Gradska biblioteka će u narednom periodu birati i svojim članovima preporučivati „knjigu sedmice“. Ovu lijepu praksu otvaramo odličnom knjigom „Na-opako i po-prijeko“ autorice Medihe Selimović, za koju je Abdulah sidran kazao da je „čudo bosanske književnosti“.
O kakvoj se knjizi radi najbolje ćete saznati iz recenzije Željka Grahovca.
-Sastavljena od šezdesetak tekstova, podijeljenih u tri ciklusa („Na-opako i po-prijeko“, „…Kao i ostala rodbina, prijatelji i komšije“ i „Tu smo, i to je dovoljno da nas nema…“), ova je proza i pripovjedačka, i ispovijedna (autobiografska), i esejistička, i publicističko-polemička. Najprije ispovijedajući i pripovijedajući u potresnim kratkim pričama tragičnu sudbinu djevojčice koja je u 13-oj godini ostala bez oca, a potom u 16-oj i bez majke i čije je odrastanje bilo obilježeno najstrašnijim mogućim gubitkom i udesom siročeta, patnjom, oskudicom i strepnjom pred nacerenim licem Smrti, svakodnevnicom boli, muke, očajanja i beznađa zbog nasmrt bolesnog najbližeg bića – autorica nam ujedno podastire i upečatljive, nezaboravne slike jednog vremena i jedne sredine (60-e, 70-e i 80-e godine 20. vijeka, u radničkom naselju pokraj zeničke Željezare), gradeći u svojim pripovjedačkim minijaturama čitavu galeriju sa minimumom izražajnih sredstava majstorski oslikanih, živih i stvarnih da življi-i-stvarniji biti ne mogu, ali takođe i mahom tragičnih likova (majke Fadile, oca Huse, mlađeg brata Fadila, nene Đume, beogradskog dajdže i njegove žene, pijanca i invalida Franca, njegove žene Boje i njihovog sina Ivana, tete Fatme, lokalnog mujezina Šišića i njegove žene Melće, trafikanta Čope, kleptomana Nusreta, radnih kolegica Fate i Mulije, kurirke Ljubice, tetke Hate i tetka Zajka, nerazdvojnih prijatelja i komšija Drage i Irfana, malog prosjaka Ciganina Sabita…).
(…)
Međutim, ništa manje vrijednim ne treba smatrati ni one tekstove u kojima se, u esejizirajućem ili u kritičko-polemičkom tonu sagledavaju određene teme, pojave ili problemi – u iskustvenom samosabiranju „prelomljeni“ i proumljeni, uvijek na nenametljiv, podsticajan i poučan način: takvi su, naprimjer, tekstovi „Haljina za ostavljene“, „Slučaj 166,40 dinara“, „Dragi naši, vole vas vaši“, „Zmijssssski jezik“, „Prokleti seljak“, „Frula i knedle ko brdo Ilija“, „Kad je pad let i kad let bude pad“…
Zanimljivo, kad s istinom – koja je uvijek tvoja, odnosno svoja – uspijevaš izaći nakraj, čak i ako je to neko tvoje skromno i intimno samosabiranje, onda se ispostavlja da i velika većina drugih, koji tome imaju pristup kao čitaoci, slušaoci, recipijenti također otkriju, ili je bolje reći osjete i naslute silinu i teret istinosnog: problem je samo u tome koliko su (smo) spremni i sposobni tu silinu i taj teret u sebi samima podnijeti i ponijeti, naveo je u svojoj recenziji Željko Grahovac.
O autorici: Mediha Selimović novo je ime bh. književnosti. Nedavno je obajavila svoju prvu knjigu priča “Na-opako i po-prijeko”. Mediha Selimović (19649 je iz Zenice, a živi u Austriji. ) Zaposlena je kao socijalna radnica u jednom imigracionom centru u Beču. „Na-opako i po-prijeko“ je prva njena objavljena knjiga proze. Uskoro će iz štampe izaći i drugo izdanje ove knjige.
Članovi Gradske biblioteke svakim danom mogu posuditi knjigu na čitanje. Godišnja članarina je samo 10 KM.