Kalesijske novine Kalesijske novine
Paradoks kod tzv. ljevičara na ovdašnjoj političkoj sceni jeste da se ponose svojom komunističkom prošlošću i u svom narativu uzdižu jedan truhli, ateistički i totalitarni režim koji je krvavo okončan, dok u isto vrijeme zagovaraju ljudske slobode i prava, evropske vrijednosti i put ka EU. Ne mogu se oteti dojmu da bi opet, kada bi imali priliku, činili ono što su činili i u prošlosti, pa tako i zatvarali ljude zbog njihovih uvjerenja i političkih stavova.
Prof. dr. Edin Dedić rođen je u Tuzli. Završio je Behram-begovu medresu, studirao je u Siriji i Egiptu. Diplomirao je na Univerzitetu El-Azhar u Kairu, na Odsjeku za teologiju i filozofiju. Postdiplomski studij iz oblasti pedagogije završio je na Univerzitetu u Tuzli, a doktorski na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Hafiz je i zaposlen je kao profesor u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Bavi se naučno-istraživačkim i prevodilačkim radom. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Član je i Izvršnog odbora SDA Tuzla. Na ovogodišnjim izborima kandidat je za Skupštinu Tuzlanskog kantona i tim povodom s Edinom Dedićem smo razgovarali na temu vjerskog narativa u politici, ali i aktuelnoj državno-političkoj situaciji.
STAV: Jedan duži period problematizira se i sama naznaka vjerskog narativa na našoj političkoj sceni. Zbog čega se to radi i kome to smeta?
DEDIĆ: Upravo na ovom primjeru možemo primijetiti, najblaže rečeno, duple standarde koje primjenjuju određeni međunarodni zvaničnici u Bosni i Hercegovini te određeni “nezavisni” analitičari i mediji. Posebice ako uzmemo u obzir da mnoge evropske stranke u svom nazivu imaju termin “kršćanska” ili da najviši evropski zvaničnici stupaju na dužnost tako što polažu zakletvu s rukom na Bibliji?! S druge strane, toleriše se i zanemaruje činjenica da institucije u RS-u imaju svoje krsne slave, da se religijski simboli nalaze na službenim automobilima, da ne govorimo o službenim prostorijama, da policajci skandiraju “za krst” na defileu. U isto vrijeme i paralelno ovome svako isticanje vlastitog religijskog identiteta kod Bošnjaka nailazi na osudu i optužbe za ugrožavanje pripadnika drugih religija i nacija. Nažalost, Bošnjaci i muslimani Balkana se još uvijek doživljavaju kao ostatak turskih osvajanja i strano tkivo na tlu Evrope. Tu je i kontekst onoga što se u historiji diplomatije označava kao “istočno pitanje” koje je mnogo šire od običnog nacionalizma i velikodržavnih projekata naših susjeda. U tom smjeru treba promatrati i ovo nametljivo korištenje termina “musliman” od Dodika. Prisjetimo se da je ratni zločinac Ratko Mladić prilikom osvajanja Srebrenice govorio o osveti Turcima na ovim prostorima. Evropa se izgleda još uvijek nije oslobodila naslijeđa krstaških i ratova s Osmanlijama. S druge strane, određenim krugovima i centrima moći jako smeta “politički islam”, odnosno žele onemogućiti da muslimani budu politički faktor. Da uprostim, nekim snagama u Evropi, koje su sve glasnije, ne smetaju muslimani kao pojedinci, ali im smetaju muslimani Bošnjaci kao politički narod, posebno kao narod koji ima državu.
STAV: Možda je najeklatantniji primjer izjava Bakira Izetbegovića o punim džamijama. Kako ste Vi shvatili tu izjavu?
DEDIĆ: Nekoliko puta sam preslušao izjavu gospodina Bakira Izetbegovića koju je, naglašavam, dao u ramazanskom programu. Poruka je sasvim jasna i nije uperena ni protiv koga. Narod koji pokazuje svoju duhovnu snagu kroz ustajanje u ranu zoru, sustezanje od jela i pića tokom dugih dana, a zatim kroz ispunjene džamije na noćnom namazu – može se suočiti sa svim iskušenjima i izazovima na putu očuvanja vlastite države i svog mjesta pod nebeskim svodom. Odnosno ti ljudi su svime ovim što je nabrojao predsjednik Izetbegović već pokazali jednu vrstu žrtve, angažovanosti, odustajanja od komoditeta. Uostalom, ovo se potvrdilo i tokom agresija na Bosnu i Hercegovinu kada smo bili prepušteni sami sebi i svojoj vjeri u odlučnosti da opstanemo.
STAV: Bila je tu izjava i Alme Omerović, koja je uputila poruku Bošnjacima u kontekstu izbora kao “džihadu našeg vremena”.
