U Bosanskoj Krupi podignut spomenik četvorici Bošnjaka koji su poginuli na legendarnom brodu Titanicu 1912. godine.
Četiri Bošnjaka iz Bosanske Krupe na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine Ejdo Rekić (38), Husein Sivić (40), Ćerim Balikić (26) i Redžo Delalić (25) poginuli su u potonuću jednog od najvećih prekookeanskih brodova Titanicu, u noći sa 14. na 15. april 1912. godine.
Na Titanicu je poginulo 1.517 osoba.
Odredište Krupljana trebalo je biti Harrisburg, gradić u Pensilvaniji, gdje se već tada nalazila veća kolonija iseljenika iz Bosanske krajine.
Četiri Bošnjaka ukrcala su se na Titanic u srijedu 10. aprila 1912. godine.
Na 100. godišnjicu potonuća ovog broda praunuk Ejde Rekića, Nijaz Tatarević, u Bosanskoj Krupi je podigao spomen-ploču poginulim Krupljanima.
U razgovoru za Anadoliju Tatarević kaže da se ranije nije znalo da je njegov pradjed poginuo na Titanicu.
Kako navodi, zbog nedostatka moderne tehnologije nisu znali šta se tačno dogodilo sa njegovim pradjedom. Samo su informirani da je poginuo na nekom brodu.
Spomen-ploča u Bosanskoj Krupi
“Kasnije smo putem interneta vidjeli da se njegovo ime nalazi među poginulim putnicima. Pored njega je bilo još troje građana Krupe”, rekao je Tatarević.
Tokom razgovora pojašnjava da su mnogo godina tragali za nekim dodatnim informacijama te da su iz Arhiva BiH dobili neke podatke koji potvrđuju smrt Krupljana na Titaniku.
Tatarević pojašnjava da su dobili i knjigu “100 godina Bošnjaka u Americi” u kojoj je jedan dio posvećen potonuću Titanica i poginulim Krupljanima.
Ejdo Rekić je prvi put bio u Americi 1906. godine.
“Moj pradjed je 1906. godine otišao u Ameriku i tamo je radio u rudniku. Nakon šest godina vratio se kući da posjeti ženu, četiri sina i dvije kćerke. Po povratku u Ameriku sa sobom je poveo svoja tri prijatelja”, priča Tatarević.
Međutim, Rekić i njegovi prijatelji nikada nisu stigli do Amerike.
Krupljani su putovali sa austrijskim pasošima. U švicarskom St. Galenu su kupili karte za put bez povratka.
“Oni su se nalazili u trupu broda, među trećom klasom. Znamo da je donji dio broda bio zaključan tako da se nikako nisu mogli spasiti”, kaže Tatarević.
Na 100. godišnjicu od potonuća Titanica, 15. aprila 2012. godine, u Bosanskoj Krupi je podignuta spomen-ploča četvorici Krupljana.
“Ja i moj rođak smo došli na ideju da na neki način obilježimo ovaj slučaj i da to ostane trajno sjećanje. Mislim da taj događaj zaslužuje pažnju. Na kraju sam ja lično podigao ovu spomen-ploču”, kaže Nijaz Tatarević.
Prisjećajući se priča koje je slušao o pradjedu kaže da je jedna od njih ona da je poginuo na đemiji (brodu), ali se nije znalo tačno na kojem brodu i gdje.
“Tek kasnije, od 2005. do 2007. godine, postojali su neki podaci tako da smo tada saznali da je to bio Titanic”, pojasnio je Tatarević.
Dokumentacija za muzej
Kako kaže, nakon pogibije njegovog pradjeda iz Amerike su slali penziju njegovoj praneni.
“Pošto nemamo nekog kvalitetnog pisanog traga o pradedi, pokušat ćemo, pošto su oni putovali sa austrijskim pasošem, da u Arhivu u Beču nađemo kopije njihovih dokumenata. Nastojat ćemo da dobijemo te pasoše. Također, pokušat ćemo i da dođemo do kopije karata koje su kupljene u St. Galenu”, kaže Tatarević i dodaje da će se prikupljanjem ovih dokumenata stvoriti prilika za otvaranje malog muzeja za Krupljane koji su poginuli na Titanicu.
Titanic je putnički brod koji je 15. aprila 1912. nakon sudara s ledenim brijegom potonuo u Atlantskom okeanu.
U Londonu 1907. godine sastali su se J. B. Ismay, predsjednik White Star Linea i James Pirrie, predsjednik brodogradilišta Harland and Wolff, te odlučili sagraditi tri prekookeanska broda do tada neviđene veličine.
Bio je dugačak 269 i širok 28 metara, dok mu je nosivost bila blizu 46.000 bruto registarskih tona. Dubina gaza bila mu je 10,5 metara, visina od kobilice do zapovjednog mosta 32 metra, dok je visina do vrha njegova četiri dimnjaka iznosila 56 metara.
Titanic je krenuo iz luke Southampton na svoje prvo prekookeansko putovanje 10. aprila 1912.
U nastojanju da osvoji Plavu vrpcu Atlantika na svom prvom putovanju u New York, kapetan Edward John Smith namjerno je krenuo kraćim kursom, sjevernijim od propisanoga i time zanemario opasnost od sudara s ledenim santama.
Samo nekoliko dana kasnije, 15. aprila 1912. godine u 23:40, Titanic se pri brzini od 22 čvora sudario sa santom leda koja ga je i potopila za nepuna tri sata kasnije, u 2:20.
Brod se prepolovio na dva dijela.
Od 2.227 putnika i članova posade preživjelo je samo 706.