“Suton se primiče polako
Sunce se na zapadu “skriva”
Sva okolina nam kazuje nešto se posebno zbiva
U selu puške “prašte”
Na munari kandilji sjaju
Nastupa mjesec spasenja
Razumni ljudi to znaju”
Stihove koje ste pročitali napisao je Seid Aščić 85-godišnji dedo koji svoje pjesme još uvjek kuca na staroj pisaćoj mašini. Iako bismo pomislili da ljudi koji gaze devetu deceniju života ne znaju pisati i čitati, Seid nas je dematovao i uvjerio u suprotno. Do sada je napisao dvije knjige ” Pjesme Dina” i “Mevlud” a treba izdati i treću knjigu. Seid kaže da pjesme piše u jednom dahu
“Kad kupim sijeno naumpadnu mi neki stihovi i jedva čekam da odem kući da napišem pjesmu”- kaže naš sagovornik. Da je tako svjedoče tri knjige poezije, i to ne bilo kakve poezije. Dedo Seid piše pjesme od 13 strofa, što je priznat ćete za svaku pohvalu. Naš sagovornik kaže da nema određenu temu o kojoj piše, mada kako nam se približava Ramazan nekoliko pjesama posvetio je mjesecu posta. U tim pjesmama neizbiježna je nostalgija o prošlim danima, o Ramazanima iz njegovog djetinjstva
“Dok je selo bezbrižno spavalo
Telal Osman dežura
Očekujući nastup vremena
Za javnu najavu sehura
Kad je vrijeme nastupilo
Selom odjeknu glas
Ustaj narode na ručak
U postu tražite spas”- napisao je Seid Aščić u pjesmi “Sehur buđenje”
Prisjetio se dedo Seid tih davnih vremena. Kaže da je sokak tada bio mirnije, pa njegov rahmetli babo na avliji prouči ezan kako bi komšije obavijestio da je iftar. Dodaje da mnogo ljudi nije imalo sat da zna kada nastupa sehur a kada iftar pa su se na taj način obavještavali.
Seid Aščić ne piše pjesme da bi zaradio pare, nego da nahrani dušu. Svoje prve knjige kaže da je dijelio svojim prijateljima i u džamije kako bi se ljudi njima koristili.
Prilog o Seidu i njegovim pjesmama moći ćete pogledati u Ramazanskom programu NEON Televizije