Na ovogodišnji književni konkurs Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolju neobjavljenu pjesmu, šesti po redu, prijavilo se 242 učesnika sa svojim pjesmama.
Tako širok odaziv zadao je selektoru, književniku i kritičaru Asmiru Kujoviću težak zadatak da od brojnih prispjelih pjesničkih radova izabere one najbolje. S obzirom da se ove godine navršavaju 142 godine od rođenja našeg pjesničkog velikana Muse Ćazima Ćatića, odlučeno je da u Zbornik uvrste se 142 pjesme, naročito zbog toga kako bi se dao prostor i pjesničkim stvaraocima za djecu, kao i širem krugu autora koji su obradovali pjesmama nadahnutim likom i djelom našeg slavnog pjesnika.
Odbor za dodjelu nagrade “Musa Ćazim Ćatić” je zbog velike poetičke i tematske raznovrsnosti prispjelih pjesničkih radova, te kako bi pružio podsticaj naj- vrjednijim autorima koji su učestvovali na konkursu, odlučio da ove godine iznimno dodijeli tri druge i tri treće nagrade.
Nagrade su pripale autorima:
Prva nagrada: 1. Fuad Hrustić, Gradačac – Kao imela
Drugu nagradu dijele: 2. Edima Efendić Džinić, Zvornik – OSLUŠNI BABO
2. Amela Avdić Unkić, Gradačac – Lilium bosniacum 2. Asim Bajramović, USA – Dedova duhanjera
Treću nagradu dijele:
3. Marica Ferhatbegović, Živinice – Život je samo soba
3. Mehmed Đedović, Tuzla – Naša sretanja zatvore krug
3. Rabija Halilović, Kotorsko – Mojoj djeci, nekad
U širem izboru za nagradu bila je i Kalesijka Nermina Subašić sa pjesmom Majka, Dženetska Hurija.
Pjesmu sa kojom je Mehmed Đedović osvojio nagradu pročitajte u nastavku teksta…
Naša sretanja zatvore krug
Prvi put smo zajedno plakali Horski, u porodilištu
Dok je babica ispijala Vrelu jutarnju
Vrtić preskočili
Al smo se zajedno poginjali
Pod punim školskim torbama
I prva slova krivili u teku
Širokih i uskih linija
Ko u snu prođu školski strahovi
I vrijeme našeg prvog čuđenja
Dlačicama ispod nosa
Drhtavim rukama i vlažnim usnama
Doticali starije drugarice
Onda nas vjetar raznio
Ko umorno lišće u jesen
Na sve strane
Nalazili što smo tražili
Ili je nas pronašlo
Što na um nije padalo
Pa svoju djecu u porodilištima
Prepoznavali
Srećemo se iskusniji
Sa borama i namještenim osmjesima
Masnicama kojima su nas putevi obilježili
Ruku punih recepata
Po lokalnim Domovima zdravlja
Na džanezama i na sahranama
Onih koji isti jezik zbore
I koji sa svoga puta skrenuli nisu
Uzdišemo i sjećamo se
Naših usnulih drugova
Tako naša sretanja zatvore krug
I odjednom imamo vremena
I nigdje ne žurimo
Niko nas ne čeka
I pažljivije čitamo one zadnje stranice
U novinama pa
Sve češće među postrojenima
Prepoznajemo lica
Neko uzdahne i kaže
Šteta
Okupljamo se samo da mrtve ispratimo
Šapne glas
Malo se šuti, malo moli
I onda svako sebi
Humka ostane kišama i opalom lišću
Ona razumije vjetar
I ono jato ptica na grani
A u porodilištu
Baš tada
Beba zaplače glasno
I krug se zatvori…