Kalesijske novine Kalesijske novine
Mnogi američki ljubitelji fudbala upoznali su Esmira Bajraktarevića tokom utakmice američke reprezentacije protiv Slovenije 20. januara.
Kao zamjena, ušao je u igru u 71. minutu i odmah svojim prvim dodirom na loptu prošao protivnika. Od tada je bio dinamičan na desnom krilu, sarađivao sa saigračima, napadao protivnike i tražio prilike da se ubaci u šesnaesterac.
Oni koji su upućeni u Esmirov rad nisu se iznenadili ovakvom odlučnom igrom najmlađeg igrača u kampu. U stvari, defanzivac New England Revolutiona, Henry Kessler, naziva ga „Milwaukee Messi“.
Oni koji dobro poznaju Esmira razumiju da je prošao kroz mnogo toga što ga je naučilo da ništa ne uzima zdravo za gotovo i da cijeni svaki trenutak.
Esmirov otac, Elmir, i majka, Emina, odrasli su u Bosni. Rat je zahvatio njihovu zemlju 1992. godine, stvarajući stvarnost koju je bilo nemoguće ignorirati kada su tenkovi stigli.
Elmir i Emina su proveli dvije godine bježeći, da bi na kraju stigli u Švajcarsku. Godine 2001. došli su u Sjedinjene Američke Države kao dio programa za izbjeglice.
Četiri godine kasnije, Esmir, najmlađi od troje djece, rođen je u Wisconsinu. Iako je cijeli svoj život proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, uvijek je osjećao povezanost s Bosnom.
Rat je bio prilično loš, rekao je Esmir za The Blazing Musket.
„Moji roditelji su izgubili veliki broj članova porodice. To je vrlo tragično. To je nešto što nikada neću zaboraviti, naravno. Srebrenica je nešto što nikada neću zaboraviti. To je dio mene i onoga što jesam. To je u mojoj krvi. To je nešto što je velika stvar za mene.“
Roditelji su se trudili da svojoj djeci obezbijede sve što žele. Otac i majka su često radili po 12 sati dnevno, što ih je ponekad sprječavalo da se viđaju jer je jedno moralo biti sa djecom dok je drugo bilo na poslu.
Život nije uvijek bio lak u domaćinstvu Bajraktarević, ali su ta iskustva oblikovala Esmira u osobu kakva je danas.
„Bilo je teško započeti novi život i sve to, pa nismo imali puno novca dok smo odrastali,“ rekao je Esmir. „Bilo je očigledno teško u početku, gledajući ih kako se bore i sve to. Veoma sam zahvalan za sve što su mi dali, posebno zbog onoga od čega su došli.
Jedna stvar koja je bila stalna za porodicu bila je fudbal.
Esmirov otac je odrastao igrajući svaki dan, dok je njegova majka ponekad učestvovala. Elmir je nastavio da igra u Švajcarskoj i još uvijek igra na terenu sa 50 godina.
Esmir najbolje opisuje kada kaže da njegov otac „još uvijek igra svaki dan.“ Naravno, djeca Bajraktarević su naslijedila fudbalski gen. Esmirova sestra, Elma, trenutno trenira u Marquette United Soccer Clubu. Njegov brat, Osman, imao je kratku igračku karijeru, uključujući i period sa Green Bay Voyageurs FC.
„To je stvarno sve što sam ikada znao otkako sam mogao hodati,“ rekao je Esmir. „Fudbal je veliki u mojoj porodici.“
Međutim, odrastanje u Appletonu, WI značilo je da nije bilo lakog pristupa akademskom fudbalu.
Dogovor nije funkcionirao jer nije bilo moguće da Esmir živi u Chicagu i da svakodnevno putuje tri sata u oba pravca nakon škole.
„Kada sam bio mlađi, bio sam prilično frustriran jer bih vidio te dječake koji igraju u akademijama i uvijek sam mislio da bih trebao biti tamo,“ rekao je Esmir. „Tako da me to stvarno motivisalo da radim još više na poziciji u kojoj sam bio.“
Esmir je igrao u lokalnim rekreativnim ligama i pridružio se svakoj igri koju je mogao. Na kraju je upoznao prijatelja za cijeli život, Liama Wascou, koji mu je pomogao na njegovom fudbalskom putu.
