Kalesijske novine Kalesijske novine
Magistar sporta Mensur Šmigalović odnedavno je novi trener sa „B“ licencom. Skoro cijelu karijeru Šmigalović je proveo u Slogi, sa izuzetkom jedne vrlo kratke avanture u kalesijskoj Bosni zbog neslaganja sa tadašnjim trenerom. Igračku karijeru je završio poprilično rano, sa nekih 25 godina. Bio je član ekipe Sloge koja je ušla u viši rang takmicenja, sadašnju Drugu federalnu ligu. Prošao je sve kategorije kluba i osvojio sa juniorima Kantonalnu ligu.
O svom trenerskom angažmanu kaže:
– Vrlo rano sam se počeo baviti trenerskim poslom, negdje početkom 2007. godine, a vodio sam sve moguće uzraste Sloge, od predpionira do seniora. Bio sam i prvi selektor neke od selekcija na našoj opštini, kada sam vodio juniorsku reprezentaciju Opštine u Njemacku na jedan turnir 2012. godine gdje smo osvojili prvo mjesto.
Sebe bih opisao kao trenera vizionara, volim da se na neki način izmaknem, pa da sa distance sagledam širu sliku i onda odredim smjernice. Više sam trener procesa, koji voli i uživa da radi, a u tome sam perfekcionista. Dajem sve od sebe, ali i tražim mnogo.
Koje ste sve igrače trenirali?
– Od igrača bih izdvojio Emira Halilovića, koji sada igra u Mađarskoj, reprezentativca Eldara Ćivica, sa kojim sam jedno vrijeme radio individualno, zatim Edisa Zulića, člana Amaterske reprezentacije TK, koji je bio proglašen i za najboljeg fudbalera Opštine, Adnana Zulića, koji nastupa za Budućnost iz Banovica i bivšeg člana Amaterske repke, koja je zauzela 8. mjesto na Evropskom prvenstvu regija. Imao sam priliku da radim i sa mladim reprezentativcem Semirom Musićem, te sa Elvinom Suljićem, Anelom Alibašićem, Muharemom Ćivićem i mnogim drugima koji nastupaju trenutno po razlicitim klubovima.
Razišli šte se sa FK Sloga. Šta je uzrok razlaza?
– Razlozi zbog kojih je došlo do rastanka sa klubom su mnogobrojni. A jedan od važnijih, ako ne i najvažnijih, jeste taj da sam ima određenih problema kada su u pitanju neke odluke koje se tiču samog popunjavanja rostera unutar ekipe. Nedostatak vizije za nekoliko godina unaprijed je jedan od faktora koji je bitno uticao na moju odluku, jer ja sam od trenera koji imaju hrabrost da daju priliku mladim igracima. Ne bojim se izaći na teren i raditi bilo po kiši, snijegu, ledu, a to je jedino mjerilo nečijeg rada. Niaam od onih koji traže i žude za instant rješenjima već se uzdam u rad i dugoročno planiranje. Opet ponavljam, ti ljudi u klubu su neke stvari dobre uradili za klub, ali definitivno im nedostaje pravog sportskog duha i entuzijazma. Ne vidim jasne vizije, ciljeva, nema planiranja, već sve je nekako svedeno na imprivizaciju kojoj nema kraja. Ja sam pokusao tome stati u kraj i donekle sam uspio, ali su određene odluke to poremetile i narušile su moje principe tako da je razlaz bio neminovnost.
– Kakve su vam trenerske ambicije?
Što se tiče trenerske karijere, nisam opterećen time. Ovo sam radio prvenstveno iz ljubavi prema sportu, fudbalu, klubu, svome mjestu. A za nešto drugo, ako se ukaže neka zanimljiva prilika. Cilj mi je, ako budem imao mogućnosti, da zavrsim i „A“ licencu, mada opet kažem, ja stalno učim i usavršavam svoje znanje jer to iskreno volim, uživam u tome. Vidjet ćemo, ja sam tek na početku svoga puta iako sam u trenerskim vodama već nekih 9 godina.
Poruka mladim igračima?
– Trening, teren i utakmica su jedino mjerilo kvaliteta, tu nema namještaljki i laži. Ili si
dobar ili nisi. Karijera fudbalera je vrlo kratka, zato ne gubite niti jedan dan, a da niste u nekoj vrsti treninga. Svjedoci smo ogromnog broja “vječitih talenata” koji nikako da naprave nešto. Znači, red, rad i disciplina prije svega, uz talenat koji je neizostavna spona. U suštini, kako to kaže jednačina specifikacije sportskog uspjeha, mnogo je faktora koji su bitni da bi sportaš postao vrhunski. Čak postoji jedna stavka koja kaže – nepoznat faktor. Ja bih dodao i faktor sreće.
U svemu tome mislim da niti škola ne bi trebala biti zaboravljena jer i tu se kriju zamke koje vrebaju. Mogućnost neuspjeha ili teška povreda nekome, nažalost, mogu uništiti karijeru, a vrlo čest slučaj je da se fudbaleri usavršavaju samo na sportskom planu i onda nakon takvih slučajeva upadaju u depresiju. Znači, talenat, red, rad, disciplina, sreća, ali uz obaveznu rezervnu opciju.
