U Tojšićima upriličena promocija knjige Damira Bošnjakovića

Sinoć je u restoranu FK “Sloga” Tojšići upriličena promocija knjige „Tojšići do srednjeg vijeka do 1958. godine“  autora Damira Bošnjakovića.
Bošnjaković svojim Tojšićima u spomenutoj knjizi pristupa kao naunik, historičar kojeg zanimaju samo činjenice te hronološki reda datume, događaje, ljude i objekte, poput Hukića hana, i pojašnjava njihov značaj, kako za same građane tako i za širu okolinu. Ipak, istaknuto je da je knjigu pisao srcem.

Damir Bošnjaković je nakanio da mu ovo bude prva knjiga o Tojšićima, dok će druga pokrivati period od 1958. godine do 1996.

Osim autora o knjizi su govorili Fahrudin Sinanović književnik i direktor JU BKC “Alija Izetbegović” Kalesija, Sead Selimovića profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli odsjek za Historiju i profesor Senaid Hadžić.

U nastavku vam nudimo obraćanje prof. dr. sc. Senaida Hadžića:

Višestruko vrijedna i značajna knjiga

Knjiga Damira Bošnjakovića je višestruko vrijedna i značajna, a ja ću navesti nekoliko razloga:

1. Obrađena je ljudska djelatnost jedne lokalne zajednice o kojoj se u dosadašnjoj historiografiji nije toliko istraživalo i pisalo, bar ne na ovaj način i ovakvim pristupom
2. Kniga je pokušaj da se otrgne od zaborava i spasi izuzetno vrijedna kulturno-historijska osobenost Tojšića i tojšićkog kraja, posebno osmanskog perioda
3. Knjiga govori i o raznim utjecajima koji su prisutni, a koje često zanemarujemo
4. Knjiga je svojevrstan sud nas o nama i pokazatelj našeg odnosa prema neprocjenjivom kulturno-historijskom, tradicijskom, civilizacijskom blagu i vrijednostima

Zbog sažetosti izlaganja ili ograničenog vremena ponekad zažalimo što nismo u mogućnosti izložiti neke iznijansirane elemente koji govore o vrijednostima kakve ima knjiga, koju danas promoviramo. Naime, činjenica je da ima priličan broj naučnih radova i publikacija u kojima se obrađuju pojedine lokalne zajednice ili pojedini aspekti iz prošlosti lokalnih zajednica ili pojedine ljudske djelatnosti kao dijela ukupne kulturne i tradicijske osobenosti BiH, ali je isto tako potrebno naglasiti da su one izdavane prije više decenija, a da su u međuvremenu vršena novija istraživanja i dolazilo se do novijih saznanja. Činjenica je, također, da do danas nije napisana cjelovita-jedinstvena knjiga o Tojšićima i okolini kao značajnom dijelu sveukupne historije sjeveroistočne Bosne i BiH, koja bi upoznala brojne znatiželjnike o osnovnim činjenicama, pa i onim manje poznatim, kao i činjenicama koje su bile potpuno nepoznate, a svjedoci su kulturno-historijske baštine ovih prostora.

            Zbog naprijed navedenoga smatram da je Knjiga koju je napisao Damir Bošnjaković, prof., Tojšići od srednjeg vijeka do 1958. godine, knj. prva, Tuzla 2018., str. 189, izuzetno značajno istraživačko i naučno štivo kako po sadržaju i načinu izlaganja tako i podacima koji se prvi put saopštavaju čitaocima. Nema sumnje u to da je ona plod višegodišnjeg naučnoistraživačkog rada u arhivima, bibliotekama i drugim ustanovamo, ali posebno rada na terenu bez kojeg je nemoguće ni zamisliti da se može pristupiti radu na publikaciji sa ovakvom tematikom i sadržajem. Osim toga, autor je temeljito konsultirao mnogo historijskih djela relevantnih za odgovor na istraživačko pitanje i nanizao činjenice tako da se skoro i ne vidi ta raznovrsnost podataka koje je koristo. Počevši knjigu s Predgovorom kako to i priliči, te podacima koji govore o porijeklu imena Tojšići, definisanju tojšićkog prostora, fizičko-geografskim odlikama str. 9-16, autor dalje donosi činjenice iz prahistorijskog i antičkog perioda (str. 17-20) i dolazi do temeljnih naslova/poglavlja: Političke, vojne i administrativne promjene; Demografske promjene; Privreda; Kultura i obrazovanje; Vjerske prilike i običaji na prostoru Tojšića; Protagonisti vremena i Zaključak (str. 21-157). Unutar navedenih poglavlja/naslova autor piše o političkim i administrativnim promjenama u srednjovjekovnoj župi i osmanskoj nahiji Spreča, promjenama u vrijeme austrougarkse uprave, periodu između dva svjetska rata, drugom svjetskom ratu te poslijeratnom periodu do ukidanja općine Tojšići. Knjigu završava sa fotografijama određenog vremena koje govore više od 1.000 rijeći, a da čitalac, u tom nizu historijskih zbivanja, ne osjeti praznine, ili da je nešto preskočeno, nego mu je to sasvim normalan slijed događaja pretočen u jednu historijsku/životnu priču generacija koje su živjele u tojšićkom kraju tokom proteklih stoljeća. Tojšići i okolina u navedenom periodu i njihov značaj, njihova kulturno-historijska i tradicijska vrijednost čitaocu odjednom postanu jasniji, a minuli događaji kao da su se ponovo pred njim odvijali u razumljivom kontinuitetu. Na kraju knjige je popis korištenih izvora i literature – 192 bibliografske jedinice, izvod iz recenzija, te bilješka o autoru i zahvalnica.

