INTERVJU/ Ruždija Hujdurović, slikar: Svaki umjetnik nosi u sebi dijalog s poviješću umjetnosti i svojim suvremenicima, što smatram neizostavnim dijelom kreativnog procesa.

Ruždija Hujdurović, umjetnik iz Sarača kod Kalesije. Moje interesovanje za umjetnost se javilo još u djetinjstvu, a tokom godina sam razvijao svoj umjetnički izraz kroz samostalni rad i inspiraciju iz svakodnevnog života. Jedan od prelomnih trenutaka na mom umjetničkom putu bila je prva likovna kolonija u Džafićima 2011. godine, gdje sam stekao dugogodišnje prijatelje i proširio svoje kreativne horizonte. Vjerujem da je slikanje više od tehničke vještine – to je spoj talenta, emocija i posvećenog rada. Iako mi umjetnost ostaje prvenstveno hobi, povremeno prodajem svoje slike, s ciljem da kroz njih stvorim povezanost s posmatračima i prenesem vlastite emocije. Svojim radovima želim pokazati da umjetnost nije samo posao, već način izražavanja i stvaranja autentičnih veza s ljudima i svijetom oko nas.

Možete li nam se ukratko predstaviti?

• Zovem se Ruždija Hujdurović. Rođen sam 1994.godine u Tuzli. Svoje djetinjstvo sam proveo u Saračima kod Kalesije.

Od kada se bavite slikarstvom?

• Slikarstvom se bavim od svoje 14. godine kada sam bio i učesnik prve likovne kolonije u Džafićima

Kada i kako ste otkrili da imate talent za likovnu umjetnost? Imate li likovnih umjetnika u porodici?

• Već od malih nogu je bio primjetan talent za likovnu umjetnost, još od 4. ili 5. godine.

Kojom se slikarskom tehnikom služite?

• Tehnike koje koristim su: ulje, akril, suhi pastel, olovka i akvarel.

Koji su vam omiljeni slikari, domaći i strani?

• Safet Zec, Vincent van Gogh, Zdzisław Beksiński, Hirohiko Araki.

Jesu li, možda, na Vaš likovni izraz i nesvjesno utjecali drugi slikari ?

• Naravno, na moj likovni izraz svakako su utjecali i drugi umjetnici, kako svjesno tako i nesvjesno. Inspiracija je često rezultat promišljanja o djelima drugih autora, njihovim tehnikama, temama i pristupima, što obogaćuje vlastiti izraz. Svaki umjetnik nosi u sebi dijalog s poviješću umjetnosti i svojim suvremenicima, što smatram neizostavnim dijelom kreativnog procesa.

Kako biste u kratkim crtama opisali svoje slikarstvo?

• Ukratko bih rekao, realizam ili impresionizam s fokusom na blage boje i emocije nostalgije, tišine, topline i kulturne povezanosti

Šta  mislite o originalnosti u umjetnosti?

• Originalnost u umjetnosti smatram suštinskim, ali istovremeno složenim pojmom. Ona nije nužno potpuno odsustvo utjecaja drugih, već sposobnost umjetnika da kroz vlastitu viziju reinterpretira, transformira i doprinese nečemu jedinstvenom. Prava originalnost dolazi iz autentičnosti – iz iskrene povezanosti umjetnika s temom, emocijama i sredstvom izraza. U umjetnosti nije riječ samo o stvaranju nečega “novog,” već o načinu na koji umjetnik svojom perspektivom daje značenje postojećim idejama, kulturama i iskustvima. Originalnost, po mom mišljenju, nije izolacija, već dijalog – sa sobom, s publikom i s umjetničkom tradicijom. Upravo taj dijalog omogućava umjetniku da ostane autentičan i doprinese trajnoj vrijednosti umjetnosti.

Recite nam nešto o svom djetinjstvu, školovanju, igrama, roditeljima, prvim iskustvima?

