Kalesijske novine Kalesijske novine
Piše: Azir Šabić
Dok sam ulazio u Tuzlu, primjetih na velikom bilbordu ispisane stihove koje mi se odmah urezaše u glavu. Prvi stih “Olakšaj a ne otežaj” izvađen je iz dove “Rabbi jessir”, koja u punom prevodu glasi: „Bože, olakšaj, a ne otežaj, Bože, završi s dobrim! Amin!“ Ovu dovu skoro svaki musliman zna.
Skoro čitavog dana razmišljao sam zašto je dodan drugi stih uz onaj uzet iz dove “Rabbi jessir.” Tek navečer riješio sam misteriju i nedomicu i to listajući mnogobrojne kanale na TV ekranu. Na svakom kanalu su vijesti iz ratne Ukrajine i iz napaćane Bosne i Hercegovine. Ove vijesti su me rastuživale ubijajući u meni i ono malo nade u bolje sutra, koju sam uspio sačuvati u sebi svih ovih teških poslijeratnih godina. Naime, kao veliki mudrac zaključih kako je ovih dana mnogo tužnih i strašnih vijesti koje siju strah pa i mržnju, a za to su se pobrinuli podijeljeni političari, koji u vječitoj i mukotrpnoj borbi pokušavaju da zadrže sopstvene fotelje. Makar još toliko da zbrinu i praunučadi, pritom ne mareći za podijeljenost i strah od rata, ne mareći za narod koji se guši u strahu i visoki cijenama osnovnih artiklala za preživljavanje.
Dejtonskim sporazumom zaustavljen je rat u Bosni I hercegovini, bar onaj s puškom, ostao je strah, duboka podijeljenost i za to su se pobrinuli oni što zasjedoše na tronove, te nikako da sjašu. Crna hronika i još crnje vijesti svakodnevno nas truju vješajući nam o vrat tamu koju nekako ponosno nosimo. Ali, istina je i to da mi sami zagorčavamo jedni drugima, pa i unutar porodica sa svojim najmilijim tako što prepričavamo i prenosimo zlo koje smo pronašli na nekom portal ili čuli na vijestima:”Jana bona, ona ti, jesi l’ čula, amani jarabbi, ne d'o Bog, nikom, ali se desilo…”
Kada nam ponestane crne hronike i još crnjih informacija, ne prelazimo na dobre vijesti, one nisu interesantne, nego listamo po internetu smrtovnice, tražeći na njima one mlade koji su, uz Božiju odredbu, preselili, pa tobože s tugom komentarišemo umrlu mladost, hraneći neutoljivu žeđ tame koja nas obmotavu gurajući sve zajedno u ambis.
“Obraduj a ne rastužuj.” Stih koji nam je svakako ovih dana potrebniji čini mi se više nego ikada, te sam zahvalan dobrotvoru koji ispisa dovu na bilbordu jer me postakao na razmišljanje, jer mi je otvorio oči da bar unutar svoje porodice, unutar svojih najmilijih postanem oprezniji i svakako postanem onaj koji razveseljava, riječima i osmijehom ako ne mogu ničim drugim.
Čini mi se kako se svi zajedno trebamo preispitati. Rekoh svi zajedno, posebno u Bosni i Hercegovini bez izuzetka kojoj skupini pripadamo, te se zapitati šta to sijemo oko sebe i čemu to što sijemo zaista služi.
Azir Šabić (51) Objavio je pet knjiga, dva ratna dnevnika „U njedrima Udrča“ (2012) i „Drina ih odnijela“ (2013), te tri romana „Sjene crvenih joha“ (2014) i „Kolanje krvi“ (2016) i Dah u vremenu (2021).
