Poraz protiv Nigerije, po ko zna koji put, spustio nas je grubo na zemlju. Po ko zna koji put stvorili smo o sebi nerealnu sliku koja se raspala u paramparčad kada smo to najmanje očekivali.
Potraga za krivcima krenula je nakon posljednjeg zvižduka suca Petera O’Learyja, jedinog čini na čijoj adresi ne bi smjeli tražiti krivci. Jer, teško je naći ijednog suca na svijetu koji će poništiti odluku svoga pomoćnika koji signalizira ofsajd. O’Leary dakle – nije kriv.
U nogometu važi nepisano pravilo, uvijek je šef parade kriv, bez obzira na činjenicu da su naši “ključni” igrači totalno zakazali. Sušić je svjestan toga.
Sinoć, nakon utakmice, dok smo pričali s Papetom u miks zoni, dakle nakon oficijelne presice, jedan njegov odgovor je možda najbolji pokazatelj gdje i kada je Pape pogriješio.
Pričali smo o svemu, pa i o Iranu, utakmici u kojoj bi se možda mogli časno oprostiti od Brazila. Ma šta to značilo. I, Pape je u jednom trenutku, pokušat ću citirati, rekao:
“Neki igrači možda neće htjeti da igraju…”
Zbog te sam rečenice zabravio većinu onoga što je Pape do tada pričao. Vrtio sam film unazad. Do dana kada je Pape pročitao spisak za Brazil.
Nakon Insbruka svi su očekivali da će Pape konačno lupiti šakom od sto i skrojiti spisak od igrača kojima će tri utakmice u Brazilu biti tri najvažnije utakmice u karijeri. Utakmice zbog kojih će, barem na kratko, misliti samo na dres sa grbom BiH.
Nažalost, spisak koji je pročitao u hotelu Evropa bio je zapravo njegov testament kada je mjesto selektora u pitanju. No, priznajem, nisam imao hrabrosti tada da to napišem. Ne zato što je na tom spisku bio njegov nećak Sven Tino Sušić, već zato što su na njemu bili igrači koji “možda neće htjeti da igraju” utakmicu protiv Irana.
Jedva čekam Iran. Iran je naša ključna utakmica. Na toj ćemo utakmici vidjeti je li i koliko Pape na svoj spisak stavio igrača koji nisu baš uvijek raspoloženi da obuku dres Bosne i Hercegovine.
Edin BOROVINA/Fokus