„Na kraju sam igrao protiv jednog od tih dječaka koji je sada moj najbolji prijatelj,“ rekao je Esmir. „Igrao je za dva tima. Tako je njegov otac rekao: ‘Hej – pričajući sa mojim ocem – podržaću ga.’“
Esmir je rekao da su roditelji Liama, Kevin i Mitzy, „u osnovi finansirali moju cijelu klupsku karijeru.“ To je nešto za šta je duboko zahvalan.
„To je nevjerojatno,“ rekao je Esmir. „Iskreno, ni danas ne znam zašto su to uradili. To je iskreno blagoslov da ih imam u svom životu. Do danas se čujem sa njima svaki dan. Liam je još uvijek moj najbolji prijatelj. Još uvijek razgovaram sa cijelom porodicom. Oni su skoro kao druga porodica za mene. Veoma sam zahvalan za sve što su mi dali.“
Kevin nije razmišljao dvaput o podršci Esmiru. Kao igrač sam – igrao je na Marquette University – vidio je ljude koji su prolazili kroz teške trenutke i nije želio da se to dogodi Esmiru.
„Dečko je stvarno dobar i mogao bi se izgubiti,“ rekao je Kevin. „On je tako sjajan dečko. Uključili smo ga kao jednog od naših sinova. Nisam smatrao da je to bilo nešto drugačije od onoga što biste uradili za svoju djecu. Ako bismo kupovali cipele za svoju djecu, onda bismo kupili i cipele za Esmira. Smatramo da su Bajraktarevići naša porodica i oni nas smatraju istim. Oni su jednostavno sjajni ljudi.“
Duo je prešao u SC Wave u Milwaukeeju.
„Sjećam se njihovog posljednjeg meča u Appletonu, Esmir i Liam su igrali protiv tima kojem su trebali da se pridruže,“ rekao je Kevin. „Pobijedili su taj tim 7-2 sa Esmirom i Liamom koji su postigli sve golove, svaki od njih asistirao je drugome.
„Sjećam se da je trener bio zbunjen, pitajući: ‘Zašto ćete se pridružiti ovom timu ako smo ih razbili?’ Bila je to prilika za više mogućnosti, zar ne?“
Uz pomoć porodica Wasco i njegovih roditelja, Esmir je putovao 1,5 sat do Milwaukeeja tri puta sedmično sa Liamom. Bio je to put koji nikada nije zažalio. Esmir je rekao da mu je to pružilo „sjajne uspomene“ koje će „zauvijek pamtiti“.
Kako je odrastao, Esmir je nastavio privlačiti pažnju, što je dovelo do razgovora s akademijama i klubovima. Probni rad s New England Revolution promijenio je njegov život.
Klub, uključujući direktora Akademije Roba Becceru, predstavio je plan za Esmira. 16-godišnjak će postati prvi igrač izvan New Englanda koji će živjeti u jednom od klubskih rezidencijalnih domova. Godinu dana kasnije, postao bi Homegrown igrač Revolucije, otvarajući put za nastupe u prvom timu.
To je bila intrigantna prilika, ali i zastrašujuća, s obzirom da bi Esmir svoju obitelj viđao samo jednom ili dvaput godišnje.
„Morali smo se zapitati koliko stvarno želim ovo,“ rekao je Esmir. „Moj otac mi je rekao da bi bilo šteta da izgubim svoj talent, svoju potenciju, samo zato što sam se bojao da ću propustiti obitelj i sve ostalo.“
„To je nešto što sam naučio u veoma mladim godinama, da se pravi žrtve. Zbilja sam zahvalan za to jer sam puno naučio iz cijelog tog iskustva. Dakle, odlazak u New England sa 16 godina bio je dobar.“
U 2021. godini, što je bila njegova prva godina u Foxborou, Esmir je igrao za Akademiju, kao i za Revolution II. Imao je 11 nastupa (pet početnih) s drugom ekipom, postigavši jedan gol.
U 2022. godini, imao je dvije asistencije u 17 utakmica (14 početnih) s Revs II. 23. maja potpisao je kao deveti Homegrown igrač u historiji Revolucije.
Dva dana kasnije, Esmir je debitirao za prvi tim, igrajući 67 minuta u utakmici U.S. Open Cup protiv NYCFC-a. Prvi nastup u ligi imao je 17. avgusta, a prvi početni nastup u ligi 20. avgusta.
Ponekad Esmir razmišlja o životu koji bi imao da je ostao u Wisconsinu. Pohađao bi tradicionalnu školu s događanjima poput plesova i školskih manifestacija.
