Kalesijske novine Kalesijske novine
Osim autora, o knjizi su govorili i književnik Fajko Kadrić, major Mehdin Jakubović i Nermin Mujkanović. Moderatorice su bile Nahla Mujkanović i Ismihana Hajdarević.
Autor Jasmin ef. Latifović je svoj dnevnik, svoje zabilješke vodio u opkoljenoj Srebrenici između 1992. i 1995. godine.
“Dnevnik mi stojao u ladici, već su listovi na krajevima počeli da žute, a ja nisam imao hrabrosti o tome ni da pričam a kamoli knjigu da napišem i eto poslije više od 30 godina napisah ovu knjugu.”- istakao je autor knjige Jasmin ef. Latifović
Autor, teolog i dugogodišnji imam, pripada kategoriji unutrašnjeg svjedoka, aktera i sudionika, što njegovoj naraciji daje dodatnu vjerodostojnost. On ne prenosi priče iz druge ruke — on ih preživljene prepričava. Stil ovog romana je jednostavan, čitljiv, tekst je prohodan, rečenice su jednostavne, kratke, jasne i koncizne, jer zapravo su takve zapisivane u dnevniku prije trideset godina. Time ovaj roman poprima dokumentarističku vrijednost, autor je u ratni dnevnik zapisivao događaje neposredno nakog njihovog odvijanja, tako da su izbjegnuta naknada interpretiranja i selektivno pamćenje.
Jedan od najposebnijih likova — Mehdin Jakubović bio je i jedan od promotora ove knjige.
“Jasmin je primijer društvenog humanizma, neko ko treba i ko je dao svoj doprinos društvu, za razliku od njeg, mnogi od nas nisu spreni na to.”
Ovaj roman posjeduje historiografsku i etnografsku vrijednost. Roman ne svjedoči samo o tragediji, nego i o životu koji se inatno nastavlja. Autor nam daje podatke o nestašici hrane, vode, humanitarnoj krizi, a ujedno vješto izbjegava zamku da ne upadne u patetiku, nego dopušta činjenicama da govore same za sebe.
Srebrenica: put u neizvjesnost treba biti dio svih naših biblioteka, dio akademskih biblioteka, arhiva i zbirki posvećenih genocidu, kolektivnom pamćenju i otpornosti zajednica. Ona je za svakoga ko želi razumjeti kako se u najtežim vremenima rađaju najplemenitije ideje.
Projakat BOSNOLJUBLJE zamišljen je kao niz aktivnosti: tribine, okrugli stolovi, promocije knjiga, književne večeri, izložbe, projekcije filmova, literarni natječaji…, kojima bi se među građanima, posebno mladima, razvijala patriotska i državotvorna svijest, te čuvalo sjećanje na vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ovo je prijeko potrebno jer se u mnogim medijima, ciljano, Bosna i Hercegovina predstavlja kao nemoguća i nefunkcionalna država.
