Kalesijske novine Kalesijske novine
Motel Košuta je bio vrhunac “kulturnog života”. Jeftini narodnjaci uživo. Moguće je da su djeci dovodili neke književnike za djecu, ali to ne znam za period dok sam bio u Sarajevu. Sjećam se da su to radili sedamdesetih, u osnovnu školu su dolazili Mira Alečković i drugi. Prve filmove sam gledao u Narodnom univerzitetu, jer je sala Doma kulture dugo bila devastirana – u njoj su bili tkački razboji, očito je neko vrijeme bila pretvorena u neku vrstu fabrike. Pentrali smo se po razvaljenim mašinama. Potom su je obnovili, sjedišta su bila drvena.
Klasične note na časovima muzičkog vaspitanja kod nastavnika Spartaka
Recitacije književnih radova učenika osnovne škole posebnim povodima bila su dugo jedina književna djelatnost. Sjećam se i jednog nastupa mađioničara i hipnotizera, poneke svirke. Prvi put su se klasične note začule u istoriji Kalesije na časovima muzičkog vaspitanja kod nastavnika Spartaka. Puštao je na krckavom gramofonu arije iz čuvenih opera. Te note nikada nisu napustile azil učionice. A likovnu umjetnost su promovisali nastavnici likovnjaci. Izložbe van školskih zidova nisu postojale.
Moja starija sestra kaže da je postojalo kulturno-umjetničko društvo sa folklorom i amaterskom pozorišnom sekcijom. Ono se s vremenom ugasilo. Prva diskoteka bila je u jednoj baraci iza Male pijace. Mislim da je u njenom pokretanju odigrao važnu ulogu Salih Sonja. Druga je bila u prednjem ulaznom dijelu Doma kulture. A treća, povremena, u jednoj od dvije prizemne dugačke zgrade, gdje je sada park do Robne kuće.
Nešto dalje je u istoj memljivoj zgradi bila i biblioteka. Meni pod prozorima. U nju su ulazila uglavnom djeca. Rijetko bi odrasla osoba zalutala tamo. Zapravo, klubovi poput fudbalskog – Jedinstva – šahovskog, ali i radio-amaterskog čiji sam bio član (Marika je to vodio) mogu se podvesti pod sportsko-kulturni život. Ljudi su provodili svoje skobodno vrijeme i družili se igrajući ili kibicujući šah i fudbal. Nekoliko nas je u jednoj prostoriji iznad Doma kulture uspostavljalo radio-veze sa stotinama klubova iz bivše Jugoslavije. Oznaka kakesijskog kluba bila je YU4EBD.
Prve književne nagrade u istoriji Kalesije
Tek kasnije, izgradnjom srednjoškolskog centra, došli su košarka i odbojka. Ali je sve vrijeme Košuta bila najuspješnije okupljalište oko narodnjačke supkulture sumnjivog kvaliteta. Niti je nadolazeća pop i rok kultura ostavila dubljeg traga – i sam sam učestvovao u osnivanjima bendova koji su počeli sa velikim nadama, a završili kao pratnja harmonikašima na igrankama – niti je pustila ozbiljnijeg korijena između dva raskršća, na polovično urbanizivanom ostrvu gdje sam rastao.
Ni jednu od svoje dvije predratne knjige nisam predstavio u Kalesiji. A to su bile knjige koje su još kao rukopisi prethodno nagrađivane na Slovu Gorčina. Valjda prve književne nagrade u istoriji Kalesije. Mislim da su poeziju pisali uglavnom ljekari i prosvjetni radnici, moja majka je imala neke njihove knjižice. Izgleda da su sami plaćali štampanje, a poneka pjesma bi se mogla naći i u Kalesijskim novinama. Zavičajne pjesme o Kalesiji i Spreči pisao je i Gavro, sudijin sin. Ćiri je zavještao svoje pjesme. Njih dvojice više nema. Ko zna gdje su te naivne izjave ljubavi zavičaju Vjerovatno je moj prikaz selektivan i subjektivan, ali neko vrijeme – šestu, sedmu i dobrim dijelom osmu deceniju prošlog vijeka bio sam svjedok i učesnik u odrastanju Kalesije koje se poklopilo sa mojim stasavanjem
