O psima lutalicama: Dozvoljeno je ubiti životinju koja predstavlja stvarnu opasnost po život i zdravlje čovjeka

Edina Hodžić, odlična učenica 3. razreda srednje škole ( bila je i učenica generacije u OŠ Kalesija), samo je jedna u nizu mnogi žrtava napada pasa lutalica, kojih ima po svim gradovima BiH.

Objavljivanje ove vijesti iniciralo je brojne komentare na društvenim mrežama o psima lutalicama, njihovom uklanjanju sa ulica i o tome ko je kriv za ovakve slučajeve.

S tim u vezi donosimo vam pitanje o psima lutalicama koje je postavljeno fetvai eminu prof. dr. Enesu Ljevakoviću i, naravno, njegov odgovor na to pitanje.

Pitanje:

Naime, nedavno je u Travniku poginula 16-godišnja učenica tako što je bježeći od pasa lutalica natrčala na automobil i nastradala. Upravo o tom problemu pasa lutalica kojih su puni naši gradovi namjeravam pisati za Preporod. Veliki problem je uklanjanje tih pasa sa ulica. Prema zakonu koji su usvojili naši zakonodavci psi lutalice se ne mogu ubijati, kao što je doskora bila praksa, a, s druge strane, nema ni dovoljno tzv. azila za te pse lutalice. Nema ih jer, kako je nedavno pisano u medijima, mjesečno za jednog psa lutalicu trebalo bi izdvajati oko 100 maraka. Dakle, interesuje me kakav je stav islama kada je riječ o ubijanju zivotinja općenito ( u konkretnom slučaju pasa)  kada iste te životinje čine štetu?  Prema sadašnjoj situaciji, kada vlast nema para za penzionere, za demobilisane borce, za izgradnju puteva i za mnoge druge stvari, morali bi se izdvajati silni novci za pse lutalice. Da li je u ovakvim situacijama dozvoljeno njihovo ubijanje?

Odgovor:

Problem pasa lutalica je općeg karaktera i ne mogu ga rješavati pojedinci, ali mogu vršiti pritisak na vlasti da ga sistematski riješe. Za eskaliranje ovog problema kriva je vlast, koja je donijela zakon, a da ne postoje pretpostavke za njegovo provođenje (postojanje azila za pse lutalice i sl.), pa na tu vlast treba vršiti pritisak da taj problem i riješi, uključujući i tužbe protiv nadležnih u slučaju napada tih životinja na ljude i njihovu imovinu.

Nemoralno je primjenjivati zakon koji šteti ljudima i društvu u cjelini. Upitna je i moralna opravdanost trošenja ogromnih novaca za pse i kućne ljubimce općenito u situaciji kada imamo mnogo ljudi koji nemaju osnovna sredstva za život ili umiru od gladi. To su neki od paradoksa savremene civilizacije.

Kada je riječ o stavu islamu prema ovom problemu, on je jasan. Dozvoljeno je ubiti životinju koja predstavlja stvarnu opasnost po život i zdravlje čovjeka. Međutim, ne možemo se ponašati kao da zakon koji reguliše to pitanje nije donesen. On je tu i valja ga se pridržavati uz stalni zahtjev vlastima da se taj problem na adekvatan način riješi.