BKC: Otvorena Izložba skulptura i slika Nedžada Ibrišimovića i promoviran roman “Popodnevni čovjek“

U okviru Kulturne manifestacije “IKRE 2021”, u galerijskom prostoru JU BKC “Alija Izetbegović” Kalesija, održana je promocija smo romana “Popodnevni čovjek” Ramiza Salihovića.  Osima autora, o knjizi su govorili još i književnici Mehmed Đedović i Bajruzin Hajro Planjac.

-U romanu „Popodnevni čovjek“ priču pratimo kroz lik Benjamina, studenta slavistike na univerzitetu u Hajderbergu u Njemačkoj, koji dolazi u rodni grad u potrazi za majkom koja je nestala u ratnim godinama u logoru.

On traga za majkom, ali to nikako nije jedino traganje koje se u romanu događa. Salihović je svog Benjamina uveo u poslijeratne koloplete koji nisu nimalo jednostavni i nikad ne znaš gdje će te odvesti.

Pisac ne žuri sa radnjom, on priču gradi na čvrstim dijalozima, neobičnim detaljima i karakternim likovima, pa je vrlo uspješno prepliće sa svojim ranijim romanima.

Kroz priču prolaze citati klasika, mudre misli, detalji, opisi vrlo konkretnih mjesta, obrisi rata i jeza mira. Sve to knjigu čini kompaktnom i dobro upakovanom u osnovnu vodilju koju pisac prati do kraja knjige.

Kroz glavnu priču se provlači i ona o Golom otoku, ali i druge kojima je okićeno stablo romana. Ima tu i jedna godišnjica mature, ali nije nam cilj nabrajati šta je sve knjiga detaljno obuhvatila jer bi to predugo trajalo, a možda i čitaocima prerano otkrilo neke interesantne detalje, kazao je izjmeđu ostalog promoter Mehmed Đedović.

I Bajruzin Hajro Planjac je kazao da je “Popodnevni čovjek”  odličan riman. U svom obraćanju naglasio je i važnost čitanja u našim životima.

Prije promocije romana, povodom godišnjice rođenja Nedžada Ibrišimovića, otvorena je Izložba skulptura i slika Nedžada Ibrišimovića. Izložbu je otvorio Fahrudin Sinanović.

– Za pisce se voli kazati, ne bez osnova, da su sujetni, pomalo ljubomorni, samoljubivi; ipak i najveći među njima priznaju da je Ibrišimović pripadao samom književnom vrhu. Abdulah Sidran je rekaa da Bosna nije rodila darovitijeg umjetnika od književnika Nedžada Ibrišimovića.

Danko Plevnik, hrvatski filozof i publicist, je kazao da bi Ibrišimović, da je sa stvarao jezikom veće nacije, dobio Nobelovu nagradu.  Miljenko Jergović je Nedžada Ibrišimovića svrstao u sami vrh južnoslavenske književnosti, rame uz rame sa Mešom Selimovićem, Ivom Andrićem i Miroslavom Krležom.

Osim što je bio vrhunski književnik, Nedžad je bio i odličan slikar i skulptor, vajar. Vidjet ćete da na svojim skulturama Nedžad nije davao pažnju ljudskom liku, nego njegovoj sjeni. Bio je opsjednut time da izvaja sjenku. I, kad dobro razgledate, vidjet ćete da je uspio.

Zanimljiva je ta njegova fascinacija sjenom. Šta je zapravo sjenka? To je trag svakog bića, svakog predmeta, drveta ili bilo čega drugog na suncu. Naš trag na suncu. To je ono što nas prati na suncu, naš trag, nešto što ostvaljamo iza sebe. Sunce je, uz vodu,  izvor života. A šta je u životu čovjeka njegova sjena. Šta je to što ostavljamo iza sebe, osim sjene? To su naša djela, dobra i(li) loša. To je ono čime je, kroz sjenu, bio ospjednut Nedžad Ibrišimović. U tom kontekstu treba čitati i njegovu knjigu “Ruhani i šejtani inspiracija”.

Osim slika i skulptura, ovdje su, u ovom stalku gore, izložene i knjige Nedžada Ibrišimovića, rekao je prilikom otvaranja Fahrudin Sinanović.

Izložba će trajati sedam dana.