Kalesijske novine Kalesijske novine
Forenzički ljekari u Njemačkoj, nakon brojnih obdukcija provedenih na pacijentima preminulim od posljedica COVID-19, zaključili su da zaraženi često umiru od tromboze i fatalne plućne embolije.
Od početka pandemije do takvih saznanja došli su i drugi ljekari širom svijeta.
Istraživanje provedeno na Icahn School of Medicine u New Yorku povezalo je infekciju koronavirusom s nastankom krvnih ugrušaka u cijelom organizmu, a ponajprije u plućima, nogama i bubrezima.
Na nivou kapilara uočeno puno krvnih ugrušaka
Znamo li da COVID-19 uzrokuje virus, ljekari tvrde kako nije neuobičajeno da upravo virusi budu okidač za nastanak krvnih ugrušaka, navodeći pri tome, primjer HIV-a.
No, prof. dr. Elmir Jahić, jedan od najpoznatijih bh. kardiologa, kaže kako je povećanje gustoće krvi posebno izraženo kod Covid-infekcije, a time i puno značajnije jer utječe na povećanu stopu smrtnosti.
– Nakon obdukcija najtežih bolesnika u svijetu uočene su tromboembolijske incidence (krvni ugrušci) koji mogu nastati i u arterijskim i u venskim krvnim sudovima. Što se tiče arterijskih krvnih sudova, kada govorimo o velikim krvnim sudovima, obično se to manifestira akutnim infarktom ili moždanim udarom, ali bih istakao da su ti incidenti bili puno rjeđi u odnosu na venske incidente, prije svega duboke venske tromboze i posljedično tromboembolije pluća – navodi Jahić.
Prema njegovim riječima posebno su opasni tzv. tromboembolijski incidenti na kapilarnim krvnim sudovima.
– Kod svih smrtnih slučajeva, koji nisu imali manifestne tromboembolijske incidente na velikim krvnim sudovima (dakle, nisu utvrđeni tromboembolija pluća, duboka venska tromboza, akutni infarkt miokarda), na mikrocirkulaciji, na nivou kapilara (arteriole, venule), što nije nimalo lahko otkriti, uočeno je jako puno krvnih ugrušaka koji su prekinuli dovod krvi, kisika i drugih hranjivih materija do organa. Najčešće se to dešavalo na plućnoj mikrovaskularnoj mreži. Dakle, pacijenti koji završe na respiratoru, koji smrtno stradaju, ne umiru zbog upale pluća, nego zbog poremećaja cirkulacije na nivou pluća, naravno, i na nivou drugih organa, jer ti tromboembolijski incidenti mogu se desiti i na drugim organima – objašnjava Jahić.
Princip je da oboljeli, iz preventivnih razloga, trebaju dobijati lijekove za razrjeđivanje krvi. Zbog toga se mnogima, koji se liječe ambulantno, a pogotovo koji su hospitalizirani, upravo zbog prevencije, uključuju aspirin, niskomolekularni heparini ili klasični heparini.
No, zabrinjava kaže Jahić, to što je kod značajnog broja smrtno stradalih pacijenata utvrđeno da su lijekovi koji su im preventivno davani, kao što su Heparin, Clexane te drugi niskomolekularni heparini, imali vrlo skromne, gotovo nikakve efekte.
– To je ono što je zabrinjavajuće da baš kod značajnog broja umrlih Covid-pacijenata, iz nekog razloga, ta antikoagulantna terapija uopće nije djelovala, što poziva na dodatni oprez. Dakle, primali su antikoagulante, a oni nisu djelovali. Druga stvar, sve rizične grupe kao što su kardiovaskularni bolesnici, dijabetičari, gojazni, hipertroničari odranije, zbog svojih primarnih bolesti, godinama uzimaju takve lijekove, odnosno uključen im je aspirin, a smrtnost je baš najveća kod njih – kaže Jahić.
Važno je, dodaje, obratiti pažnju i na dozu lijeka.
– Primjera radi, ako osoba pije aspirin kod blažih oblika, malo je 100 miligrama. Preporučio bih dva do tri puta po 500 miligrama. U situaciji kada neko ima povišen D-dimer, koji upućuje na mogućnost stvaranja ugrušaka, trebalo bi uključiti niskomolekularni heparin, a kasnije nastaviti sa nekim oralnim koagulansima. No, takvu odluku za svakog pacijenta posebno donosi ordinarijus – naglašava Jahić.
Mnoge nepoznanice oko COVID-19 riješile bi obdukcije
Smatra da bi mnoge nepoznanice oko COVID-19 bile jasnije da se u BiH rade obdukcije.
– U situaciji kada svakodnevno sve više ljudi obolijeva i umire od bolesti o kojoj i dalje jako malo znamo, po meni nije uredu prvobitna odluka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koju su prihvatila i neka naša udruženja, pa se toga i sada drže, da se obdukcije preminulih od COVID-19 ne rade. Autopsija je jedini najbrži način da saznamo – šta se dogodilo preminulom, kako bismo pomogli drugima. To je razlog što je nama prije svega otežana dijagnostika, a onda i terapijski pristup. Uvijek su se u prošlosti radile obdukcije, i u vrijeme Ebole, Variole vere te drugih bolesti koje su harale svijetom. Nije mi kao ljekaru, u situaciji u kojoj se nalazimo, jasan takav stav – ističe Jahić.
Kaže kako je pitanje svih pitanja – zbog čega BiH ima tako veliki broj smrtnih slučajeva od COVID-19 u odnosu na ostale zemlje!?
– Ne bih davao sud dok se ne urade ozbiljne studije, ako se one ikada urade, ali ne možemo, a da se ne zapitamo – zašto imamo tako veliku stopu smrtnosti!? U drugom valu imali smo visoku smrtnost, a sada u trećem, ona je još izraženija. U vrlo teškoj smo situaciji i zaista bismo trebali gurnuti u stranu sva politička prepucavanja i igre koje, ne samo da ne pomažu, nego i u značajnoj mjeri štete kvalitetnijem radu i zdravstvenih profesionalaca. No, trebamo se svi zapitati da nam se ovo u budućnosti više nikada ne ponovi – zašto je naš zdravstveni sistem odgovorio na način da imamo ovoliku smrtnost od COVID-19!? Odgovore trebaju dati oni koji se usko bave ovom bolešću, a to su epidemiolozi, infektolozi, anesteziolozi, pulmolozi… – zaključio je Jahić.