„Moj otac mi je rekao da bi bilo šteta da izgubim svoj talent, svoju potenciju, samo da ostanem kod kuće zato što sam se bojao da ću propustiti obitelj i sve ostalo.“ – Esmir Bajraktarević o pridruživanju Revoluciji
Iako bi ti trenuci bili zabavni – i predstavljaju rite prolaska za većinu tinejdžera – Esmir je uvjeren u put koji je izabrao.
„Razmišljam o tome, ali istovremeno, uvijek ćeš željeti jedno ili drugo,“ objasnio je Esmir. „I još od malih nogu, jedino što sam ikada želio bilo je da postanem profesionalni nogometaš i da budem najbolji što mogu u onome što radim. Tako da, iskreno, nije bilo puno razmišljanja o tome. Znao sam žrtve koje treba donijeti i nekako sam ih prihvatio od malih nogu.“
Ali put profesionalnog nogometaša nije uvijek bio lak za ovog talentiranog mladog igrača.
Unatoč redovnim doprinosima drugoj ekipi u 2023. godini – sa šest golova i jednom asistencijom – njegov boravak u prvom timu bio je ograničen na 13 nastupa u regularnoj sezoni. Ipak, postigao je gol u Leagues Cupu.
No, kao i uvijek, Esmir je radio na sebi, nastojeći maksimalno iskoristiti svaku priliku koju je dobio.
Esmir je prvi poziv od Saveza američkog nogometa dobio 2022. godine kada je pozvan na kamp U-20 u januaru. Kasnije te godine, nastupao je za U-19 selekciju, pomažući im da osvoje Slovenia Nation’s Cup.
Nakon igranja za olimpijski tim, uključujući postizanje gola protiv Meksika, Esmir je dobio svoj prvi poziv za seniorsku reprezentaciju u januaru 2024. godine.
Tokom kampa, imao je jedan gol i jednu asistenciju u prijateljskoj utakmici protiv River Plate U-23 i stvorio nekoliko trenutaka za highlight reel u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije.
Esmirov nastup od 29 minuta dobio je pohvale od nacionalnih analitičara. Njegov prvi dodir, „meg“, bio je prikaz njegove vještine.
Esmir je napomenuo da „nije previše razmišljao o tome“ jer „jednostavno pusti sve da dođe prirodno“. Na neki način, igra je bila podsjetnik na njegove trenutke s Liamom i drugima u Wisconsinu.
„Nakon svih tih dugih putovanja i igranja na turnirima [kada su bili mlađi], okupljali bi se – njih osam – i igrali ulični nogomet sami,“ prisjetio se Kevin. „Cilj nije bio postizanje golova, već sramoćenje jedni drugih s „megs“ i sličnim stvarima.“
Prvi nastup za međunarodnu reprezentaciju SAD-a nešto je što Esmir cijeni, rekavši: „To je bilo sjajno iskustvo. Puno sam naučio iz toga, igrajući na toj razini.“
Bio je toliko zaokupljen trenutkom da je skoro zamijenio svoj debi dres. Slovenski igrač je tražio da zamijeni dres nakon posljednjeg zvižduka i Esmir je pristao. Na sreću, uspio je da ga vrati prije nego što je izgubljen zauvijek.
Esmir je objasnio: „Sjećam se da je Jack McGlynn rekao, ‘Gdje je tvoj dres?’ A ja sam rekao, ‘Zamijenio sam ga s jednim od igrača.’ On kaže, ‘Brate, idi po to. To je tvoj debi dres!’ Ja sam rekao, ‘Oh, Bože, u pravu si. Potpuno sam zaboravio.’
„Tako da sam se vratio kod njega i rekao, ‘Izvini, čovječe. Mogu li dobiti svoj dres nazad?’ A on je rekao, ‘Oh, da, sve je u redu.’ Tako da sam, hvala Bogu, vratio svoj dres.“
Esmir je predao vraćeni dres svom bratu, Osmanu, koji ga je potom obuo. Tokom ostatka večeri, Osman je bio upitan da potpisuje predmete. Možda je to bio pokazatelj koliko je Esmir dobro odigrao u toj utakmici.
Nadamo se da će Esmir u budućnosti dodati još dresova svojoj kolekciji. Ima pravo nastupati na sljedeća dva Olimpijska igre, uključujući onu koja će se održati u Parizu ovog ljeta.
