Reportaža: U selu koje je navodno ‘zavelo’ Ibrića

U Dubnicu, selo pored Kalesije je, navodno, zadnjih nekoliko mjeseci često navraćao Nerdin Ibrić, mladić iz Kučić Kule, koji je preksinoć u Zvorniku ubio jednog i ranio dva policajca, a poslije čega je ubijen u policijskoj akciji.

U tom selu je, nedaleko od Kalesije je, kako je izjavila njegova majka Halima, “zaveden” od tamošnje takozvane selefijske zajednice.

Posjetili smo jučer to selo, samo nekoliko trenutaka nakon što su kroz njega “protutnjali” specijalci SIPA-e u potrazi za dokazima.

Selo u selu

U donjem dijelu, Dubnica je moderna i izgrađena kao austrijski gradić, a u gornjem zaostala i propala kao neka iskopina iz antičkog perioda. Zapravo, Dubnica je selo u selu, vrijeme u vremenu, svijet u svijetu…

Negdje na pola sela – taman tamo gdje prestaje ravnica, a počinje uspon i razvaljeni krivudavi put, počinje Dubnica u kojoj živi “selefijska zajednica”, a kojoj se navodno prije nekoliko mjeseci pridružio Nerdin Ibrić.

Velika siva zgrada, pred kojom je parkirano nekoliko automobila i veliki traktor, je mesdžid u kojem stanovnici gornjeg dijela sela obavljaju molitvu. Jedan dio zgrade namijenjen je za stanovanje i kroz prozore proviruju dječije glavice. U mesdžidu nema nikoga, a iz obližnje kuće, prvo proviri pokrivena žena, pa nestane.

Selo je rašrtkano, smješteno s jedne strane uz krivudavi potočić preko kojeg se prelazi drvenim mostićem, a s druge strane zaglavljen u brdima, i kroz njega vodi poluasfaltirani put.

Čitavo selo dignuto je na ruševinama kuća nekadašnjeg srpskog stanovništva koje im je, kažu, prodalo svoja imanja, i izgleda kao mjesto kroz koje je upravo prošla neka strašna vojska ili ga pogodio zemljotres.

Pred jednom kućom vidimo mladića i dvije žene potpuno pokrivene. Međutim, čim ugledaju naše auto, brzo se sklanjaju.

Pored potoka pred jednom od „kuća“ igra se djevojčica u crnom hidžabu, međutim, kada čuje brundanje motora automobila i ona negdje nestane… Pred kućama, samo ponekim donekle popravljenim, nailazimo na drvenu konjsku zapregu, uredne i zasađene bašte, zakalamljene i označene voćke… Ponegdje, pored lijeha leže baštenske alatke, kao da ih je neko u brzini spustio i pobjegao.

Tek poslije trećeg prolaska kroz selo, nailazimo na dva muškarca, koja prave hranilište za stoku.

Obojica imaju brade. Jedan sjedi i pije Coca Colu iz dvolitarske flaše, a drugi lopatom, uredno, kao pod špagu, kopa kanal.

‘Najveća šteta načinjena Bošnjacima iz RS-a’

„Dobro je da ste sad došli, da ste samo koji trenutak prije, vidjeli biste koja je ovdje bila uzbuna. Dolazili su specijalci SIPA-e, sve su pretražili. Istina, imali su nalog i bili su korektni. Tražili su nešto, tražili i otišli“, kaže onaj koji pije Coca Colu. Neće da kaže svoje ime, ali otkriva da je iz Cazina i da je tu sa familijom već dvije godine.

Njegov „brat“ također ne želi reći ime, ali kaže da je „lokalac“ i rado priča o aktuelnim dešavanjima u Zvorniku i u državi.

Obojica kažu da su čula za Nerdina Ibrića, ali da ga ne poznaju.

„Ne znam ga, nikad ga očima nisam vidio. Neki kažu da je dolazio ovdje. Možda jeste jednom-dvaput, ali ljudi dolaze iz radoznalosti, kao vi sada. Nekima smo egzotični, a mi smo samo ljudi koji žele da žive kako im vjera nalaže i ništa više“, kaže „lokalac“.

„Čuli smo kao da je bio dva puta ovdje i, eto, mi smo ga za ta dva puta indoktrinirali. Je li to vama normalno?”, pita „lokalac“ ne ispuštajući lopatu iz ruke i ne prestajući kopati kanal koji je započeo, jednako pravo, kao da to radi linijarom.

Dok je njegov „brat“ šutljiv i uglavnom sluša razgovor, „lokalac“ nastavlja priču:

„Ja sam sinoć išao kod oca i kod njega na televiziji vidio to što se desilo u Zvorniku. I odmah je rečeno da je to uradio musliman, odmah je on okarakteriziran kao terorista, a čin kao teroristički. Šta nam to govori? Govori nam da je svaki Bošnjak, musliman, zapravo terorista, a drugi kada počine zločin, oni su ili psihijatrijski bolesnici ili samo zločinci“.

Veli da je svjestan da će čitav taj slučaj „najviše štete nanijeti Bošnjacima, pogotovo onima u Republici Srpskoj“.

U ovoj zajednici, kažu, ima 15-ak familija iz raznih krajeva BiH, niko od njih ne radi u državnim firmama, ali su, ipak, svi zaposleni – bave se poljoprivredom, stočarstvom…

‘Društveno korisna zajednica’

„Ja ne znam što smo mi nepoželjni u društvu? Nikom ne otimamo hljeb. Mi smo društveno korisni, za razliku od mnogih. Jer mi privređujemo, ne zauzimamo tuđa radna mjesta, ne otimamo se za njih, već sami sebi nalazimo posao. Također, mi državi dajemo i poreze – kad registrujemo auto, traktor, kamion.“, kaže „lokalac“.

Veli da u selo povremeno navrate Srbi koji su tu živjeli, da su oni do prije dvije godine imali komšinicu Srpkinju kojoj su iz mesdžida davali struju i pomagali joj po bašti.

Dok pričamo, iz mesdžida dopire poziv na ikindiju namaz (jedan od pet propisanih molitvi koje muslimani dnevno obavljaju). Obojica brzo odlažu alat i pozdravljaju se s nama.

“Lokalac” zastaje i veli: „Hoću samo još ovo da kažem. Ako je neko u ovoj zemlji nešto uradio, neka se policija i sud bave time. Neka svako odgovara za svoja nedjela“, kaže i odjuri niz put.

Pred mesdžid odjednom, iz raznih pravaca dotrčavaju, dotad nevidljivi muškarci. Neki izlaze i iz automobila, jedan iz taksija, drugi je došao biciklom. Uzimaju abdest (pranje pred molitvu) i brzo nestaju iza vrata.

Na povratku, brzo, kako su i ušli, sjedaju u vozila i nestaju. Oni koji su došli pješice, tako i odlaze. Mašu rukom, dajući znak da ih ne fotografišemo, i uz put odlaze sa pričom o – frezi, krampama, traktorima…

Izvor: Al Jazeera