Kalesijske novine Kalesijske novine
U Kalesiji je obilježena 20. godišnjica Bitke na Lisači. U kalesijskim džamijama je proučen tevhid i Jasin pred duše kalesijkih šehida. Centralni dio obilježavanja bio je pohod na Lisaču, gdje su se na platou Lisače ponovo okupili neki od učesnika bitke, članovi porodica poginulih, veliki broj mladih i učenika, te kalesijski zvaničnici.
Ispred spomen-obilježja poginulim borcima na Lisači položeno je cvijeće i proučena Fatiha, a nakon toga obratio se kalesijski načelnik Rasim Omerović, koji je rekao da se ovakva mjesta moraju obilaziti, da se mlade generacije moraju upoznati sa ovom veličanstvenom pobjedom boraca Armije R BiH i da moraju biti upoznati sa herojstvom kalesijskih boraca.
Zarobljen 61 agresorski vojnik
Potom su se učesnici pohoda okupili na platou Lisače, gdje je referat o Bitki na Lisači pročitala Amela Jajčević, učenica OŠ Memići.
Bitka na Lisači, u rejonu Majevice, trajala je 17 dana, od 8. do 25. novembra 1994. godine. Tom prilikom zarobljen je 61 agresorski vojnik. Glavni dio posla prilikom oslobađanja Lisače odradili su pripadnici 241. sprecansko-muslimanske brigade „Gazije“, uz pomoć ostalih kalesijskih jedinica i jedinica Drugog korpusa.
Već prvog dana bitke, borci „Gazija“ su doveli u okruženje četničku jedinicu koja se nalazila na platou Lisače. Agresorske snage sa Majevice su žestokim napadima na sve načine pokušavali da iz obruča izvuku svoje vojnike, ali u tome nisu uspijevali.
Uslijedili su i pregovori. Srpska strana je tražila da im se omogući izvlačenje opkoljene jedinice sa Lisače putem preko Male Jelice, a naša je strana tražila da u zamjenu za te vojnike srpska strana ustupi kote Kolijevku i Malu Jelicu. S obzirom da su nakon pregovora ponovo počeli sa napadima, to je značilo da agresorska strana nije pristala na dogovor i da su odlučili žrtvovati svoje vojnike.
„Sveti Rusmir“
Drama na Lisači okončana je zahvaljujući Rusmiru Hasanoviću, zamjeniku komandira voda, koji je sa položaja boraca Armije R BiH goloruk otišao među četnike i pozvao ih da se predaju. Prije polaska svome saborcu je rekao da, ako vidi da ga četnici pokušaju zarobiti, puca u njega i da ga ubije kako ga ne bi mučili.
Nakon što ih je ubijedio da se predaju, garantirajući im da ih niko neće ubiti niti mučiti, četnici su se predali. Padali su na koljena pred njim i ljubili mu čizme. Neki od njih su mu poklonili sat i pištolj. Rekli su mi i da će ga, ako ostanu živi, slavitu kao sveca – kao svetog Rusmira.
Rusmirovo obećanje je ispunjeno i svi agresorski vojnici su predati Crvenom križu i nakon kratkog boravka u tuzlanskom zavtoru svi su živi i zdravi razmijenjeni.
Oslobađanje Lisače bilo je vrlo značajno jer je sa te kote agresor kontrolisao sva kretanja na području Kalesije, Tuzle, Živinica i Lukavca. O intenzitetu borbi na Lisači govori i podatak da je i prilikom ovogodišnjeg pohoda na ovu kotu pronađena neeksplodirana granata od RPG-ija.