Ono što je nakon pažljivog čitanja knjige uočljivo, a to smatram da je bilo neophodno kad se piše o ovako značajnoj temi kakva je historija jedne lokalne zajednice, što se navedeno mjesto sa okolinom željelo prikazati u sveobuhvatnosti, u čemu je autor, po mom skromnom mišljenju uspio. Posebnu vrijednost knjizi, na čemu je autor sistematski i strpljivo radio, daje veliki broj priloga, izvornih dokumenata, grafikona, tabela, uporednih/komparativnih pokazatelja i slično čime je čitaocu još bolje i ubjedljivije približio Tojšiće i njegovu okolinuo kroz minula vremena. Poseban pečat knjizi daju fotografije, skenirani dijelovi dokumenata, brižljivo/pažljivo odabrane, hronološki poredane. Svaka fotografija ili dokument je posebna priča, neka odmor za oči i dušu (fotografija materijalnih ostataka na str. 20 ili a-u majstori iz 1916. godine na str. 37, ili detalji sa tečaja na str. 128). Neki dokumenti su i više od odmora za oči i dušu (str. 109 – planirani rashodi po budžetu općine Tojšići za 1958. gdje se navodi da je za prosvjetu i narodnu kulturu određeno 50,3% ukupnog budžeta, a za državnu upravu 23,4%). Osim navedenoga, autor je vrlo vješto, onako neprimjetno/nenametljivo donio nekoliko pjesama, priča u kojima su opjevani/ispričani pojedini dijelovi lokalne zajednice i svakodnevni život te tako na najplastičniji način pokazao kakav značaj je imala, a trebalo bi da ima i danas pisana riječ, pjesma, tradicija. To je, ustvari, dio Tojšića, stanovništva ovoga kraja, simbol i najbolji reprezent. (npr. Pjesma rahmetli Ragiba Rizvića: Niz tojšiću cestu)

U ovoj knjizi obrađena je jedna od lokalnih zajednica koja je dio prostora sjeveroistočne Bosne i Bosne i Hercegovine te ponuđeni rezultati/činjenice koje svjedoče o ljudskoj djelatnosti kao što su: političke prilike, kultura, obrazovanje, privreda, vjerski život i slično. Autor je nastojao da u optimalnoj mjeri obuhvati sve vidove života kao dijela ukupne historije i kulture koji u sebi nose obilježje ljudske umjetničke/duhovne/privredne/ djelatnosti. Ovdje nije riječ samo o mehaničkom redanju činjenica nego od sada već neizbrisivom pisanom trago života generacija jedne sredine od najstarijih vremena pa do 1958. godine. To ima neprocjenjive vrijednosti. Ovo je sada lična karta Tojšića.

Važno je napomenuti da je autor izdvojio one podatke o Tojšićima i okolini koji su potrebni ne samo onima koji žele nešto više znati o navedenim ljudskim djelatnostima stanovnika jedne sredine, nego i svima drugima kojima su neophodni za opća i specifična istraživanja. Autor se prema tome obratio širem krugu čitalaca sa knjigom u kojoj će naći sigurne i provjerene podatke o naznačenom pitanju.

S obzirom na kontinuitet življenja i kulturnog djelovanja na prostoru tojšićkog kraja od prahistorije do danas, te s obzirom na historiju i tradiciju, ova knjige je pokušaj da se otrgnu od zaborava kulturno-historijske i tradicijske vrijednosti i spriječi kulturna asimilacija ili zaborav. U problematici sagledavanja historijske i kulturne baštine pojedinih krajeva u BiH, pokušavalo se i pokušava dokazati kako su pojedini prostori ”čardak ni na nebu ni na zemlji“, da nemaju nikakvih pozitivnih vrijednosti koje zavređuju pažnju i slično. Prisutne su iz ranijeg perioda, a i danas su brojne, uglavnom, negativne predrasude o kalesiji i kalesijcima koje nemaju uporište u relevantnim činjenicama.

Boriti se protiv predrasuda i negatora svih pozitivnih vrijednosti Kalesije, Tojšića i tojšićkog kraja može autor koji je već poznat javnosti: On je profesor historije, ima zvanje nastavnik – savjetnik, savjestan, odgovoran, profesionalan, aktivan na polju istraživanja i saznavanja novih činjenica iz historije posebno svoga kraja, metodički izuzetno obučen i sposoban da svoja znanja prenese generacijama koje dolaze. Do sada je objavio više zapaženih rasprava i članaka iz historije i metodike nastave historije, te knjigu Širenje Islama u sjeveroistočnoj Bosni (2010.). On svoje rezultate uvijek temelji na provjerenim podacima različite provenijencije, a ne na apriornim i poželjnim pretpostavkama. Knjiga je napisana tečnim stilom pa je tako prilagođena čitaocima svih stepena obrazovanja.

Pročitajte knjigu, budite ponosni na svoju višeslojnu historiju, porijeklo, tradiciju i ne dopustite zaborav i asimilaciju, jer Onaj koji ne poznaje svoju prošlost/historiju stranac je u vlastitom kraju, ili još gore, osuđen je da je ponavlja.

Još jednom čestitka autoru i zahvalnost prisutnima.

Tojšići, 27. 12. 2018.                                                           Prof. dr. sc. Senaid Hadžić