Međutim, Esmir ne dopušta sebi da previše razmišlja unaprijed. Još je uvijek mlad igrač i nastoji iskoristiti svaku priliku koja mu se pruži.
Rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, Esmir je počastvovan što je igrao za „Stars and Stripes“.
„Rođen sam ovdje, odrastao sam ovdje,“ rekao je Esmir. „Engleski je vjerovatno moj prvi jezik. Okružen sam i svi moji prijatelji su Amerikanci, tako da je očito sjajno odrastati ovdje i stvarno sam zahvalan na tome. Očigledno, moja obitelj je izgradila novi život ovdje i sve, tako da sam veoma ponosan što sam Amerikanac, kao i Bosanac.“
Esmir nije isključio mogućnost igranja za bosansku reprezentaciju. Rekao je da je prošle godine imao kontakt s nekim ljudima iz organizacije, ali još uvijek nije imao svoj bosanski pasoš. Dobivanje pasoša sredinom sezone bilo je teško.
Objasnio je: „Sada mogu reći da sam u procesu dobivanja bosanskog pasoša i trebao bih ga uskoro imati.“
Esmir je ponosan na svoje bosanske korjene.. Nakon utakmice protiv Slovenije, viđen je kako nosi lančić s ljiljanom. Nakit, koji su mu roditelji nabavili dok su bili u Bosni, nešto je što često nosi.
„Biti Bosanac je očigledno ogroman dio onoga što jesam,“ rekao je Esmir. „Moje ime je Esmir Bajraktarević, tako da je to ko sam. Kada me ljudi pitaju odakle sam, kažem, očigledno sam Bosanac. Tako da je to nešto što je ogroman dio mene. Odrastao sam u bosanskom domaćinstvu. Svaki dan govorim bosanski jezik sa svojim roditeljima. To je ogroman dio onoga što jesam. To je moja krv, to su moji korjeni. Tako da sam veoma ponosan što sam odatle.“
Kao mladi igrač s dubokom ljubavi prema obje zemlje, Esmir nije spreman da se opredijeli za bilo koju reprezentaciju. Zapravo, svakodnevno gleda u sadašnjost i fokusira se na trenutno stanje.
„Trenutno, samo držim sve svoje opcije otvorenim,“ rekao je Esmir. „Očigledno, još uvijek sam veoma mlad i iskreno, moj glavni fokus trenutno je samo pripreme za sezonu [s Revolucijom].“
Revolucija ima novog glavnog trenera u Calebu Porteru i Esmir se nada da će ostaviti pozitivan dojam na čovjeka koji je osvojio dva MLS kupa.
„Iskreno, sve mi se vrlo sviđa,“ rekao je Esmir o igri pod Porterom. „Mislim da cijela grupa uživa. Ima nekoliko novih igrača, novih članova osoblja, novih trenera, i čini se da imamo stvaran plan o tome što želimo raditi. U svakoj sesiji postoji svrha. Idemo u jednom pravcu i, iskreno, veoma sam uzbuđen zbog ove godine.“
Prošlog ljeta, Esmir je trenirao s AZ Alkmaarom iz Eredivisije. U nastupu od 90 minuta za AZ-ovu ekipu do 18 godina, postigao je dva gola u pobjedi od 5-1 protiv AFC Amsterdama.
Momenti poput ovog, poput nastupa protiv Slovenije i gola postignutog u Leagues Cupu, uzbudili su medijske ličnosti zbog Esmirovog potencijala.
I Esmir sanja o onome što bi moglo doći, iako ostaje čvrsto na zemlji dok nastoji iskoristiti sve što mu je trenutno dostupno.
„Očigledno želim igrati na najvišoj razini na kojoj mogu,“ rekao je Esmir. „To je san još od malih nogu, igrati na najvišoj razini na kojoj mogu. Ali trenutno, samo sam fokusiran na Revs, fokusiran na ovu sezonu, postizanje golova, davanje asistencija i pomaganje timu koliko god mogu da bismo osvojili trofej.“
Izvor: theblazingmusket.com
Esmir Bajraktarević je mladi talent Bosne i Hercegovine koji je u utakmici protiv Nizozemske, u prvom kolu ovogodišnje Lige nacija, mnoge navijače Zmajeva obradovao svojim nastupom, kada je asistirao Edinu Džeki za jedna od golova. Iako je imao pravo nastupa za Sjedinjene Američke Države, odlučio je zaigrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Mnogi stručnjaci složili su se da je Esmir mlada nada i budućnost bh. fudbala.
