Kalesijske novine Kalesijske novine
Petog okobra 2009. godine, na prijedlog Nastavničkog vijeća Mješovite srednje škole Kalesija, Smajil Latifović dobiva od Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona najveće Priznanje za prosvjetnog radnika i nagradu, skupocjeni sat, za svoj uspješni dugogodišnji stvaralački rad u školi. Tako se našao među dvadeset pet najboljih prosvjetnih radnika ovoga kantona. Bio je to i povod da se sali BKC-a “Alija Izetbegović” u Kalesiji 30. oktobra 2009. godine, u okviru kulturne manifestacije “Ikre 2009”, obilježi 40 godina rada u kulturi Kalesije Smajila Latifovića, profesora bosanskog jezika i književnosti.
Toga dana je u svom kabinetu načelnik općine Rasim Omerović je priredio prijem profesoru Latifoviću u prisustvu svojih saradnika, direktora Mješovite srednje škole “Kalesija” Fahrudina Delića, direktora BKC-a “Alija Izetbegović” Fadila Hujdurovića, direktora Gradske biblioteke Mehmeda Hodžića i Fahrudina Sinanovića, predstavnika BZK “Preporod”, općinsko društvo Kalesija. Svi su se složili da je Jubilej vrijedan pažnje i zahvalili se profesoru na svemu što je do sada uradio za kalesijsku kulturu.
Na svečanosti obilježavanja jubileja, pred brojnim prijateljima i učenicima o njegovom radu govorili su magistar Dževad Tosunbegović i profesor doktor Nijaz Karić, njegovi bivši učenici.
Dževad Tosunbegović je naglasio značaj dolaska profesora Latifovića u Osmake među bošnjačko stanovništvo u vrijeme kad su učitelji i nastavnici mahom dolazili iz drugih krajeva. Istakao je njegovu prisnost sa narodom i učenicima te smisao i volju da dade svoj doprinos širenju kulture i prosvjete.
Nijaz Karić se prisjetio vedrine koju je širio profesor Latifović, te ustvrdio kako je on još tada izvodio interaktivnu nastavu. Naročito je istakao profesorovu brigu i zalaganje za siromašne učenike, koje je često i obilazio.
O profesorovom radu iz ugla bivših učenika govorila je svršenica gimnazije u Kalesiji, Sandra Ikanović. Biranim riječima pohvalila je odnos prema učenicima i knjigama svog bivšeg profesora. Ona je pročitala i nekoliko e-mail čestitki svojih kolega, također bivših učenika, koji su kako kažu, tek nakon svršetka škole shvatili koliko je truda ulagao profesor da im omili čitanje knjiga te da ih bolje pripremi za dalje školovanje. To im sad nemjerljivo pomaže.
Na kraju svečanosti, vidno uzbuđen profesor Smajil Latifović, primio je brojne poklone od svojih učenika, kolega, direktora kulturnih ustanova i prijatelja.
IZ BOGATE BIOGRAFIJE
Mnogi ljudi svoj posao vežu za radno mjesto i odlično ga odrade do penzije, a drugi uz to učine i nešto više. Svoje slobodno vrijeme, na uštrb porodičnog i privatnog života, provedu radeći i nešto drugo za dobrobit i napredak mjesta i sredine u kojoj rade i žive. Ovaj profesor pripada toj grupi ljudi.
Profesor Smajil Latifović rođen je u Jusićima, općina Zvornik, 2. januara 1947. godine. Osnovnu školu završio je u Malešiću i Kozluku, a učiteljsku u Bijeljini. Višu pedagošku školu završio je u Tuzli, a zatim diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu na Odsjeku za srpsko-hrvatski jezik i književnosti južnoslavenskih naroda. Za seminarski rad na fakultetu piše i izlaže na Kongresu slavista rad pod nazivom “Govor Zukića”.
Svoj radni vijek započeo je kao učitelj u Međeđi, danas općina Sapna, školske 1965./66. godine. Dvije godine kasnije počinje raditi u Osmacima. Bio je učitelj, nastavnik te je obnašao i funkciju direktora ove škole. Po dolasku u Osmake sa svojom mladom suprugom Jasminom prihvata se opismenjavanja odraslih u Šeheru i Likama. Oganizuju i drže razne kurseve za prosvjećivanje odraslih. U monografiji Osmaka, nenaklonjeni autori, morali su priznati da je direktor škole Smajil Latifović upamćen po tome što je kupovinom knjiga obogatio školsku biblioteku. Rano je shvatio da se samo čitanjem dolazi do znanja.
