I poslije izbora valja nama kahvu piti

Stalno sam se čudom čudio i pitao kako to da boks i ostale borilačke sportove nazivaju – plemenitom vještinom. Udaraju se, prebijaju, okrvave jedan drugoga i svašta jedan drugome urade i to neko da nazove plemenitim. Nisam to nikako mogao prihvatiti. A onda mi je prijatelj – ako nekog interesuje, riječ je o Senadu Osmanoviću,  treneru kik-boksa –  dao objašnjenje koje se, eto, možda može i prihvatiti.

– Jesi li gledao nekad boks?

– Jesam, naravno.

– Jesi li vidio kako jedan drugog tuku, prebijaju?

– Jesam, vidio sam.

– A jesi li vidio kako se, nakon te silne tučnjave, u kojoj bude i krvi, zagrle i jedan drugome čestitaju? Eto, zbog toga su boks i drugi borličaki sportovi plemenite vještine. Ljudi se međusobno bore, a ne mrze se. Iako su u ringu ljuti protivnici, nije im problem da se zagrle, objašnjavao mi je prijatelj.

Eto, tako sam ja saznao zašto je prbijanje u ringu plemenita vještina.

Sve ovo pišem kao uvod u kratko slovo o izborima, o predizbornoj kampanji. Kalesija, a i cijela Bosna danas liči na ring. U ringu se nalaze ljuti protivnici. Ali, ne bokseri, ne kik-bokseri, već političari, kandidati za općinska vijeća, za načelnike, članovi i simpatizeri stranka, nezavisni kandidati, novinari… Tuče ko koga stigne. Udara se svim i svačim. Baš kao u pravom ringu, ne manjka ni niskih udaraca. Čini se, da se najžešće tuku i udaraju obični članovi stranaka. Oni hudnici koji na kraju, osim zadovoljstva što će „njihovi“ pobijediti, neće ništa dobiti.  Kandidati su mudri i lukavi; oni bi najradije da posao za njih odrade ti zagriženi članovi njihovih stranaka i partija. Isto tako, oni bi da za njih posao odrade i novinari. Sve samo ne oni. Oni bi da se napada i ruži i načelnik, i SDA, i SDP, i SBB, i kunto i panto, ali nemoj da se oni spominju. Reci to ti! Napiši to ti! Pocijepaj mu plakat! Napiši u statusu na fejsbuku!  A njihovo je samo da obećavaju da će sutra svima biti bolje. Ako se štagod pri tom i slaže, šta fali, predizborna je kampanja.  A do narednih izbora svakako će se zaboraviti šta se danas pričalo. Haram je lagati! Ma briga njih za haram i halal. Ulog je velik. U igri su četiri godine vijećničkog paušala. Plus dnevnice, plus nadoknade za rad u komisijama, plus ovo, plus ono…

Ako danas, i u sve ove predizborne dane, Bosna liči na ring, pitam se: hoće li se politički protivnici, na kraju borbe, 8. oktobra (ove godine 15. novembra, op.a.), kad se budu znali rezultati izbora, poput boksera, zagrliti, čestitati jedan drugome?

Svi bismo trebali imati na umu sljedeće: nije problem da budemo politički protivnici, ali to ne znači da smo i neprijatelji. Ne daj nam, Bože, da svi isto mislimo. Nije problem ni to da se vodi polemika, da kritikujemo jedni druge. Kritikujemo, a ne vrijeđamo! A, nažalost, i toga ima. Podosta.

Proći će i ova predizborna kampanja i ovi izbori, kao što su prošli i svi prethodni. Valja nam i poslije izbora živjeti zajedno, skupa, jedni s drugim i jedni pored drugih. Valja nama i  poslije izbora kahvu piti.

F. Sinanović