Kalesijske novine Kalesijske novine
Mekka je rodni grad Muhammeda, a.s.. U ovom gradu Muhammed, a.s., je počeo primati Vahj, čiji je mekkanski period trajao 13 godina. Na samom početku poslaničke misije, Muhammed a.s. je pozivao u islam tajno u trajanju od tri godine, a potom deset godina javno. Mekkanski idolopoklonici, ogrezli politeisti su mu pravili stalne podvale i suprostavljali se njegovom poslaničkom pozivu, a samo je mali broj, izrazito mladih osoba, povjerovao u njegov risalet – poslanje. Kada je Muhammed a.s. zbog velikog zlostavljanja u Mekki bio primoran da sa ashabima učini hidžru u Jesrib (Medinu), politeisti (mušrici) i svi njihovi saveznici učunili su grad Mekku centrom planiranja svih mogućih zavjera i napada na pripadnike islama, kao što je, uostalom, bila i bitka na Hendeku 6. godine po hidžri. Sukob na Hendeku je bio najbolji dokaz da muslimani muhadžiri nikad nisu dobro došli u Mekku. I upravo zbog svega toga oslobođenje Mekke postaje neminovnost, kako bi se uništila sva idolopoklonstva koja kuju zavjeru protiv islama, Muhammeda a.s. i muslimana.
Svi događaji prije oslobođenja Mekke odvijaju se u sjenci ugovora na Hudejbijji, jer kada je pleme Benu Bekr, saveznik mekkanskih politeista, napalo pripadnike plemena Huza-a, i tom prilikom ubili 20 ljudi, koji su, inače, bili u savezništvu sa Allahovim Poslanikom a.s. i muslimanima, došlo je do direktnog kršenja ovog ugovora i traženja plaćanja krvarine od mušrika Mekke. Kurejšije, mekkanski politeistički prvaci, bili su svjesni da je Hudejbijski ugovor već prekršen i gorko su se kajali za napad na pleme Huza-a. Odbili su i plaćanje krvarine, i to je bio golemi razlog da muslimani poduzmu nešto ozbiljno protiv njih.
Pošto su Kurejšije sa svoje strane prekršili ugovor koji je trebao trajati 10 godina, Muhammed a.s. je čvrsto odlučio da sa muslimanima, koji su već odavno bili željni svoje Mekke, definitivno uništi širk (politeizam), džahilijjet – period totalnog zaborava na istinskog Stvoritelja i naraslo idolopokloničko neprijateljstvo prema sljedbenicima čiste vjere islama. Užurbano je sakupio muslimanske askere, koji su brojali deset hiljada i tajno se zaputili u Mekku. Mudrost diskretnog mobilisanja askera je u tome što nije želio da i idolopoklonici izvrše mobilizaciju svojih snaga za obračun. Vijest da muslimani napreduju prema Mekki ipak je procurila do mušrika i njihovih vođa, pa su spremili Ebu Sufjana da udobrovolji muslimane na sklapanje nekog novog ugovora, ali Muhammed a.s. nije pristao na tako nešto. Sam Ebu Sufjan i njegova dvojica pratilaca (Hakim ibni Huzam i Bedil ibni Verka’), koji su bili u špijunskoj misiji, vidjevši ogromni muslimanski asker, mnogo su se uplašili i doveli svoje mušričko razmišljanje u veliku dvojbu.
U mjestu Murriz-Zahran Muhammedove a.s. straže i izvidnice nabasaju na mušričku trojku i privedu ih Allahovom Poslaniku a.s. Poslanik islama izdaje naređenje da se tokom noći zapale vatre kako bi se stekao utisak da je muslimanski asker mnogobrojan. Potom Ebu Sufjan i njegov sin, po sagledanoj situaciji o mušričkoj moći na zalasku, primaju islam. Muhammed a.s. naređuje da se stanovništvu Mekke, bez obzira na društveni status, predoči sljedeća uputa: ” Ko se skloni u Ebu Sufjanovu kuću, siguran je!”
Ovim riječima odaslana je snažna poruka svima koji su tada boravili u Mekki. Svi su oni znali da je Ebu Sufjan bio njihov vođa i da su putem ove informacije dobili sigurne bezbjedonosne garancije. Iako iznenađeni za Ebu Sufjanov nagli prelazak na muslimansku stranu, brzo su shvatili šta im je činiti. Svi su skoro odabrali Ebu Sufjanovo opredjeljenje: prihvatiti Muhammeda a.s. kao Allahova poslanika i društvenog vođu.