Od 1975. godine radi i u Osnovnoj školi u Memićima kao nastavnik i profesor, a biva biran za direktora i ove škole u dva mandata.
Tada prikuplja stare predmete, stare pjesme i legende iz ovog kraja i pravi mali muzej starina u školi. Ovaj rad je novinar Enver Šadinlija uvrstio u emisiju “Selo veselo” Zlatka Prlende 1976. godine.
Profesor Latifović stvara ličnu biblioteku koja će zajedno sa njegovom kućom izgorjeti 1992. godine u vrijeme ratnih razaranja i tako će nestati par hiljada knjiga, među kojima su bili i rariteti.
U Memićima formira Kulturno-umjetničničko društvo 1975. godine koje će postojati tri godine. Od 1979.-1983. godine glavni je urednik lista Zajednice osnovnih škola Kalesija “Izvori”. Tu su objavljeni radovi mnogobrojnih učenika, ali i zabilježena događanja iz života škola i ove sredine.
Više godina je bio dopisnik “Fronta slobode”, “Oslobođenja” i Radio Tuzle sa ovih prostora. Najviše je priloga slao iz oblasti kulture.
Sa suprugom Jasminom priprema u Memićima folklor za dva nastupa u emisijama “Znanje-imanje” TVBeograd.
Osamdesetih godina prošlog vijeka bio je predsjednik FK Memići. Tada je ovaj klub zabilježio svoje najveće uspjehe sa sjajnom generacijom nogometaša u kojoj je prednjačio Smajil Karić, kasnije igrač tuzlanske Slobode, banovićke Budućnosti, bugojanske Iskre, subotičkog Spartaka i mnogih drugih klubova, a danas poznati nogometni trener. Izborili su se da u Kupu Jugoslavije igraju sa zvorničkom Drinom, tadašnjim drugoligašem.
Godine 1991. sa grupom intelektualaca, osniva Općinsko društvo “Preporod” Kalesija i čitateljima dijeli prve primjerke knjige “Bosanski jezik” Senahida Halilovića. Usljed ratnih dejstava Društvo prekida aktivnost. Nakon rata ponovo je u obnovljenom kalesijskom “Preporodu” kao vrlo aktivan član i, najčešće, u rukovodstvu.
Neizmjeran je njegov doprinos organizaciji i sprovođenju dugogodišnje manifestacije “Ikre” u povodu Mjeseca knjige koje organizuju, vrlo uspješno, “Preporod”, Gradska biblioteka te BKC “Alija Izetbegović” Kalesija.
Nekoliko godina je uspijevao da odvede po nekoliko stotina učenika svoje škole iz Kalesiji u Tuzlu da bi gledali odabrani film ili pozorišnu predstavu te tako ih podsticao na razvoj navika posjećivanja kina i pozorišta kada Kalesija bude imala uslove za to.
Njegovom zaslugom se dva puta štampa Almanah maturanata JU MSŠ “Kalesija”, dokument o jednom vremenu i generacijama u njemu.
Godine 2005. sa saradnicima formira GKUD “Halisije” Kalesija, s ciljem da njeguje folklor, ilahije, te sevdalinke – bisere naše kulture. Ovaj događaj će promijeniti sliku kulturnih događanja u Kalesiji. Društvo će postati vrlo omiljeno u mjestu i njegovi javni nastupi su najposjećeniji skupovi u Kalesiji.
U obrazloženju koje je uz prijedlog uputilo Nastavničko vijeće JU MSŠ “Kalesija” kaže se, između ostalog:
“Smajil Latifović, profesor-savjetnik radi u našoj školi na poslovima profesora bosanskoga jezika i književnosti.. U posljednja dva obilaska škole od strane stručnih nadzornika PPZ-a Tuzla ocijenjen je ocjenom “naročito se ističe”. Neprekidno postiže dobre rezultate u svome radu u redovnoj nastavi i vannastavnim aktivnostima.
