Dobri ljudi dobre zemlje Bosne

“Znameniti Bošnjak, rahmetlija Zulfikar Zuko Džumhur, zborio je autoru ove knjige o eglenu sa Ivom Andrićem. Zuko veli da mu još u ušima galame riječi: “Zapamtite, Zuko, Bosna je jedina zemlja na svijetu u kojoj je u svakom trenutku moguće sve!” Pet stoljeća prije ovoga namrgođenog suda o Bosni, sultan Mehmed Fatih je, kročivši u Bosnu, kazao kako je Bosna “vrelo najljepše ljudske vrste”.

Neću se lomatati tragajući za porukama (ili oporukama) koje se ukrivaju u slovima nataloženim u vremenima. Poruke možda i nejma. Možda nejma ni oporuke. Kome je do traženja i lomatanja, bujrum! Ja znam da je voda na vrelu najbistrija. Znam i da se uvijek nađe neka pogan koja dolje, nizvodno, vodu zamuti. Vrelo ostaje bistro. Vrelo ostaje vrelo. Dobra zemlja Bosna uvijek ostaje Dobra.

A, ljudi, ko ljudi: jedni ko nešto oko izvora, drugi ko nešto nizvodno… Ne znam i neću da znam.. I da se pitam, ko što ne pitam, naslov ove knjige bi, serbez, mogao biti: DOBRI LJUDI DOBRE ZEMLJE BOSNE. Bezbeli, ako su ljudi – ljudi. Jer, nije moje da sudim. Nisam ja kantar. Ima ona Ćuprija (“valja nama preko rijeke“) na kojoj će se rijet ko je dobroj zemlji Bosni radio o glavi, ko je mutio vodu napajajući se na vrelu, ko je činio da Dobra zemlja Bosna ne bude njemu Dobra… Siroti potpisnik, opet, misli kako su svi ljudi dobri. Bezbeli, ako su ljudi. A, ako i nijesu: dobra je zemlja koja ih drži.

Bosna je “vrelo najljepše ljudske vrste”
sultan Mehmed Fatih

Neki od mojih sugovornika u ovoj knjizi su na onom, ljepšem svijetu. Neki su otišli u bijeli svijet. Neki su robijali. Neki još robijaju. Neki će robijati. Neki su još na položaju. Neki su već položeni. U Bosni je “moguće sve”.

Ama, Dobra je zemlja Bosna koja ih je iznjedrila. Dobar bi htio da bude i autor koji je, ispisujući ovu knjigu, ovo pismo u budućnost, pokušao sačuvati od zaborava bar nešto o ljudima sa kojima je hodio Dobrom zemljom Bosnom. Haman samo toliko da su bili, a oni što idu će doći, i, nadam se, pronaći i prepoznati trag koji vodi do Dobrih ljudi Dobre zemlje Bosne.”

Izvor: Ljudi dobre zemlje Bosne
Autor: Vehid Gunić