Kalesijske novine Kalesijske novine
Književnik Hasan Paloš, autor romana „Hronika strog Luga“ i „Isplači se bit će ti lakše“, napisao je nekoliko redova o svim komšiji poznatom izvođu izvorne muzike i osnivaču „Kalesijskih zvuka“ Hasanu Požegiću, koji je umro u utorak, 26, januara, u ranim prijepodnevnim satima.
– Hasan Požegić, sin Mehe i Hane, rođen je 1948. godine u Donjim Raincima. Otac je jedne kćerke i dva sina, obojica su muzičari. Od svog djetinjstva Hasan je svirao frulu i šargiju. Kao učenik osnovne škole učestvovao je na školskim priredbama kao pjevač. Kasnije je svirao i gitaru. Prvi nastupi bili su na svadbama. Ja sam svirao harmoniku, a on gitaru. Svirali smo razna kolu, uz koja je narod igrao. Nastupali smo bez ozvučenja. Hasan Požegić pjevao je narodne pjesme i sevdalinke, uglavnom pjesme: Safeta Isovića, Zaima Imamovića, Nedjeljka Bilkića…
Krajem osamdesetih prošlog vijeka osnovao je izvornu grupu „Kalesijski zvuci“ u sastavu sa Ramom Salkićem (violina) i Jusufom Osmanovićem (harmonika). Ubrzo su snimili i prve ploče. Postali su popularni sa pjesmom “Selo moje maleno”. Prodato je preko 100.000 ploča. Unio je novine u izvornoj muzici, tako što je komponirao pjesme u modernijem stilu od onih klasični izvornih pjesama iz doline G. Spreče, priblizavajuci je folk muzici i modernijem vremenu. Nastupali su po zemljama Zapadne Evrope prateći našu dijasporu. Prije sedam dana, u srijedu, 19. januara, zajedno smo, u kalesijskom BKC-u, snimali emisiju „Bosnoljublje“ sa Erdom Redžepagić i ostalom ekipom iz RTV TK.
Hasan Požegić, osim što je bio dobar pjevač, znao je i zabaviti publiku na svojim nastupima. Jako je komunikativan i veseo insan. Do zadnjih dana svoga života igrao je šah, a volio je i igrao košarku u svome selu.
Svaki dan bi vozao bicikl ili šetao. I u ovaj utorak, dok sam kod kuće io kahvu oko 8.30 sati vidio sam ga kada je pješke prošao pješačkom stazom pored naše škole i moje kuće. Pogledao je poslednji put prema mojoj kući, vjerovatno da me vidi i pozove da mu se pridružim jer smo često zajedno šetali po šumskim stazama u okolini sela. Nakon malo više od jednog sata, nazivao me moj amidžić i saopštio mi da je Hasan Požegić preminuo u svojoj kući.
Nije napravio onaj uobičajeni svoj krug jer je vjerovatno osjetio slabost, vratio se kući i ubrzo umro.
Bio je to izuzetan insan. Nije nikada tračao, niti ogovarao druge ljude. U društvu, ako nije pjevao, više je volio da sluša druge dok pričaju, nego da se on ističe, napisao je Hasan Paloš.