Prilikom testiranja znanja njegovi učenici su uvijek u vrhu. Na tesovima znanja prilikom polaganja eksterne mature njegovi učenici u gimnaziji postižu odlične rezultate.
Bio je mentor više od deset pripravnika. Posebne uspjehe postiže u radu sa sekcijama u školi. Svaka svečanost u školi je nezamisliva bez doprinosa ovoga vrijednog profesora. Na smotrama kulturnog stvaralaštva njegovi učenici su uvijek među prva tri mjesta, a posljednih pet godina Nermin Husejnović i Nermin Hodžić, učenici gimnazije bili su po jednom prvaci Kantona u recitovanju. Posljedne dvije godine članovi Sekcije za fotografiju i film koju vodi profesor Latifović osvojili su dva puta prvo mjesto za igrani i drugo i treće za dokumentarni film na Kantonu i treće u Federaciji, a njihove fotografije bile su na trećem mjestu. Posljednje školske godine na Festivalu rada u Brčkom naš film je bio deveti u BiH.
Napisao je nekoliko recenzija za djela mladih pisaca i bio lektor. Profesor Latifović je zaljubljenik amaterske fotografije, pa je imao svoje samostalne izložbe. Zabilježio je bezbroj kulturnih događaja sa našeg Kantona i šire. To je objavljeno u dnevnoj štampi i Televiziji TK. Ovaj profesor angažovao se u radu sa mladima i van radnog mjesta. On je osnivač, umjetnički rukovodilac i predsjednik Gradskog kulturno-umjetničkog društva “Halisije” u Kalesiji. Sa Društvom koje njeguje kulturnu baštinu naših naroda i okuplja veliki broj mladih, učestvovao je na mnogo smotri i festivala folklora u našoj zemlji, te gostovao i predstavljao našu domovinu po dva puta u Švicarskoj, Luksemburgu i Austriji u posljednje četiri godine. Uspjehe ovoga Društva zabilježile su televizije Slon, RTVTK, BHT1, Federalna televizija i NTV Hajat. Društvo je dobitnik Plakete sa zlatnim grbom općine Kalesija za 2007. godinu.
Uz sve to, radi se o čovjeku punom duha koji unosi vedrinu među kolege i stvara prijatnu atmosferu na radnom mjestu i u zbornici. U školi je pohvaljivan i nagrađivan, a imao je i priznanja od šire društvene zajednice.”
Poseban doprinos kulturnim dešavanjima na ovim prostorima profesor Latifović je postigao dugogodišnjim bavljenjem fotografijom. Bilježio je stare kuće, nošnje i običaje. Fotografisao je sve džamije i spomen-obilježja na ovom prostoru. Izuzetan ukras su njegove fotografije lijepih balkona i avlija te nasmijanih lica naše općine. Ovjekovječio je neobične običaje, zanate i ljude. Objektivom je sačuvao skoro sve stećke i stare nišane našeg područja. Kada se 2006. godine vratio sa obavljenog hadždža, donio je fotose mekanskih i medinskih džamija i, naravno, snimke Bejtulaha i Poslanikove džamije.
Bit će zabilježen i povremeni književni rad ovoga profesora. Pisao je aforizme, kratke priče i pjesme. Osvrćući se na književno djelo mladih autora ogledao se uspješno i u književnoj kritici. Znao je uočiti kvalitete, ali i iznijeti javno zamjerke. Bio je lektor knjizi KALESIJA (crtice iz kulturno-historijske prošlosti) autora Samira Halilovića i Muje Zulića, profesora, prvom ozbiljnom prikazu spomenika materijalne kulture Kalesije.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Ovaj neumorni kulturni pregalac privodi kraju svoj radni vijek. Upućujemo mu iskrene želje da dugo uživa u blagodatima zaslužene mirovine.
Nadamo se da će i dalje ostati aktivan član kulturnog i društvenog života naše zajednice i da će svoje bogato životno iskustvo prenijeti na mlađe generacije.
Ovaj kraj i našu kulturu uopće, zadužio je i još nije rekao i uradio sve što on može i, vjerujemo, hoće.
(Rad objavljen u časopisu Šeherdžik, broj 2, Kalesija 2009. godine)
