Pašan Omerbegović rođen je 1927. godine u Borgovu kod Kalesije. Danas ovo mjesto pripada općini Osmaci, u entitetu Republika srpska, koja je, nakon Dejtona, nastala od istočnih dijelova kalesijske općine.
Iako je zagazio u 95. godinu života, Pašan je još uvijek vitalan, svakodnevno se kreće i zdravljeg ga dobro služi. Redovan je na namazima u Čaršijskoj džamiji u Kalesiji. I mujezin je. Doduše, nije stalni, povremeni.
– Mlađi se ustručavaju da mujezine i onda uskače naš Pašan. Redovan je na dnevnim namazima. Džematlije poput njega su ukras svake džamije, kazuje nam Bilal-ef. Husić, imam Čaršijske džamije.
Pašan Omerbegović živi nekih stotinjak metara nedaleko od džamije u stambenoj zgradi, na trećem spratu. Zgrada nema lifta. Sa štapom u ruci mnogi ga viđaju kako ide prema džamiji.
– Polahko, ne žurim. Kad se penjem uz stepenice u zgradi, popnem se za jedan sprat pa malo odmorim, odhuknem i onda nastavim. Hvala Bogu pa još mogu hodati, kazuje nam dobri Pašan Omebegović.
Dva puta je bio muhadžir, dva puta mu palili kuću
Za svojih 95 godina Pašan je nadživio tri države, dva kralja jednog poglavnika i dva poredsjednika. Rođen je 1927. godine u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja će se od 1929. godine zvati – Kraljevina Jugoslavija. Od 1941. do 1945. godine bio je prinuđen da živi u fašističkoj tvorevini Nezavisnoj državi Hrvatskoj, koja je, uz pomoć Hitlerove Njemačke, okupirala BiH. Nakon Drugog svjetskog rata Pašan je živio i u Titinoj Jugoslaviji. Tri države je nadživio, Kraljevinu Jugoslaviju, NDH i Titovu Jugoslaviju. Danas živi u Bosni i Hercegovini. Nju, kako kaže, neće nadživjeti. Kao ni njeni dušmani.
Za to vrijeme nadživio je i dva kralja: Aleksandra I Karađorđevića, koji je vladao do 1934. godine, i kralja Petra II Karađorđevića, koji je vladao od 1934. do raspada Kraljevine Jugoslavije. Nadživio je Pašan i poglavnika NDH Antu Pavelića. Na Ahiret je ispratio i Josipa Broza Tita i Aliju Izetbegovića.
Preturio je Pašan preko glave i dva rata: Drugi svjetski rat (1941-45) i Rat protiv Bosne (1992-95). Dva puta je bio muhadžir, dva puta mu palili kuću.
U Drugom svjetskom ratu bio je pripadnik „Beganove legije“, a kasnije „Zelenog kadra“.
– Morali smo čuvati svoje selo, svoje kuće. Zeleni kadar je spriječio još veći pokolj muslimana ovog kraja, priča nam Pašan Omerbegović.
Pred kraj rata su se predali partizanima. Poslije toga dva mjeseca bio je u radnom logoru u Tuzli, u Kreki. Kao zarobljenike vodili su ih na rad u Semberiju, na Savi, gdje su popravljali nasipe. Poslije toga je služio i Titovu vojsku.
I na početku Agresije na Bosnu i Hercegovinu Pašan je bio u logoru. Zarobljen je zajedno sa ostalim mještanima, zajedno sa sinom Nusretom, tri brata i jednim bratićem. Odveli su ih u logor u Vlasenici.
Srećom, preživio je.
– Bio sam u logoru samo 17 dana. Oslobođeni smo prilikom razmjene zarobljenika. Ja sam po dolasku na slobodnu teritoriju živio u Vukovijama, a sin Nusret je otišao prvo do Zagreba, a poslije je završio u Engleskoj,uU Londonu, gdje i danas živi.
Pašan kaže da je ovaj rat bio teži i gori od Drugog svjetskog rata.
Prisjeća se i da je kao dječak u mektebu učio pred hodžom Muharemom-ef. Zulićem iz Međaša.
– Na koljenima smo sjedili pred hodžom i učili. Bio je dobar hodža. Dosta je djece podučio Kur'anu. Pred njim sam hatmu proučio, prisjeća se Pašan Omerbegović.
Nekad je u svom džematu Pašan bio i mutevelija.
Pašan ima dva sina Mirzeta, koji je ratni vojni invalid, i Nusreta, koji živi u Londonu, i četiri kćerke: Zejnebu, Mejru, Nusretu i Nizamu. Ima 40 unučadi i praunučadi. Ima i jednu „bijelu pčelu“ (od unuka unuk).
Nema penziju. Nije radio u firmama, već se kod kuće, zajedno sa ocem, bavio zemljoradnjom. Pomalo i majstorisao, radio sa majstorima po selu.
Živi kod sina Mirzeta. Zdravlje ga dobro služi, nema ni „šećera“, ni masnoća.
– Treba se čuvati, paziti na zdravlje. A, opet, živi se onoliko koliko nam je Allah propisao, kaže Pašan Omerbegović, koji je, osim dva rata, nadživio i ovu nesretnu koronu.
Svakog 31. maja Pašan Omerbegović redovan je učesnik obilježavanja Dana bijelih traka u Kalesiji.
Pašanove sestre su pomrle, živa su mu tri brata. Najmlađi je Muharem, pa Esed pa Šaban. Svi su oni mlađi od Pašana. Brat Šaban ima „samo“ 92 godine.
Piše: Fahrudin Sinanović
Izvor: Preporod