Kalesijske novine Kalesijske novine
Danas, kao osnivač i direktor nekoliko uspješnih kompanija koje posluju u više država svijeta, te kao predsjednik Upravnog odbora Fondacije poduzetnika BiH, Vildić govori o prilikama koje Bosna i Hercegovina nudi, o mentalitetu domaćih privrednika i o ključnim koracima koje trebamo napraviti kako bismo stvorili snažniju ekonomiju.
Vildić je otišao iz rodne Kalesije kao dječak, a vratio se kao doktor nauka, poduzetnik i čovjek sa vizijom da se u Bosni i Hercegovini može uspjeti – ako se vjeruje u vlastiti rad i potencijale koje ova zemlja nudi.
Njegov profesionalni put, koji se proteže od akademskog svijeta do biznisa sa međunarodnim predstavništvima u osam država, svjedoči o tome da granice postoje samo u mislima.
U razgovoru za BiznisInfo.ba, Vildić otkriva zašto smatra da je BiH “idealno tržište za razvoj novih biznisa”, kako gleda na budućnost mladih poduzetnika i zašto vjeruje da je vrijeme da naši privrednici postanu – veliki poduzetnici.
Nakon 17 godina provedenih u Turskoj, odlučili ste se vratiti u Bosnu i Hercegovinu i započeti biznis ovdje. Šta je bila ključna motivacija za taj povratak i koliko se ta odluka pokazala ispravnom iz današnje perspektive?
– Moj glavni razlog za povratak u Bosnu i Hercegovinu je privrednog karaktera. Uočio sam mnoge poslovne potencijale i prilike koje nudi naša država. Mi smo država u razvoju; nalazimo se na pragu ogromnih tržišta na koja bez prepreka možemo da izvozimo; imamo kvalitetno društvo; zdrav poslovni mentalitet, kulturu i preciznost i sl.
Mnogo puta razmišljam o tome šta bi to još trebalo da imamo kako bi shvatili da se nalazimo na idealnom tržištu za razvoj novih biznisa.
Svaki povratak nosi sa sobom određene izazove, tako je i sa povratkom u državu. Prije povratka nisam razmišljao da bih mogao postati “čudak” koji je napustio dobar posao i velike prilike, te se vratio svojoj domovini.
Prvih godina osjećao sam teret i odgovornost, koji me je na neki način tjerao do uspjeha. Vremenom sam se oslobodio tog osjećaja. Poteškoća jeste bilo, ali kajanja zbog povratka ni jednog trenutka.
Vaš put od teoloških i međunarodnih studija do uspješnog biznisa je neuobičajen. Kako su vas ta znanja i iskustva oblikovala kao lidera i pomogla u poslovnom svijetu?
– Ja bih toj neuobičajnosti dodao i knjigu, čiji sam veliki ljubitelj. Teologija mi je pomogla da razumijem čovjeka i društvo, a međunarodni odnosi da shvatim svijet u kojem se nalazimo. Sve to skupa me naučilo da je čovjek isti u obnašanju bilo kakve društvene uloge, bilo da je radnik ili privrednik, obični građanin ili vršilac neke visoke dužnosti.
Najbitnije je da jasno razumijemo, prihvatimo i implementiramo u sve naše aktivnosti vrijednosti koje nosimo, ali da u istoj mjeri prihvatimo i poštujemo vrijednosti svakog drugog i drugačijeg.
Vaše kompanije posluju u više država. Šta ste naučili iz međunarodnog poslovanja i kako ta iskustva primjenjujete u razvoju biznisa u BiH?
– Uspjeh počinje onda kada shvatimo da biznis ne poznaje nikakve granice, vjeru ili naciju. Lijepo i poželjno je lokalno razmišljati, ali globalno djelovati. Mi danas nemamo nikakve prepreke da naš proizvod ili uslugu plasiramo u susjedne države, na tržište EU, Amerike ili bilo koje druge države u svijetu.
Nedavno sam od jednog prijatelja privrednika koji je plasirao svoje proizvode iz prehrambene industrije u daleku Indiju čuo jednu ključnu rečenicu: “Zašto da ne Indija? Treba nahraniti društvo od milijardu i po ljudi!”
Zašto se u biznisu ograničiti na Kalesiju od 30 hiljada stanovnika, na Bosnu od 4 miliona, regiju od 25 miliona, kada pri ruci imamo tržište od preko 8 milijardi ljudi! Trebalo bi da nam je jasno da se upravo tu krije uspjeh svih svjetski poznatih brendova. Oni jednostavno ne poznaju granice.
