Domovinu čine naši gradovi i sela, naše rijeke, jezera i ono malo mora, naša polja, livade, ravnice, naša brda i naše šume, naši proplanci i gajevi… Nema ljepše domovine od Bosne i Hercegovine.
Naša BiH kao država, ima najgori državni ustavno-pravni aranžman. On je rezultat agresije i genocida. To moramo mijenjati.
Naši političari više liče na državu, a ni nalik nisu na domovinu. Valjda će i oni shvatiti da šehidi i svi oni koji su ginuli za ovu državu, da ratni vojni invalidi nisu davali dijelove tijela zato da bi oni sjedili u svojim foteljama, da bi se ugrađivali u razne tendere, da bi uživali privilegije vlasti.
Krajnje je vrijeme da se političari, sadašnji i oni budući, opamete, dozovu pameti i da počnu da rade u interesu naroda. Ne smiju svoje stranke stavljati iznad države. Nema boljeg rada za njihovu stranku od rada za narod.
Prije 22 godine građani Bosne i Hercegovine su na referendumu glasali za nezavisnost.
Referendum je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine. Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača, što je oko 64 posto, a njih 99,7 posto glasalo je za nezavisnu državu.
Iako se to danas želi negirati, za nezavisnost BiH glasali su pripadnici svih naroda, uprkos tome što je Karadžićev SDS pozvao Srbe na bojkot.
Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda.
Bosna
Bosna, to je jedna dobra zemlja
Kad plače, klobučaju kiseljaci
Sagni se i pij, niko se ne ljuti
U Bosni ima jedna tišina.
U toj tišini jedna njiva
U toj njivi obeharalo stablo
Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni
Bosna ima Bosanca
Kad Bosanac liježe na počinak
On polahko spušta glavu na zemlju,
Da zemlju ne povrijedi
Bosna ima majku
Majka se popne na brdo iznad pruge
Pa mahne mašinovođi
Majka mahne mašinovođi, a lokomotiva krisne
Bosna ima kuću
U kući živi starica
Njen osmijeh je ajet o džennetu
Izuj obuću kad prelaziš
Koranu, Glinu, Savu i Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.
Nedžad Ibrišimović
Nedovršena pjesma
Ne znam
I znam da ne znam,
A volio bih da znam.
Volio bih pjesmu da ispjevam.
Ne znam kako
Al’ o Bosni bih pjev'o.
U prvoj bih strofi spomen'o Allaha,
Poslanika i časne mu ashabe,
Potom džamije i mihrabe.
I sve bogomolje
Gdje se vjerni i iskreni mole.
Spomen'o bih sve bosanske gazije
Sve one u kojima srce bosansko bije
I svu njenu ljepotu i krasotu
I Drinu, i Unu i Ukrinu…
I Spreču i Foču
I Kalesiju
I Majevicu i Jahorinu
I Posavinu i Hercegovinu
I Srebrenicu – našu zjenicu
Našu čuvarkuću!
Čekam…
Čekam…
Čekam duša da se svikne
I pjesma o Bosni da nikne.
F. S.
„Moj gospodaru,
zemlja zvana Bosna nesrećna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, još manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju.“ (Derviš Sušić, Uhode)
Kalesijske novine svim čitaocima državljanima BiH čestitaju Dan nezavisnosti naše zajedničke domovine.