Ovih dana svi pišu o Srebrenici,traže se izjave od “velikih i zvučnih imena” čije slike pune novinske stupce i stranice portala.Prije nekoliko mjeseci sam sreo svog komšiju,momčića koji je trčao pored moje kuće,i onako u želji da malo popričam s njim,doviknem mu: “Haj’ malo predahni.”
Nasmijao se, stao, pozdravili smo se. Reče mi kako trenira, ima želju da ove godine trči maraton u čast žrtvama Srebrenice, pričao je to s onim dječačkim ushićenjem: “Volio bih da uspijem iz samo jednog razloga,da dam svoj doprinos u spašavanju od zaborava.”
Upravo sam saznao da su stigli u Potočare,uspjeli su. Dva momčića iz moje Koprivne, iz mog Cazina, sa svojim starijim kolegama ostvarili svoj san. Trčali su da prouče Fatihu i odaju počast, da spase od zaborava Srebrenicu, da pamte. Primjer mnogima, i dok je ovakve djece, ovakvih mladih ljudi,oni koji su na pravdi Boga ubijeni,živjeće dok žive sjećanja na njih.Svaka vam čast dečki,dok drugi pišu o političarima koji dolaze helikopterima i skupocjenim limuzinama,ja ću naklon dati Vama,jer Vi ste moji heroji.
Bekir Bajramović