ovozemaljsku prašinu dejstvom ohrabrenja i značaja tih velikih ideja ljudskosti – ljubav. “Sidharta” i “Stepski vuk” su se podrazumijevali i uživala sam poznajući atmosferu svijeta u koji sam ušla. Francuski realisti su značajno uticali na slobodu moga izražavanja kao i jačanje morala i karaktera. Zbirke poezije izvanredno integralnih linija “Pejzaž bez prostora” i “Pejzaž bez prostora 2 – Poredak haosa” Sretena Vujovića, sjajno djelo Zejćira Hasića “Zavještanje Zuhdijino”, naravno, Mak Dizdar, Šantić, Ćatić, Selimović i mnogi drugi. Kao najdražeg pisca mogla bih izdvojiti A. S. Puškina. Kod njega pronalazim svega raznolikoga, i u lirici i u prozi.

• Kada obično čitate?

Melina Šišić: Trudim se maksimalno iskoristiti svaki trenutak za stjecanje znanja, za hranjenje duše, očiju, ušiju ljepotom i korisnim stvarima, tako da najčešće dok je intenzivna nastava u školi i nastavak rada kući uspijem čitati u periodu kratkih odmora, zatim nekada rano ujutro, a ponekad i pred spavanje. Uglavnom, uvijek sa sobom nosim jednu ili dvije knjige gdje god da idem. Mnogi se trude reći tačnu količinu, dok kod mene to nije slučaj. Smatram da je bitno šta čitamo i kako. Jedino čitanje koje je potpuno je ono tokom kojeg se pokušava prodrijeti u poruke, zatim trenira mašta i moć vizualizacije i predožbe, razvijanje empatije (što smatram izuzetno važnim) i drugih raznolikih spektara osjećanja, naravno tu je i stjecanje znanja, novih informacija, poveznica i karata koja proriču i put su za naša nova putovanja knjigama,.. mnoge su prednosti pravilnog čitanja. Ipak, sve to zavisi i od vrste literature koja se čita. Također, svi se mi znatno razlikujemo u stepenu psiho-emotivne snage i inteligencije. Ali, naravno, kada imam mnogo više slobodnoga vremena, tada se desi da svaki dan pročitam novu knjigu i provodim velik dio dana prisjećajući se, ali i čitajući i učeći novo.  Čitanje je za mene divan sinkretički obred koji nas čini onakvima kakvi bismo trebali biti. Obasjava nam Put kojim bismo trebali čvrsto i lagahno koračati i biti pokoran i predan Istini i Ljepoti. Toliko je studija i intersantnih činjenica koje svakodnevno saznajemo da je nemoguće nabrojati sve silne prednosti koje čitanje nudi.

• Vodite li evidenciju i zabilješke o pročitanim knjigama?

Melina Šišić: Najljepši način vođenja zabilješki i evidencija pročitanih knjiga za mene jeste kućna biblioteka. 🙂 Svake godine moja porodica i ja trudimo se obogatiti naš dom knjigama.

• Koju knjigu trenutno čitate?

Melina Šišić: Trenutno čitam više knjiga; vraćala sam se Ćatićevoj i Puškinovoj lirici i trenutno “Pikovoj dami”, te Balzakovom “Traženju apsolutnog”. Nedavno sam pročitala nekoliko djela H. Džubrana koja su me oduševila.

• Poruka za one koji manje čitaju i koji nisu članovi biblioteke?

Melina Šišić: Svaka knjiga riznica je određenog znanja i ljepote. Mislim da u svakoj knjizi postoji ponešto za svakoga. Selektivnost i mudrost u uočavanju korisnih znanja i ljepote mjerilo je i GPS koje određeni niz knjiga prati svakog čovjeka i one će ga naći. Čovjekov život nema smisla bez stalnog učenja i rada, tako da je čitanje jedna od najlakših i najlogičnijih važnijih niti sretnog života. Biblioteka je još veća riznica bogatstva koja nam otvara bezbroj mogućnosti naobrazbe. Potrebno je ući u taj začarani krug i čuvati svaku knjigu koja se uzme na čitanje. Osim prednosti koje član biblioteke ima, imamo i svoje obaveze. Bolno je i ogromna je šteta vidjeti išaranu knjigu kojekakvim zabilješkama i slično, zatim pocijepanu i iskinute listove. Trebamo shvatiti da su one žive duše koje nas nadahnjuju, koje trebaju nadahnuti još mnogo generacija. Na nama je da povjerenje autora kao i naših bibliotekara i drugih bibliofila opravdamo i knjigama uvijek damo posebno mjesto i posebnu ljubav i njegu kao što to one nama pružaju svakodnevno već vijekovima unazad ali i unaprijed.