Kalesijske novine Kalesijske novine
Dan učitelja se svake godine obilježava 5. oktobra, prilika je to da odamo počast ovim predanim stručnjacima i prepoznamo njihov neizmjerni doprinos društvu. Obrazovanje je temelj društva, a učitelji su tihi heroji koji oblikuju budućnost generacija. Jedan od onih koji daju nesebično prenose svoje znanje mlađim generacijama je i nastavnik Hamdija Bajrić.
“Moj nastavnički ili bolje reći put podučavanja djece je počeo 1998/99. godine podučavajući jetime, djecu bez jednog ili oba roditelja. To sam radio posredstvom jedne humanitarne organizacije koja je stipendirala takvu djecu. To je bio moj amaterski i moglo bi se reći volonterski rad, ali je bio uvod u ovo što danas radim. Naime radeći sa tom djecom određeni nadzornici, stručne osobe su mi jednostavno rekli da moram upisati fakultet jer, kako rekoše da mi očigledno taj poziv odgovara. Upisao sam i završio hvala Allahu i ujedno sam zahvalan tim ljudima na prepoznavanju” kazao je Bajrić za ntv.ba.
Zvanično je u nastavi počeo raditi u oktobru 2004. godine u OŠ „Kalesija“, gdje radi i danas. Kako kaže, od prvog dana bio je pun energije i motivacije, a povratne informacije učenika davale su mu dodatni podstrek.
„Naravno, početak nije bio lagan. Postojala je određena doza bojažljivosti, ali učenici su svojim komentarima bili ti koji su mi davali onaj vjetar u leđa. Tada nije bilo društvenih mreža i svega što danas imamo, ali su postojale cjeduljice na kojima su učenici svoje utiske o određenim nastavnicima pisali direktoru škole.Sjećam se da je, možda nakon samo sedam dana, direktor ušao u zbornicu i pročitao jednu takvu cjeduljicu. Pisalo je: „Nastavnik Hamdija je najbolji nastavnik…“ Moram biti i malo neskroman, ali pitali ste me“, Nakon dva-tri dana, direktor ponovo ulazi u zbornicu i čita novu poruku: „Nastavnik Hamdija najbolje objašnjava gradivo.“ To mi je zaista mnogo značilo.Vrlo brzo sam primijetio da djeca upijaju moje riječi i da ono što im govorim ostavlja trag. Vidio sam očite, pozitivne promjene kod njih. Zaustavljali su me na hodniku, postavljali dodatna pitanja, razgovarali sa mnom… I danas mi se javljaju neki od tih učenika iz prvih dana mog rada“, dodaje naš sagovornik.
Dan učitelja se svake godine obilježava 5. oktobra, prilika je to da odamo počast ovim predanim stručnjacima i prepoznamo njihov neizmjerni doprinos društvu. Obrazovanje je temelj društva, a učitelji su tihi heroji koji oblikuju budućnost generacija. Jedan od onih koji daju nesebično prenose svoje znanje mlađim generacijama je i nastavnik Hamdija Bajrić.
“Moj nastavnički ili bolje reći put podučavanja djece je počeo 1998/99. godine podučavajući jetime, djecu bez jednog ili oba roditelja. To sam radio posredstvom jedne humanitarne organizacije koja je stipendirala takvu djecu. To je bio moj amaterski i moglo bi se reći volonterski rad, ali je bio uvod u ovo što danas radim. Naime radeći sa tom djecom određeni nadzornici, stručne osobe su mi jednostavno rekli da moram upisati fakultet jer, kako rekoše da mi očigledno taj poziv odgovara. Upisao sam i završio hvala Allahu i ujedno sam zahvalan tim ljudima na prepoznavanju” kazao je Bajrić za ntv.ba.
Zvanično je u nastavi počeo raditi u oktobru 2004. godine u OŠ „Kalesija“, gdje radi i danas. Kako kaže, od prvog dana bio je pun energije i motivacije, a povratne informacije učenika davale su mu dodatni podstrek.
„Naravno, početak nije bio lagan. Postojala je određena doza bojažljivosti, ali učenici su svojim komentarima bili ti koji su mi davali onaj vjetar u leđa. Tada nije bilo društvenih mreža i svega što danas imamo, ali su postojale cjeduljice na kojima su učenici svoje utiske o određenim nastavnicima pisali direktoru škole.Sjećam se da je, možda nakon samo sedam dana, direktor ušao u zbornicu i pročitao jednu takvu cjeduljicu. Pisalo je: „Nastavnik Hamdija je najbolji nastavnik…“ Moram biti i malo neskroman, ali pitali ste me“, Nakon dva-tri dana, direktor ponovo ulazi u zbornicu i čita novu poruku: „Nastavnik Hamdija najbolje objašnjava gradivo.“ To mi je zaista mnogo značilo.Vrlo brzo sam primijetio da djeca upijaju moje riječi i da ono što im govorim ostavlja trag. Vidio sam očite, pozitivne promjene kod njih. Zaustavljali su me na hodniku, postavljali dodatna pitanja, razgovarali sa mnom… I danas mi se javljaju neki od tih učenika iz prvih dana mog rada“, dodaje naš sagovornik.
učenika, pri čemu je svaki učenik drugačiji, održavanje pažnje i discipline, posebno u vremenu kada učenici imaju mnogo drugih sadržaja ili bolje reći izazova, zatim emocionalno opterećemnje, nastavnik često prepoznaje kada učenik ima problem i pokušava mu pomoći, što može biti psihički zahtjevno”
U svakom psolu, pa tako i u poslu prosvjetnog radnika, bude situacija koje posebno ostanu urezane u sjećanje. Bajrić kaže da je bilo anegdota i situacija zbog kojih se se morao grohotom zasmijati
“Jedna koje se rado sjećam, jer smo je često u odjeljenju spominjali kako bismo se nasmijali. Dovoljno je samo da neko kaže rečenicu: “Ibrahim – dijete koje ne postoji” i odmah bi nastupio smijeh. Naime, obrađujući lekciju sa četvrtim razredom o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici između ostalog učenici dobiše zadatak da napišu imena koja se spominju u lekciji i da na osnovu datog teksta ili prethodnog znanja opišu ko su te osobe. Jedno od imena koje se spominje je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem sin Ibrahim i to u rečenici: ” Hatidža je Muhammedu rodila svu djecu osim njegovog sina Ibrahima.” Zaista u tekstu nije napisano ko je rodio Ibrahima, i jedna djevojčica u opisu piše “Ibrahim – dijete koje ne postoji”
Nastavniku Hamdiji Bajriću i svim prosvjetnim radnicima čestitamo Dan učitelja i da nastave raditi svoj plemeniti posao sa puno uspjeha, jer oblikovanje generacija, odgoj i obrazovanje je itekako važna misija.
