Danas je lahko odrediti početak i završetak posta, odnosno vrijeme sehura i iftara. Postoje printane vaktije, koje se dijele uoči svakog ramazana, na mobitelima se instalira aplikacija koja najavljuje akšam, odnosno iftar, i sehur. I mnoge radio i televizijske stanice u svom programu u toku mjeseca ramazana najvaljuju vrijeme iftara i sehura.
I nekada, prije nekoliko desetina godina, kada nije bilo ni mobitela, ni televizora, pa ni električne energije, postilo se, ali nije bilo ovih pomagala za određivanje početka i kraja dnevnog posta tokom ramazana.
U Kalesiji, kao i u drugim dijelovima BiH, ljudi su se na različite načine dovijali. Akšamsko vrijeme i vrijeme iftara, u selima koje je imalo džamiju, oglašavalo se paljenjem kandilja i učenjem ezana sa munare. S obzirom da se glas mujezina nije mogao čuti daleko, jer nije bilo pojačala kao danas, djeca bi dežurala kraj džamije i, čim bi mujezin zaučio ezan i čim bi se upalili kandilji, trkom bi krenuli kroz selo, vičući iz svega glasa: „Iftaaar! Iftaaar! Upaljeno, more se jest!“
Na sehur se moralo ustati makar pola sahata prije početka posta. I tu su bili različiti načini buđenja mještana. U Miljanovcima je Hasan Smajlović, kojeg su svi iz milošte zvali Hasanago, i koji je radio kao domar, podvornik i čistač u mjesnoj područnoj školi, prije sehura bi išao kroz selo sa dobošem,udarao u doboš i tako budio narod na sehur.
Od hadžije Ibrahima Đedović (65) saznajemo da je u kalesijskom naselju Brda uoči sehura mještane budio njegov otac rahmetli hadžija Salko Đedović učeći salavate na sred sela, kako bi ga što više mještana čulo. S obzirom da je njegov otac hadžija Emin imao ručni sat, što je bila rijetkost u selu u taj vakat, hadžija Salko je salavatima označavao i početak iftara, a Smajl Đedović, koji je bio najbrži u selu, bi trkom prošao kroz selo najavljujući iftar.
Danas, i pored svih mogućih pomagala, mještani kalesijskog naselja Jajići su napravili improvizovani top kojim oglašavaju iftarsko vrijeme.