Kada je muslimanska vojska iz pet pravaca stigla u Mekku (muslimansku vojsku pri ulasku u Mekku vodili su Muhammed a.s., Halid ibni Velid, Kajs ibni Sa'd ibni Ubade, Ebu Ubejde ibni El- Džerah i Zubejr ibni A'vam), Muhammedov a.s. glasonoša je objavio:
”Ko ostane u svojoj kući i zatvori vrata, siguran je! Ko uđe u Harem, i on je bezbjedan, i ko se skloni u Ebu Sufjanovu kuću i taj je siguran!” Od ovoga je izuzeo petnaestak osoba koje su počinile velike zločine prema Muhammedu a.s. i muslimanima. Međutim, sve te osobe nisu pogubljene, jer je većini od njih Allahov Poslanik a.s oprostio, kao što je to bio slučaj sa zloglasnom i Hindom i Ikrimom ibni Ebi Džehlom.
Muhammed a.s. je ušao u Mekku na svojoj devi, sasvim pognute glave, tako da mu je čelo dodirivalo samar njegove jahalice. On je ušao u Mekku na lokaciji mezara njegove žene rahmetli Hatidže(Hadidža), nedaleko od Arefata. Preostali muslimanski asker ušao je u Mekku koristeći se različitim putevima. Halid ibni Velid je sa svojim mudžahidima praktički opasao cijeli grad a potom se spojio sa Allahovim Poslanikom a.s. i onima koji su bili uz njega.
Po ulasku u Mekku Muhammed a.s. je obavio tavvaf oko Ka'be i dao je naredbu da se poruši preko 360 kipova koji su bili na razne načine postavljeni u njenom haremu. Muhammed a.s. ulazi u Ka'bu gdje je klanjao dva rekjata, a potom je stao na njena vrata, dok su Kurejšije iščekivali šta će učiniti s njima. U tom času Allahov Poslanik a.s. je, između ostalog, kazao kurejškim politeističkim sljedbenicima sljedeće: ”Kurejšije, šta mislite šta ću sada s vas činiti?”
”Plemeniti brat, sin plemenitog postupiT će dobro” – rekli su.
Zatim Muhammed a.s. dade sljedeću izjavu: ”Danas vam samo velim ono što je moj poslanički brat Jusuf prije kazao: – Ja vas sada neću koriti. Allah će vam oprostiti. Od milostivih On je najmilostiviji-. (Jusuf,92.)
Riječi Poslanikovog a.s. oprosta bile su: ”Idite, svi ste slobodni!”
Svijet se potom okupio oko brežuljka Safa kako bi mu javno iskazao zadovoljstvo vjerom islama. Muhammed a.s. je došao na brežuljak Safu da bi čuo nove sljedbenike islama kako se obavezuju da će se pokoravati i biti u poslušnosti samo Allahu dš.š. i Njegovom Poslaniku a.s. Prvo su mu se zakleli i iskazali naklonost novoj vjeri muškarci a potom i žene. Pri ženskom iskazivanju zakletve Allahov Poslanik a.s. nije se rukovao ni sa jednom ženom.
Među onim ženama koje su mu dale zakletvu na vjernost islamu, bila je i zloglasna Hinda, žena Ebu Sufjanova, čiju je krv Muhammed a.s. kanio proliti, međutim kad ju je prepoznao, oprostio joj je zbog njene zakletve lojalnosti porukama islama. Tog dana je Allahov Poslanik, a.s., naredio Bilal ibni Rebbahu El- Habešiji da za podne-namaz prouči ezan sa krova Ka'be, a Kurejšije, koji još nisu bili prihvatili islam, taj Muhammedov a.s. gest jako iznenadio, pa su počeli i glasno negodovati. Naredba da se prouči ezan sa krova Ka'be je ciljano sprovedena, e da bi politeisti definitivno shvatili da je došao kraj njihovim zabludama. Pohod na Mekku 20. ramazana 8. godine po hidžri, odnosno 630. godine po Miladu, ostaće zapamćen u povijesti islama kao jedan od veoma značajnih događaja iz kojeg se uvijek mogu izvlačiti korisne pouke i poruke. Oslobađanjem rodnog grada Muhammeda, a.s., završeno je razdoblje općeg arapskog džahilijjeta, razdoblje zaborava Allaha i Njegovog Šerijata.
Piše: Enver Alić
