Kalesijske novine Kalesijske novine
Husići iz Lipovica spadaju u znamenitu ulemu iz Kalesije, među kojom se najviše ističu hafiz Šahbaz ef. Husić i njegov sin hafiz Muhamed ef. Husić (sin hafiza Šahbaz-efendije od prve žene).
Mnogi naši džemati na području MIZ-a Kalesija imaju svoju slavnu tradiciju, ali je ona još uvijek prekrivena velom tajni i daleko je od naše muslimansko-bošnjačke pažnje. Sociološke, kulturne i vjerske vrijednosti naših muslimana Bošnjaka uveliko su nepoznanica. Kulturno i duhovno blago naslijeđeno od naših pradjedova pohranjeno je tek u požutjele ćitabe, na stranice koje je zub vremena skoro uništio. U vrijeme osmanlijske uprave u našim krajevima djela i događaji zapisivani su obično na turskom jeziku. Niko od onih koji ih je pisao nije računao na historijske mijene i promjene kulturno-civilizacijskih krugova. Podaci o našim duhovno-kulturnim pregaocima nisu nam dostupni iz razloga što još uvijek u muslimana Bošnjaka nema nekog hoćkijeg čuvstva i osjećajnosti za pisanje, prevođenje i bilježenje o istaknutim ljudima i znamenitim ljudskim događanjima. Tradicija učenosti u džematu Lipovice (sada Lipovice Centar) seže skoro dva stoljeća unazad. Naime, ova tradicija prisutna je u svim lipovačkim familijama, ali familija Husić u tom je pogledu avangarda vjerničkim lipovačkim safovima. Nosilac duhovnog napretka u Lipovicama jeste hafiz Šahbaz ef. Husić.
Husići iz Lipovica spadaju u znamenitu ulemu iz Kalesije, među kojom se najviše ističu hafiz Šahbaz ef. Husić i njegov sin hafiz Muhamed ef. Husić (sin hafiza Šahbaz-efendije od prve žene). Hafiz Šahbaz ef. Husić rođen je 1847. godine u Lipovicama. Osnovnu školu završio je u Lipovicama a Behram-begovu medresu u Tuzli.
Znajući da se bez materijalne podloge ne može usavršavati, on od svoje braće (Hašima i ostalih) traži da oni preuzmu dio imetka koji mu pripada a da mu zauzvrat obezbijede sredstva za njegovo usavršavanje u islamskim znanostima. Tako je i bilo. Braća su mu omogućila školovanje u Behram-begovoj medresi u Tuzli, a potom i u Stambolu (Istanbulu). Po završetku studija u Turskoj, Šahbaz ef. Husić vraća se u Tuzlu, gdje je dugo obnašao dužnost muderrisa u Behram-begovoj medresi. Jedno vrijeme bio je muderris Hadži Bedže-kadun medrese u Tuzli. U Behram-begovoj medresi predavao je turski jezik i gradivo na turskom od 1882. do 1908. godine te podučavao učenike i hifzu. Bio je jedan od zaslužnih za gradnju zgrade Medrese u prve dvije faze, 1893. (svečano otvorenje bilo 29. novembra 1893. godine) i 1907. godine (svečano otvorenje 29. aprila 1907. godine ) Pred njim su hifz završili: Sulejman Damadžić, Bekir Fejzagić, Abdulah Ibrišimović, Osman Vilović, Jakub Berbić i Mustafa Berbić. U vremenu u kojem je hafiz Šahbaz ef. Husić predavao u Behram-begovoj medresi nastava nije bila organizovana po predmetima. Umjesto predmeta, u svjedodžbe talebe su upisivani udžbenici koje je taleba koristila iz oblasti akaida, fikha i arapskog jezika (Kafija, Multeka, Tarikati Muhammedijja). Umro je u Tuzli 1908. godine.
HAFIZ MUHAMED EF. HUSIĆ
Hafiz Muhamed ef. Husić sin je muderrisa i hafiza Šahbaza ef. Husića. I njegov sin Muhammed također je išao očevim životnim putem. Bez obzira što je rođen u Tuzli, hafiz Muhamed ef. Husić ubraja se u lipovačku i kalesijsku ulemu. Završio je Behram-begovu medresu, hifz položio pred svojim ocem, a fakultetski idžazet stekao je u Stambolu. Po povratku iz Turske dolazi na mjesto muderrisa Behram-begove medrese u Tuzli, gdje predaje kiraet, a pored tog predmeta predaje i akaid, kao i turski jezik. Uz profesorski rad u Medresi, bio je od strane Ulema-medžlisa postavljen za imama u Hadži Hasan-džamiji u Tuzli.
Pred njim su hifz završili: Salih Đozić, Hamdija Azabagić, Abdulah Azabagić, Sinan Jahić, Osman Mujezinović, Mustafa Nalić, Ali-Osman Saračić, Abdurahman Ibrišimović i mnogi drugi. U periodu od početka 1942. do kraja 1943. godine obavljao je dužnost upravitelja Behram-begove medrese. Dužnost upravitelja Medrese preuzeo je od Saliha ef. Sivčevića, a predao ju je Hasanu ef. Smajloviću. U vrijeme njegovog rada u Medresi nastava je znatno modernizovana, a sama Medresa postala je prestižna škola u sjeveroistočnoj Bosni. Godine 1949. zabranjen je rad Medrese, a te iste godine hafiz Muhamed ef. Husić preselio je na bolji svijet . Dženaza mu je obavljena u Tuzli, gdje je i pokopan 1949. godine.
(MIZ Kalesija)
