Kalesijske novine Kalesijske novine
U petak, u organizaciji JU BKC „Alija Izetbegović“ Kalesija i Bošnjačke zajednice kulture, u kalesijskom BKC-u, tribinom „JEZIK i IDENTITET“ i promocijom drugog izdanja Bosanskog pravopisa autora prof. dr. Refika Bulića, obilježeni su Dan maternjeg jezika i Dan Bošnjačke zajednice kulture
U uvodnom dijelu Fahrudin Sinanović, novinar i književnik, govorio je o historijatu nastanka Bošnjačke zajednice kulture, koja je pravni sljednik “Gajreta” (osnovan 20. februara 1903. godine), Narodne uzdanice (osnovana 1924) i Kulturnog društva Muslimana „Preporod“(osnovanog 13. septembra 1945. godine, zabranjenog 1947. i obnovljenog 1990. godine).
PRIVILEGIJA JE IMATI I DRŽAVU I JEZIK
– U svijetu danas imao oko 6.000 jezika, oko 10.000 naroda i etničkig grupa, a samo 200 država. Bošnjaci imaju privilegija da imaju i svoju državu Bosnu i Hercegovinu, koju dijele s drugima, i svoj bosanski jezik, koji također dijele s drugima. To je golemo. Mi nekada nismo ni svjesni šta imamo, naveo je Sinanović.
Sinanović je izrazio i zadovoljstvo što je Kalesija imala priliku da ugosti dvojicu vrsnih doktora lingvističkih nauka.
I prof. dr. Refik Bulić, redovni profesor za užu naučnu oblast lingvistika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, i prof. dr. Halid Bulić, profesor na Filozofskom fakultetu Univrziteta u Sarajevu, imaju impresivne biografije i spadaju u sami vrh nauke o jeziku, istakao je Fahrudin Sinanović.
Prof. dr. Halid Bulić je na početku kazao da su među brojnim danima koji se u svijetu obilježavaju najznačajniji 26. septembar – Evropski dan jezikâ, i 21. februar – Međunarodni dan maternjeg jezika.
POBUNA U BANGLADEŠU ZBOG JEZIKA
Podsjetio je i da je Međunarodni dan maternjeg jezika, koji se obilježava 21. februara, posvećen i sjećanju na “jezičke mučenike” (šehide), studente koji su poginuli 21. februara 1952. godine u gradu Daki (koji je danas glavni grad Narodne Republike Bangladeša) za vrijeme protesta u kome su se borili za jezička prava.
– Stanovnici zapadnog dijela Pakistana uglavnom su izvorni govornici jezika urdu. A maternji jezik stanovnika istočnog dijela države bio je bengali. Vlasti su pokušavale nametnuti urdu kao jedini službeni jezik na teritoriju cijele države. Ta je diskriminacija bila povod otpora i protesta studenata Univerziteta u Daki. Za vrijeme protesta policija je ubila nekoliko studenata, što je dovelo do opće pobune. Pobuna nije odmah dovela do rezultata, ali je kroz četiri godine u ustav dodato da je uz urdu službeni jezik i bengali.
Obilježavanjem Međunarodnog dana maternjeg jezika dobija se prilika da maternji jezici svih jezičkih zajednica dođu u središte pažnje javnosti. Ovaj datum obično je povod da se organiziraju dječije priredbe posvećene maternjem jeziku, predavanja, tribine, medijske kampanje – povećan je broj anketa, intervjua, radijskih i televizijskih emisija posvećenih jeziku i sl. To uglavnom donosi dobre rezultate, širi se znanje o maternjem jeziku, osnažuje svijest o njegovom značaju, ali može imati negativne posljedice ako se ovaj datum iskoristi za širenje netačnih podataka, odnosno jezičkih mitova. Bilo bi dobro kad bi ovaj datum bio povod za zasnivanje novih istraživačkih jezičkih projekata i novih jezičkih resursa, ali zasad se obilježavanjem ovog datuma uglavnom postiže samo vidljivost. Iako može biti bolje, time ne trebamo biti nezadovoljni, kazao je Halid Bulić o Danu maternjeg jezika.
PREDNOSTI BOSANSKOG PRAVOPISA REFIKA BULIĆA
– Ljudi često osjećaju nesigurnost kada imaju potrebu napisati bilo šta i pritom preuzeti odgovornost za to što pišu. Može izgledati paradoksalno činjenica da obično više nesigurnosti izaziva pitanje kako treba napisati nego šta treba napisati. I to ne treba da nas brine, to samo znači da smo svjesni da naše riječi ostavljaju utisak na druge i da jezički izbor može imati realne posljedice u vanjezičkom svijetu.
Ko hoće pisati dobro, bez nagađanja, mora gledati u dobre uzore i tražiti savjete od pouzdanih savjetnika. Bosanski pravopis Refika Bulića knjiga je na koju se svaki moderni korisnik bosanskog jezika bez sumnje može osloniti u svakoj situaciji kada ima pravopisnu dilemu.