• Još kao dijete uživao sam u gledanju crtanih filmova i anime serija, koje su mi bile nepresušan izvor inspiracije. Pokušavao sam crtati likove iz tih serija, što je ujedno bio moj prvi korak u svijet umjetnosti. Tada nisam razmišljao o tehnici ili pravilima, već sam jednostavno prenosio na papir ono što me fasciniralo. Osnovnu školu pohađao sam u Gornjim Raincima, gdje su mi učitelji i porodica pružali podršku, prepoznajući moju ljubav prema crtanju. Roditelji su uvijek naglašavali važnost obrazovanja, ali su mi istovremeno davali slobodu da istražujem i razvijam svoje interese. Sjećam se da su igre u mom djetinjstvu često bile kreativne – izmišljali smo priče, crtali scenarije i gradili svjetove mašte. Ta radosna kombinacija slobode, prirode i inspiracije iz medija oblikovala je moj pristup umjetnosti i ostavila trajni pečat na mom likovnom izrazu.

Učestvovali ste i u nizu likovnovnih  kolonija, možete li nam nabrojati neke od njih?

• Učestovao sam u Likovnim Kolonijama u Džafićima, Kalesiji, Tuzli, Banovićima, Zavidovićima, Zenici, Živinicama, Gradačcu i Gračanici. Rad u društvu drugih slikara i stvaranje u takvom okruženju izuzetno pozitivno djeluju na moju motivaciju. Dijeljenje prostora i ideja s kolegama umjetnicima pruža priliku za razmjenu perspektiva, tehnika i iskustava, što obogaćuje vlastiti proces stvaranja. U takvom okruženju često se rađaju nove ideje, inspiracija dolazi iz spontanih razgovora ili promatranja tuđeg rada, a zdrava doza kreativne konkurencije dodatno potiče na napredak

Koliko, po Vama, na razvoj i uspjeh likovnog umjetnika utječe škola, ono što se nauči, a koliko prirodna nadarenost, talenat?

• Iako nisam pohađao školu koja je bila fokusirana na likovnu umjetnost, smatram da je prirodni talent samo početna tačka – možda 10% uspjeha. Ostalih 90% dolazi iz posvećenosti, vježbe i kontinuiranog rada. Škola svakako može igrati značajnu ulogu u oblikovanju umjetnika, pružajući tehnička znanja, smjernice i priliku za istraživanje različitih stilova i medija. Međutim, vjerujem da ključ uspjeha leži u osobnoj disciplini i želji za napretkom.

Izabirete li za slikanje, možda, poseban trenutak, doba dana, naročit prostor?

• Da, biram posebne trenutke i ambijent koji mi pomažu da se usredotočim i povežem s onim što želim izraziti. Najčešće je to doba dana kada vlada mir. Što se prostora tiče, nisam toliko ljubitelj slikanja u prirodi.

Da li je su boje koje koristiti za određenu sliku povezane sa sadržajem slike ili pak unutrašnjim stanjem duše?

• Boje koje koristim za određenu sliku zavise od mnogo faktora, a najčešće ih određuju ili moje trenutne emocije ili sama tematika slike. 15. Trenutno nema, ali radimo na tome.

Imate li svoje mjesto na internetu gdje ljudi mogu pratiti vaš rad?

• Trenutno nema, ali radimo na tome.

Kada ste imali prvu samostalnu izložbu?

• Nisam imao samostalnu izložbu.

Možete li izdvojiti posjetu nekom gradu ili zemlji koji vam je ostao u posebnu sjećanju?

• Jedna od posjeta koja mi je ostala u posebnom sjećanju je prva likovna kolonija 2011. godine u Džafićima. Upravo na toj koloniji stekao sam dugogodišnje prijatelje među slikarima, s kojima i danas dijelim ljubav prema umjetnosti i kreativnosti. Atmosfera je bila ispunjena energijom, zajedništvom i razmjenom ideja, što je ostavilo dubok trag na mom umjetničkom putu.

Koja Vam je slika posebno draga?

• Prva je “Kulin Ban”, jer sam tu sliku osmislio od početka do kraja, pažljivo birajući lik i kompoziciju. Bila je to prilika da kroz umjetnost izrazim svoje viđenje važnog historijskog lika, što mi je donijelo i osjećaj kreativnog ispunjenja i ponosa. Druga je portret mog rahmetli djeda i nane. Ta slika nosi duboko emotivnu vrijednost, jer je vezana za uspomene i ljubav prema njima. Svaki potez četkicom bio je ispunjen osjećajem zahvalnosti i sjećanjem na zajedničke trenutke, što ove slike čini jedinstvenim i neprocjenjivim za mene.