DEDIĆ: Termin “džihad” se najčešće stavlja u negativan kontekst. Prva asocijacija kod većine ljudi kada čuju tu riječ jesu religijski fanatici koji nemilosrdno ubijaju sve one koje smatraju nevjernicima. U biti, termin džihad označava borbu na putu širenja dobra i suzbijanja zla. On počinje na individualnom planu, borbom s vlastitim slabostima i nedostacima, i to je najveći vid džihada, a onda se prenosi na sve segmente života. Džihad u obrazovanju podrazumijeva širenja znanja i odgoja, naučne i akademske etike, odnosno sprečavanje manipulacije odgojem i obrazovanjem te njihove devalvacije i dezintegracije. Na polju politike džihad podrazumijeva borbu protiv nepravde, korupcije, izdaje općih interesa i vrijednosti kojima se temelji jedno društvo. Zbog toga je u hadisu rečeno da je najveći džihad kazati istinu u lice nepravednoj vlasti i vladaru. U najkraćem, “politički džihad” jeste definisan onim islamskim principom koji glasi: “Naređivanje dobra i odvraćanje od zla.” Kada posmatramo ovu izjavu u kontekstu ovog principa, onda ne samo da nije sporna već je afirmativna.
STAV: I sam je Bakir Izetbegović u obraćanju u povodu godišnjice od osnivanja SDA postavio pitanje da li je isticanje islamskih vrijednosti nepotrebno i politički štetno. On je rekao da o ovome treba razmisliti, ali “naprvu” je ocijenio da “ne treba pristati na reduciranje”. Kako Vi, evo “na drugu”, gledate na ova pitanja?
DEDIĆ: Smatram da treba isticati one vrijednosti koje su zajedničke svim religijama i oko kojih se mogu okupiti ljudi koji pripadaju različitim religijama, a da se svako, kako je to govorio rahmetlija Alija Izetbegović, moli Bogu onako kako ga je njegova majka naučila. Dakle, insistirati na suštinskim i temeljnim vrijednostima, a ne na formama i simbolima. Isticanje islamskih vrijednosti može biti štetno samo ukoliko se one suštinski ne primjenjuju u političkom djelovanju i ako se njihovo isticanje koristi za manipulaciju i kratkoročne političke ciljeve. Uporedio bih to s halal-standardom u ishrani. Svjedoci smo kako sve više muslimana traži halal-hranu jer su uvjereni da je to nešto što je dobro i zdravo. Na takav način treba isticati i islamske vrijednosti u politici.
STAV: Prije 25 godina aktuelni turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izrecitirao je stihove poznatog turskog pjesnika Ziye Gökalpa, nakon čega je bio osuđen na 10 mjeseci zatvora. Stihovi glase: “Džamije su naše kasarne/ kubat naši štitovi/ munare su naša koplja/ a klanjači naši vojnici/ Ovo je sveta vojska koja čuva našu vjeru.” Skoro je predsjednik Erdoğan opet recitirao ove stihove u kontekstu ostvarene slobode izražavanja. Čini se da bi i bosanski ljevičari hapsili za slične stihove i poruke?!
DEDIĆ: To je paradoks kod tzv. ljevičara na ovdašnjoj političkoj sceni. Ponose se svojom komunističkom prošlošću i u svom narativu uzdižu jedan truhli, ateistički i totalitarni režim koji je krvavo okončan, dok u isto vrijeme zagovaraju ljudske slobode i prava, evropske vrijednosti i put ka EU. Ne mogu se oteti dojmu da bi opet, kada bi imali priliku, činili ono što su činili i u prošlosti, pa tako i zatvarali ljude zbog njihovih uvjerenja i političkih stavova. Oni su imali priliku da naprave taj otklon od totalitarizma i titoizma i da se okrenu jednoj humanoj i naprednoj ideji socijaldemokratije. Da naprave jednu generaciju političara novog vremena. Bojim se da to nisu uspjeli i da se ponašaju kao riba na suhom, odnosno kao politička ideja koja je ostala bez države i vođe i nije shvatila nove okolnosti i ambijent u kojem se nalaze.
STAV: Kako posmatrate aktuelna politička dešavanja u državi, a posebno u kontekstu Vaše SDA?
DEDIĆ: Postoje u svim političkim strankama, kada govorimo o bošnjačkoj ili probosanskoj političkoj sceni, ljudi koji su patriotski i državotvorno nastrojeni. Međutim, kako je većina ovih stranaka nastala iz SDA, odnosno osnovali su je pojedinci koji su bili dugogodišnji kadrovi SDA i istupili su iz nje zbog neostvarenih ambicija i nekih ličnih frustracija, kao svoj primarni politički cilj postavili su poraz SDA makar u savezu s onima koji su im ideološki potpuno suprotstavljeni i makar to značilo štetu za opći interes i državu. Oni podsjećaju na djecu koja počnu praviti probleme svojim roditeljima kako bi na sebe privukla njihovu pažnju i ljubav. Postupci lidera nekih strana su baš infantilni, nezreli i iracionalni, ali se nadam da te faze neće dugo potrajati, izuzev ukoliko ih neki centri moći ne uhvate u svoje mreže iz kojih kasnije nema izlaska.
