Svjetski dan slobode medija obilježava se 3. maja, a cilj je podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njenih temeljnih načela. No, koliko su mediji u Bosni i Hercegovini slobodni u izvještavanju, tema je o kojoj se treba pozabaviti cijela država, institucije, društvo, ali i oni sami.
“Pravo novinara i medija na prikupljanje i širenje informacije ne smije biti predmet prijetnji, ograničenja ili kažnjavanja.
Bez obzira na ulogu i značaj medija u društvu, novinari prolaze kroz razne vrste pritiska i političkog mobinga, koji je posljednih godina sve izraženiji u medijskom okruženju.
Ujedinjeni narodi su izvijestili da su prijetnje i napadi na novinare i medijske radnike u porastu. Prema izvještaju UNESCO-a 2021/2022 o svjetskim trendovima u slobodi izražavanja i razvoju medija, od 2016. do 2021. godine 455 novinara je ubijeno zbog svog rada, dok je 85% svjetske populacije iskusilo pad slobode štampe u svojoj zemlji.
Ujedinjeni narodi u Bosni i Hercegovini zabrinuti su zbog sve izazovnijeg okruženja za slobodu medija i sigurnost novinara. Bosna i Hercegovina je izuzetno specifično društveno, političko, ekonomsko i kulturološko područje, pa sama ta kompleksnost odnosa ogleda se i u medijskoj sferi.
Mediji su SERVIS GRAĐANA, predstavljaju društvo i građane, biraju teme na osnovu njihovog interesovanja, sprečavaju i razotkrivaju teška kršenja ljudskih prava, istražuju teme i radnje koje bi ugrozile građanstvo, pa samim tim “čim provire” u neku od nedozvoljenih i Zakonom neodobrenih radnji postaju “meta” pojedinaca. Novinari u Bosni i Hercegovini najčešće su izloženi političkom pritisku, potvrdili su.
Pomislimo da novinari u većim gradovima su više izloženi medijskim pritiscima, cenzurama i uticajima, što i jesu, međutim i u manjim sredinama, odnosno na lokalnom nivou nisu sigurni od prijetnji, pa čak i napada.
Fizički napadi na novinare zabilježeni su i u Kalesiji, što je sagovornik Ramo Abidović za portal NEON Televizije i potvrdio, ali i verbalni napadi na urednike pojedinih portala, skoro pa su svakodnevnica.
Kalesija je mala općina i osnovano je nekoliko medija u privatnom vlasništvu: NEON Televizija i Radio feral, kao nezavisni i komercijalni mediji, zatim portali ntv.ba, radioferal, nkp, infoplus, kalesijke-novine…
Ramo Abidović, dugogodišnji novinar i trenutni urednik portala Infoplus, koji se tokom karijere bavio i istraživačkim novinarstvom, osim verbalnih prijetnji, bio je i žrtva fizičkog napada, kao i uznemiravanja putem društvenih mreža. Abidović je kazao da mediji, urednici i novinari trebaju bolju zaštitu institucija, te da kazne za napad bilo koje vrste trebaju biti oštrije, jer su inače mizerne.
Emina Hokulić, uposlenica i novinar NEON Televizije, istakla je da tokom rada do sada nije se suočavala sa neprijatnim situacijama, niti bilo kakvom vrstom pritiska prilikom izvještavanja. Ipak navela je jednu zamjerku i apelovala na kolege da se više drže zajedno i budu kolegijalni. Ona je jednu neprijatnost doživjela na terenu od strane kolege. Malo ljubaznosti i solidarnosti, ne bi bilo na odmet, kaže Hokulić.
Urednik Nezavisnog kalesijskog portala Admir Karić je kazao da svaki medij, barem na početku, ima dobru namjeru, pa i cilj. Ali vremenom većina medija počne voditi privatne “ratove”, većinom za tuđe interese, a ponekad postanu dio tih interesa, ističe.
Karić je neko ko piše slobodnim perom, što ga je mnogo puta i “koštalo”.
Sloboda medija je, u izuzecima koji su u domenu statističke greške, deklarativna stvar. Niko neće javno priznati da drži određeni medij pod kontrolom, niti će ijedan medij priznati da je direktno pod kontrolom nekoga. U praksi je to potpuno drugačije. Glavna stvar koja nedostaje, konkretno medijima u BiH, je iznošenje stavova, komentara, tumačenja, pa i spekulisanje u domenu analize. Mediji se drže pod kontrolom pod obavezom “da se čuju obje strane”, što ponekad nulira potrebu informisanja. Nekada nema potrebe čuti mišljenje, da budem krajnje grub ali i konkretan, ubice ili silovatelja. On će svakako učiniti sve da to pokaže nevažnim činom, istim ili ništa više važnim u odnosu na neke druge prekršaje. I, svakako, najveći problem SLOBODE, ili NEslobode, MEDIJA – jeste ekonomska (ne)ovisnost. Zato sam pomeno “početak rada” bilo kojeg medija, koji je obično iskren. Ali neko mora plaćati domenu, hosting, vrijeme novinara, ostale resurse dolaska do informacija… I tada mediji, ali i pojedinci, ulaze upadaju u zamke moćnih i uticajnih. Ali, zato, ko se ne može nositi s tim, ekonomski A PRIJE SVEGA I PSIHOLOŠKI (a često i fizički) – neka se na vrijeme svoju “energiju” preorjentiše u EKO i druge projekte zaštite životne sredine, ili eventualno u plasteničku proizvodnju bilja za čajeve, ističe Karić.
Kontaktirali smo i druge medije/novinare na području Kalesije, osim Abidovića i Karića, nisu se oglasili o ovoj temi.
Glavna skupština Ujedinjenih nacija (UN) proglasila je 3. maj Svjetskim danom slobode medija 1993. godine, a obilježava se na godišnjicu Windhoeške deklaracije, izjave o principima slobodnih medija koju je sastavila grupa afričkih novinara 1991. godine u Windhoeku, u Namibiji, s jedinstvenom vizijom – zaštititi temeljna prava slobodne štampe.
“Zaštita slobode izražavanja utvrđena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima prije 75 godina i dalje je ključni prioritet djelovanja EU-a u području ljudskih prava. Ove se godine pridružujemo UNESCO-u naglašavajući da je danas više nego ikad prije sloboda izražavanja ključna za sva druga ljudska prava i da uvelike doprinosi oblikovanju budućnosti prava“, poručuju iz kabineta Vijeća Evropske unije.
Podsjetimo i na jedan od ukupno 14 prioriteta u procesu integracije BiH u EU osigurati slobodu izražavanja i medija, kao i zaštitu novinara.
U svemu ovom, dijelimo sličnu ili istu radnu naviku, borimo se i držimo etičkog kodeksa na koji smo se “zavjetovali” prilikom ovog poziva, više udruženih snaga, solidarnosti i kolegijalnosti stvorit će bolju sliku o novinarstvu i novinarima, jer samo zajedno i udruženo možemo graditi pozitivniji medijski prostor, poručeno su naši sagovornici.