Multikultura ili monokultura: O bosanskim pozdravima je riječ. Kakav smo to narod ako nam jedan pozdrav smeta?

Sve je dobro dok se ljudi pozdravljaju, pa kako god. Problem je kad jedni
drugima psuju, govore ružne riječi. Nakon pozdrava slijedi lijepa priča; nakon psovki i
ružnih riječi obično dođe svađa, pa i tuča, problemi. Težnja za unificiranjem pozdrava
je recidiv, ostatak iz bivšeg sistema, u kojem je Partija, po svaku cijenu, željela da skoro
sve bude jedno, ujednačeno, jedinstveno.

Piše: F. Sinanović

U toku minule predizborne kampanje i „selam“ je jedno vrijeme bio u fokusu, bio je predmet
rasprava, polemika na društvenim mrežama. Raspravu je potaknuo član NiP-a, koji je u svom
Facebook statusu bio napisao da „selam nije pozdrav koji se naziva u javnim ustanovama,
školama, prilikom javnih obraćanja gdje se možda ispred nas nalaze ljudi čiji to pozdrav i
nije. To jednostavno nije kulturno.“ Još je naveo i da se selam treba nazivati privatno, te da se
ne može pričati o građanskoj državi, a ovakve stvari raditi. Nije propustio da se pozove na
djecu, rekao je da ne ih ne treba indoktrinirati od malih nogu.
Ne navodimo ime osobe koja je napisala navedeno iz razloga što on nije usamljen, ima još
takvih. To su oni isti koji privatnost i četiri zida spominju isključivo kad se spominju
vjeronauka u školama, javni iftari i islamski pozdrav „selam“. Kada je riječ o gej paradi i
sličnim stvarima, tada se ne spominje ni privatnost ni četiri zida. Zanimljivo je i da su to
osobe kojima su puna usta multikulture, multikulturne Bosne. A, zapravo, ako ćemo pravo,
oni ne bi multikulturnu Bosnu, oni bi nekakvu unificiranu Bosnu, monokulturnu Bosnu.
Riječ MULTI latinskog je porijekla i označava mnoštvo, mnogo, više. Otud imamo riječi
multikulturan, multinaciionalan, multidimenzionalan, multimedijalan, multifunkcionalan…
Riječ mono je grčkog porijekla i u složenicima ima značenje: sam, jedan, jedini. Primjeri
takvih složenica su: monodrama, monofazan, monokl, monocikl, monogamija, monografija,
monolitan…
Dakle, ako koristimo samo jedno, samo jedna pozdrav, onda možemo pričati o monokulturi, a
ne o multikulturi.

SVI BOSANSKI POZDRAVI

Ako je „selam“ nekulturno nazivati u javnnim ustanovama, trebalo bi navesti koji su to
„kulturni“ pozdravi. I ko je taj ko bi trebao odrediti koje pozdrave treba koristiti u javnim
ustanovama.
Ako ičega u Bosni ne fali, onda su to pozdravi. Vjerovatno da nema države koja ima više
pozdrava od Bosne.

– Đesi!
– Đes’ ba!
– Đesi ti men!
– Šta ima!
– Š'a ima!
– Inače!
– Zdravo!
– Vozdra!
– Pozdrav!
– Kako si!
– Kako j’!
– Jeste l’ dobro!
– Esselamu alejkum!
– Selam alejk!
– Merhaba!
– Mehraba!
– Meraba!
– Merhaba selamdžijo!
– Sabahajrula!
– Akšamhajrula!
– Selam!
– Pomoz Bog!
– Pomaže Bog!
– Bog ti dao!
– Hvaljen Isus i Marija!
– Hvaljen Isus!
– Bok!
– Dobar dan!
– Dobro veče!
– Dobro jutro!
– Sjedite l’!
– Jesi l’ poranio!
– Ima l’ vrućine!
– Ima l’ zime!
– Haaj!
– Ćao!
– Jesi l’ se naspav’o!
– More l’!
– Oooo!
– Hoće l’ to!
– Op, op, koga to vidim!
– Ooo, ljudino!
– Hladujete l’!
– Je l’ hora?
– U koja si doba!
– Želim sve da vas poselamim i pozdravim!
– Šta je reć’!
– Jesi l’ zdravo večero!
– Šta ima novo!