Često ističete da mali bh. gradovi kriju veliki broj uspješnih privrednika. Šta je, po vašem mišljenju, tajna uspjeha tih lokalnih ekonomija i kako ih država može dodatno podržati?
– Zaista je mnogo bh gradova koji su izgradili ekonomska čuda ili su u procesu brzog ekonomskog razvoja. Postoje firme koje imaju veći promet i izvoz od jedne cijele općine; općina koje imaju veće promete i izvoze od jednog cijelog kantona; kantona koji imaju veće promete od jednog cijelog entiteta itd.
U većini slučajeva tajna njihovog uspjeha je izvozna orjentacija i međusobna lokalna podrška.
Međutim, sada je vrijeme za ukrupnjavanje ekonomije i privrednika. Ili će se privrednici ujediniti i natjerati državu za svaki mogući vid podrške privredi, ili će država pokazati mudrost i liderstvo, te izgraditi strategije za podršku privrede. Imamo prijeku potrebu za efikasnim unijama najvećih privrednika po raznim osnovama.
Sve više mladih želi pokrenuti vlastite biznise. Gdje vidite najveće prepreke za njih i šta bi, po vašem mišljenju, država i iskusni privrednici trebali konkretno uraditi da ih podrže?
– Neka ispitivanja pokazuju da 50% mladih u Bosni i Hercegovini želi pokrenuti vlastiti biznis. U Turskoj je taj procenat oko 35%, a u Njemačkoj 40%. Ovo nam jasno pokazuje da je kod mladih u Bosni i Hercegovini probuđena svijest i volja za osnivanjem vlastitog biznisa.
Mi individualno možemo da utječemo da se ovaj interes mladih ljudi povećava, ali država i privrednici su ti koji mogu pomoći da se ova strast i interes ne smanji i ne uništi.
Da bi ambicije mladih pretvorili u stvarnost, mladi trebaju pristup resursima, mentorstvu i inicijativama za izgradnju povjerenja. Formulacija je jednostavna: Država mladima olakšava proces i nudi pristup resursima dovoljnim za osnivanje i pokretanje firme, a privrednici im mentorišu i daju priliku za zajedničke poslovne poduhvate.
Spomenuli ste da u BiH imamo “velike privrednike, ali malo velikih poduzetnika”. Šta tačno podrazumijevate pod tim i kako razviti kulturu dijeljenja znanja i podrške između njih?
– Nekada je zaista teško objasniti da su svi poduzetnici i privrednici, ali da svi privrednici nisu i poduzetnici. Često se susrećem sa uspješnim privrednicima kojima nedostaje poduzetništva.
Po najkraćoj definiciji to je ono stanje kada je privrednik zatvoren u svoj mali lokalni krug, zadovoljan obimom i kapacitetom kojim radi i kada ne planira proširenje tržišta. Međutim, ohrabravajuća je činjenica da ih nasleđuju generacije koje drugačije razmišljaju.
Bosna i Hercegovina ima prirodne resurse i ljude s potencijalom. Gdje vidite najveće prilike za razvoj naše ekonomije u narednoj deceniji – u novim tehnologijama, tradicionalnoj proizvodnji, ili u nekoj trećoj oblasti?
– Odgovor je u samom pitanju: Tradicionalna proizvodnja i razvoj novih tehnologija. Tradicionalni sektori poput poljoprivrede, tekstilne, drvne i metalne industrije i dalje imaju značajan potencijal za razvoj.
Procesu uslužnih lon poslova treba dodati i kreiranje vlastitih brendova. Ako naša tekstilna industrija može da kroji brendove poput Alexander McQueen, Hugo Boss, Golden Goose, Yves Saint Laurent, Moon Boot, Haflinger i Nordica, onda može kreirati i nove brendove po istom kvalitetu. Potrebni su nam domaći brendovi i proizvodi sa dodatnom vrijednosti.
Ogromni poljoprivredni potencijali samo su djelimično iskorišteni unatoč značajnim resursima.
Kada je u pitanju porljoprivredni sektor, Holandija nam može poslužiti kao dobar primjer. Iako površinski manja od Bosne i Hercegovine, Holandija zauzima drugo mjesto na svijetu po izvozu poljoprivrednih proizvoda. Njen uspjeh u ovom sektoru se ogleda kroz napredak i razvoj nauke i tehnologije.
Nije nužno, ali razvoj novih tehnologija može da prati i pomogne razvoju tradicionalne proizvodnje.
(Biznisinfo.ba)
