Dodik je sa svojom pobunjenom huntom jednostrano napustio Dejtonski mirovni sporazum. Nastojaće održati stanje bez sukoba i ako mu se dopusti mirnim putem održavati funkcionalnu nezavisnost u okvirima paraliziranog sistema.
Država Bosna i Hercegovina u dejtonskom okviru više ne funkcionira. Vojska, policija i sudstvo nemaju ingerencije na cijelom teritoriju, niti su pod ingerencijama zakonitih civilnih vlasti. Dejtonski poredak se raspao i prema tome odmetnuti dio države treba pravilno nazivati okupiranim dijelovima države Bosne i Hercegovine.
Tzv. “političko Sarajevo” odnosno, SVE stranke koje se zalažu za Bosnu i Hercegovinu nemaju ili barem ne pokazuju kapacitet da odgovore na ovu ustavno-pravnu, sigurnosnu i političku krizu. Njihova jedina briga i politika je predizborna pozicioniranja i zauzimanje političkih pozicija u ovakvom status quo sistemu kojeg će s vremenom vjerovatno prešutno i prihvatiti. Sve bošnjačke politike, bez obzira ko ih je provodio u zadnjih 30 godina, su apsolutno propale, apsolutno pogrešne, a pogrešne su zato što nisu bile politike.
Metaforički rečeno: operacija je uspjela, ali pacijent je mrtav! Naša svijest je kantonizirana. Kantoni su postali male države, imaju svoje skupštine, imaju svoje tužilaštvo, svoju policije, svoje zastave, svoje ambleme, ljudi se slikaju na kantonalnim televizijama i svijest je jako fragmentirana, mi smo parohijalizirani, mi smo fragmentirani, gubimo iz vida cjelinu. I ove će se posljedice tek naplaćivati.
Neki ovo uspoređuju s tzv. “teorijom mrtvog konja”.
Može biti korisno. To je jedna pametna metafora – ali ključna njena poruka je da je potrebna hrabrost i vodstvo da se sjaše i prihvati realnost. A ne kao dosad, da se rade iste stvari i očekuje drugačiji rezultat, sve u nadi da će se oni koji su nasrnuli na Bosnu sami od sebe promjeniti! Neće!
Mirnes Kovač
p.s.
„Teorija mrtvog konja“ je satirična metafora koja odražava kako se neki ljudi, institucije ili nacije suočavaju sa očiglednim problemima čije rješavanje je nemoguće, ali umjesto da prihvate realnost, oni se drže toga da ih opravdaju.
Osnovna ideja je jasna: ako saznate da jašete mrtvog konja, najmudrije je da siđete i napustite ga.
Međutim, u praksi je često suprotno. Umjesto napuštanja mrtvog konja, preduzimaju se mjere kao što su:
• Kupovina novog sedla za konja.
• Poboljšanje ishrane konja, iako je mrtav.
• Promjena vozača umjesto bavljenja pravim problemom.
• Otpuštanje menadžera konja i zapošljavanje nekog novog, nadajući se drugačijem rezultatu.
• Organizovanje sastanka na kojima se razgovara o tome kako da mrtvi konj bude brži.
• Formiranje komisija ili radnih timova za analizu problema mrtvog konja iz svih uglova. Ovi odbori rade mjesecima, sastavljaju izveštaje i na kraju zaključuju očigledno: konj je mrtav.
• Opravdavanje napora upoređivanjem konja sa drugim sličnim mrtvim konjima, zaključujući da je problem bio nedostatak obuke.
• Predlaganje kurseva za obuku konja, što znači povećanje budžeta.
• Redefinisanje koncepta “mrtvog” da bi se steklo uvjerenje da konj još uvijek ima šanse.
Naučena lekcija:
Ova teorija pokazuje koliko ljudi i organizacija radije poriču stvarnost i gube vreme, resurse i trud na beskorisna rješenja, umjesto da prihvataju problem od početka i donose pametnije i efikasnije odluke.