Namijenjen je savremenom korisniku bosanskog jezika. Pritom ne zanemaruje tradiciju, ali se ona ne doživljava kao ono čemu treba težiti niti nešto što je u suprotnosti s modernim, već kao jedan od činilaca koji su djelovali na savremeno stanje i kao takva ne treba biti zanemarena.
U Bosanskom pravopisu detaljno su predstavljeni svi poznati pravopisni problemi i nedoumice te je ukazano na njihova najprimjerenija i najprestižnija rješenja, naveo je prof. dr. Halid Bulić.
Dodao je i da su glavne prednosti Bosanskog pravopisa Refika Bulića u odnosu na prethodne pravopisne priručnike preciznije, preglednije i detaljnije obrazložene preporuke, veći broj primjera, reprezentativniji izbor izvora iz kojih potječu primjeri, opsežniji pravopisni rječnik i, naravno, činjenica da je Pravopisni rječnik akcentiran.
Posebna vrijednost Bosanskog pravopisa Refika Bulića jeste razrješenje mnogih dilema koje se tiču pisanja brojeva i riječi izvedenih od njih te pisanja skraćenica.
BIBLIJSKA PRIČA O VAŽNOSTI JEZIKA
Nadahnuto je bilo i obraćanje autora Bosanskog pravopisa prof. dr. Refika Bulića.
– Ja ću govoriti o jezičkom segmentu identiteta, a radi lakše razumljivosti nazivat ću ga jezičkim identitetom, kao što se to obično čini. On je sigurno jedan od najznačajnijih segmenata svakog identiteta. Zbog jezičkog su identiteta čak i glave padale. O tome govori i jedna biblijska priča iz Starog zavjeta (Suci, 12: 5–6), u kojoj se opisuje jedna situacija prepoznavanja pripadnosti pojedinaca određenoj grupi na osnovu jezičkih osobina. Riječ je o borbi Jefremova i Galadova plemena. Galadovi su ljudi nadjačali i njihovi su neprijatelji počeli bježati. Galadovi su ljudi zauzeli sve prijelaze preko rijeke Jordana i tu dočekivali neprijatelje. Da bi ih prepoznali, tražili su od njih da izgovore riječ šibboleth. Pošto ljudi iz Jefremova plemena to nisu znali izgovoriti, jer se u njihovu dijalektu nije izgovaralo tako, govorili su sibboleth. Tako su ih Galadovi ljudi prepoznavali, a zatim ubijali. Tom je prilikom, prema biblijskom kazivanju, stradalo 42.000 ljudi.
Oni su stradali zbog svoga dijalekta, dakle zbog jezičkog identiteta, koji se u nekim osobinama razlikovao od jezičkog identiteta njihovih neprijatelja. Sličnih je primjera u historiji moglo biti i na drugim mjestima u svijetu, kazao je prof. dr. Refik Bulić ističući važnost maternjeg jezika.
BOSANSKI JEZIK IMA OKO 3 MILIONA GOVORNIKA
Dodao je i da bosanski jezik ima oko 3 miliona govornika. Najviše govornika bosanskog jezika živi u Bosni i Hercegovini (1.866.585 govornika, prema Popisu stanovništva iz 2013. godine; od toga su 1.762.577 Bošnjaci, 7.269 Srbi, 17.088 Hrvati, 33.658 govornici koji su se nacionalno izjasnili kao Bosanci, 5.962 Romi, 10.784 govornici koji su se nacionalno izjasnili kao Muslimani, 9.629 govornici koji su se izjasnili kao Bosanci i Hercegovci, 596 Albanci, 370 govornici koji su se izjasnili kao Jugoslaveni, 30 Ukrajinci, 190 Crnogorci, 56 Turci, 106 Slovenci, 89 govornika koji su se izjasnili kao Pravoslavci, 69 Makedonci, 14.218 govornici koji se nisu nacionalno izjasnili, 3.352 govornici koji su u popisnoj dokumentaciji upisani kao Ostali, 542 govornici čije je nacionalno izjašnjavanje u rezultatima popisa registrirano kao nepoznato) (usp. Rezultati popisa, Knjiga 2, dostupno na: http://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2, posjećeno 15. 11. 2017). Značajan broj govornika bosanskog jezika živi u Srbiji (oko 139.000), Crnoj Gori (oko 37.000), Hrvatskoj (17.531 /popis iz 2021/) i u brojnim drugim zemljama u koje su migrirali govornici bosanskog jezika. Bosanski jezik pripada svim svojim govornicima.