Ovo su samo neki od bosanskih pozdrava, riječi kojima osobe pri prvom susretu uspostavljaju
kontakt. Sve su ovo legitimni pozdravi u Bosni. Bio koji isključiti bilo bi nepravedno, i
grehota.

Onaj ko insistira na unificiranom načinu pozdravljanja ima problem sa bićem Bosne, sa
razumijevanjem Bosne. Bosna je primjer različitosti, zemlja razlika i zato nikakvo unificiranje
pozdrava nije dobro, ne dolazi u obzir. Onaj kome je nečiji pozdrav problem, taj ima problem
sa samim sobom. Zamislite, smeta vam nečiji pozdrav!? Sve je dobro dok se ljudi
pozdravljaju, pa kako god. Problem je kad jedni drugima psuju, govore ružne riječi. Nakon
pozdrava slijedi lijepa priča; nakon psovki i ružnih riječi obično dođe svađa, pa i tuča,
problemi. Težnja za unificiranjem pozdrava je recidiv, ostatak iz bivšeg sistema, u kojem je
Partija, po svaku cijenu, željela da skoro sve bude jedno, ujednačeno, jedinstveno.
Obično se problematiziraju vjerski pozdravi jer, kao, uvrijedit ćeš nekoga koga pozdraviš
vjerskim pozdravom pozdravom, a on nije pripadnik iste religije.
A zašto bi bio uvrijeđen?
I islamski pozdrav i pravoslavni pozdrav direktna su molba, dova, Bogu da vam pomogne.
Značenje islamskog pozdrava “Es-selamu alejkum” i “Ve alejkumu-s-selam” jeste: “Mir i
spas Božiji vam želim!”  i “I ja vama mir i spas Božiji želim!” Dakle, neko vam želi sve
najbolje, a vi se uvrijedite!?

PRIMJER MAJKE KOJA JE UGUŠILA VLASTITU BEBU

I pri raspravi o “selamu” i vjeronauci u školi poziva se na djecu. Kažu da nije lijepo da se
djeca u toj dobi dijele. Možda je gruba riječ podvala, ali sigurno je da se u ovom slučaju, u
slučaju priče o podjeli djece, radi o zamjeni teza.
Djeca se ne dijele u toj dobi, deca se u toj dobi uče različitostima. Ne sva, ali mnoga od te
djece gledaju kod kuće roditelje kako klanjaju, kako se krste, idu u crkvu, u džamiju,
vjerovatno čuju i svoje vjerske pozdrave i kao takvi dolaze u školu i vrtiće.
Ako ih već u tom uzrastu naučimo da ima dječaka i djevojčica koji se drugačije, na različit
način mole Bogu, drugačije se pozdravljaju pa imaju i još neke druge osobenosti, a pri tome
se, bez ikakvih problem i uz smijeh, zajedno igraju, zajedno doručkuju, zajedno uče
pjesmice, onda ćemo ih naučiti i da vjerske i kulturološke razlike doživljavaju kao bogatstvo
i ljepotu Bosne, a ne kao neki odrasli koji razlike doživljavaju kao problem mutietničke,
multikonfesionalne i multikulturne Bosne.
To je ta zamjena teza koja je vrlo pogubna po Bosnu. Ove koji zagovaraju unificiran
pozdrav, koji misle da se djeca selamom i vjeronaukom dijele, koji zapravo vrše zamjenu
teza, ne bi trebalo doživljavati kao neprijatelje Bosne, kao nekoga ko mrzi Bosnu. Većina
njih vole Bosnu, ali na pogrešan način. Podsjećaju na majke koje svojim zagrljajem, svojim
tijelom uguše vlastitu bebu. A ima takvih slučajeva.
Na sudu u Švicarskoj je vođen proces protiv 39-godišnje žene koja je u julu 2020. godine, pod
utjecajem alkohola, legla u krevet na svoju petomjesečnu kćer i ugušila je.

Krajem 2021. godine majka iz Indianapolisa Christine Hoffman  je u noći ustala kako bi
dojila svog sina, koji je imao nepuna dva mjeseca. Zbog  velike pospanosti i umora  odlučila je
to učiniti na krevetu, zbog čega je vrlo brzo opet utonula u san. Sljedeći put kad se probudila,
sin joj je bio mrtav.
Kada je riječ o svim pozdravima, stvar je jednostavna: kada vas neko pozdravi, uzvratite istim
ili drugačijim, ljepšim pozdravom. I mirna Bosna!

Izvor: Preporod