STAV: S čim će SDA pred birače?
DEDIĆ: SDA je pokazala da, bez obzira na sve svoje vlastite slabosti i greške, ima kapacitet da vodi procese, žargonski rečeno da igra velike utakmice i pobjeđuje u njima, za razliku od nekih stranaka i politika koje se sapletu kod najobičnijih komunalnih pitanja i problema, a da ne govorimo o ovim velikim utakmicama. Tokom prethodnog perioda SDA se suočila s velikim i brojnim pritiscima i udarima, izvana i iznutra, ali je ipak čvrsto ostala na tlu i osujetila i zaustavila brojne procese koji su bili na štetu države Bosne i Hercegovine i njenih građana. Pregovori oko izmjena Izbornog zakona su najsvježiji primjer. Mislim da to građani prepoznaju i da će to potvrditi svojim glasovima u oktobru. Politička strategija “nek izgubi SDA pa makar bilo gore” jeste potpuno nezrela i iracionalna. Drugim riječima to znači: “dajte nama vlast pa makar građanima bilo gore”. To se pokazalo na primjerima vlasti u Kantonu Sarajevo, Tuzlanskom kantonu, Unsko-sanskom kantonu. Da li je građanima bilo bolje zato što SDA nije bila vlast? Da li su korupcija i nepravda iskorijenjene ili makar smanjene ili je ostalo isto ili je čak i gore? Mislim da građani to dobro vide i osjete na svojoj koži.
STAV: Često se govori o jednoj vrsti smjene generacije i podmlađivanja SDA. Ima li stranka kadrove za tako nešto?
DEDIĆ: Evidentno je da postoji jedan broj kadrova unutar SDA koji su konformisti, drže se po strani, u debeloj hladovini, žive dobro na račun stranke i politike i suzdržavaju se i izmiču od političke borbe. To je, u izvjesnoj mjeri, i prirodan proces i zato je potrebno “svježe krvi”, mladih ljudi s elanom, entuzijazmom i energijom da bez straha ulaze u politički ring i arenu. Smatram da je ovaj proces u toku i da se na političkoj sceni već etabliraju novi, svježi i kvalitetni kadrovi SDA.
STAV: Vi ste jedan od prevodilaca knjige “Odgoj Salahuddinove generacije i povratak u Jerusalem” autora Madžida Arslana el-Kejlanija, koja se pojavila pred bosanskom publikom. Ova knjiga svoje težište stavlja na odgoj pojedinca kao preduvjet za bilo kakav napredak društva. Čini se da Bošnjacima ne manjka pojedinaca, ali nekako se gube u sistemu.
DEDIĆ: Često se govori da su Bošnjaci individualno jaki, ali da slabo funkcionišu unutar grupe. Upravo o tom fenomenu ili problemu govori autor ovog važnog djela. Postoje, prema njemu, tri faze sazrijevanja ljudskog bića ili pojedinca. U prvoj fazi on ovisi o drugima, u drugoj fazi je neovisan o drugima, može sam zadovoljiti svoje potrebe, i tu mnogi zastaju. Međutim, potpuna zrelost jeste tek kada je spreman da sarađuje s drugima i izdigne se iznad ličnih potreba radi općeg dobra i interesa. Problem je što naš pristup odgoju stvara odvojene i izolirane individue koje u drugima vide rivale i protivnike, a ne saradnike. Zbog toga je potrebno kod Bošnjaka raditi na nacionalnom i državnom sazrijevanju i zaokruživanju, a to ćemo postići ukoliko se budemo više vezivali za ideje i vrijednosti, a manje za lične interese.
STAV: Koji je Vas komentar na održanu LGBT+ povorku u Sarajevu?
DEDIĆ: LGBT populacija se pokušava predstaviti kao neka obespravljena skupina, a zapravo se radi o dobro organiziranoj i finansijski, politički i medijski podržanoj skupini koja se ne bori za neka svoja prava nego želi svoj svjetonazor i način života nametnuti drugima. Protiv sam bilo kakvog nasilja usmjerenog prema ovoj skupini, ali sam još više protiv promoviranja nečega nemoralnog i neprirodnog, pogotovo na jedan izrazito agresivan način kako se to dešavalo ovih dana u Sarajevu. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati u budućnosti, ali u svakom slučaju ne smijemo žrtvovati svoj identitet i vrijednosti. SDA je jedina imala jasan stav, odnosno osudu ove parade, a gospodin Zahiragić je učinio i neke konkretne stvari, što je, čini mi se, naišlo na odobravanje i podršku velikog dijela javnosti. Mi smo za evropske integracije, ali uz očuvanje svoga identiteta i kulturnih normi. Smatramo da evropske integracije ne podrazumijevaju nužno moralnu asimilaciju u nešto što nije imanentno našoj tradiciji. Neka svako svoju intimu drži unutar svoje kuće. Neka to ne iznosi na ulice jer tome nije mjesto na ulicama.