EVENTUALNO SVOJATANJE BOSANSKOG JEZIKA OD BOŠNJAKA BILO BI POGREŠNO KAO ŠTO JE POGREŠNO I (BILO ČIJE) SVOJATANJE I BOSNE I HERCEGOVINE
– Budući da najveći broj govornika bosanskog jezika čine Bošnjaci, nekad se u literaturi i praksi bosanski jezik definira kao maternji jezik Bošnjaka i drugih stanovnika Bosne i Hercegovine koji ga prihvataju kao svoj jezik. Isticanje Bošnjaka u takvoj definiciji, uprkos mogućim nedobronamjernim tumačenjima, ne treba shvatati kao bošnjačko svojatanje bosanskog jezika, već kao isticanje činjenice da su Bošnjaci najodgovorniji za proučavanje i njegovanje bosanskog jezika. Eventualno svojatanje bosanskog jezika od Bošnjaka bilo bi pogrešno kao što je pogrešno i (bilo čije) svojatanje i Bosne i Hercegovine.
Popis stanovništva pokazuje da su se za bosanski jezik kao maternji opredijelili i neki od onih koji nisu Bošnjaci. To ne treba zaboravljati. Nije nevažno koliko takvih ima, ali je važno znati da ih ima i da im niko nema pravo uskraćivati ni trunčicu jezičkog prava koje imaju Bošnjaci. Ovdje na početku treba kazati šta se podrazumijeva pod pojmom bosanski jezik. Ja imam jednu opću definiciju, koja nije baš precizna, ali je tačna i proizvod je savremenog stanja u kojem živimo: Bosanski jezik jezik je onih koji ga smatraju svojim. Bosanski jezik danas nije samo jezik Bošnjaka, kako to smatraju protivnici bosanskog jezika. O tome kazuju podaci s popisa stanovništva iz 2013. godine, koje sam već spominjao, podsjetio je prof. dr. Refik Bulić.
BOŠNJACI NISU TURCI
– Već sam rekao da najveći dio problema bosanskog jezika proistječe iz poimanja srednjovjekovnog bosanskohercegovačkog historijskog naslijeđa. Protivnici bosanskog jezika najčešće isključuju Bošnjake iz srednjovjekovne povijesti i njihovo postojanje najčešće vezuju za Turke. Bosna je pod tursku vlast pala 1463. godine, Hercegovina 1482. Postoje brojni dokumenti, posebno turski popisi stanovništva, koji svjedoče o tome da je autohtono bosansko stanovništvo primalo islam. Popisi stanovništva su značajni izvori za povijest Bosne i njihovo otkriće promijenilo je sliku povijesti o kojoj su nas učili u školama… Dakle, Bošnjaci nisu Turci, kako neki misle ili žele da se misli. Sjetite se samo one predgenocidne izjave u Srebrenici 1995.: Napokon, došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru. U toj je izjavi jedan drugi segment identiteta koji se pokazao pogubnijim od jezičkog. Ovo Turcima iz ove predgenocidne izjave karakteristično je za sliku drugoga o Bošnjacima i iz takvoga poimanja proizlaze gotovo svi bošnjački problemi današnjice. Takvo je shvatanje izvor svih problema u vezi s bosanskim jezikom jer se Bošnjacima oduzima pravo na zajedničku srednjovjekovnu povijest. A očito je da takvi nisu zaboravili ni one čuvene Vuka Stefanovića Karadžića: Srbi svi i svuda, odnosno Srbi sva tri vjerozakona.
BROJNI SU I DRUGI PRIMJERI NEODGOVORNOG ODNOSA PREMA BOSANSKOM JEZIKU
– Pa ako su bošnjački preci autohtoni stanovnici srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, onda oni nisu Turci i oni dijele bosansko srednjovjekovno naslijeđe pa i pravo na jezik, ma kako se jezik imenovao. Ali, ne. Bošnjacima se zabranjuje ime bosanski jezik iz prethodno navedenih razloga, a pri tome se drugi odriču toga naziva – po principu mi naziv bosanski nećemo upotrebljavati, a vama ne dozvoljavamo. To nije ništa novo, još je Vuk Karadžić govorio o Srbima sva tri vjerozakona, a to je, nažalost, ostalo i do danas… Pronađite negdje na internetu Slovo o srpskom jeziku, pamflet iz 1998. godine, ali treba biti pošten pa kazati da je dobar dio srpske naučne zajednice osudio taj pamflet.
Moram priznati da ponekad i sami Bošnjaci utječu na to da ljudi stječu pogrešan dojam o bosanskom jeziku jer se bosanski jezik često zloupotrebljava u političke svrhe. U Dobrnji kod Tuzle 16. septembra 2016. godine, u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore, otkrivena je spomen-ploča Muhamedu Hevaiju Uskufiju na kojoj piše da je Hevaji otac bosanskog jezika. To je trebalo pomoći jednom političaru da pobijedi na lokalnim izborima. A, realno, trebalo mu je odmoći. Hevaji je najvjerovatnije rođen 1601. godine. Tim povodom je jedan moj kolega, kao reakciju na to, napisao tekst Ko je otac bosanskog jezika.
Brojni su i drugi primjeri neodgovornog odnosa prema bosanskom jeziku, a prisutno je čak i izrugivanje bosanskim dijalekatskim osobinama, iako su dijalekti „pravi“ jezik i ništa nisu „ružniji“ od standardnog jezika, kazao je, između ostalog, prof. dr. Refik Bulić.
