Kalesijske novine Kalesijske novine
Snimci Bosne pod vodom. Izgubljeni životi, uništeni godinama pravljeni domovi, izgubljeni usjevi. Stalno mislim da sve ovo sanjam. U Tuzli, Šamcu, Maglaju, Kalesiji, Bijeljini, Zvorniku mole za pomoć u odjeći, hrani, novcu… Odaziva li se iko? Ili neko još baca smeća u i onako zemlju punu bola. Mislite li da se sve loše samo Bosni može desiti?! Zemlja u koju bacate smeće – od nje ste nastali; žena koja je poginula prilikom urušavanja džamije u Cerskoj majka je i supruga boraca za ovu zemlju, za vašu i moju kuću! Kuće smo ovdje napravili, poslije razornog rata. Što sad da pravimo deponiju od naše Bosne.
Ratovi među nama i u nama
Neki tamo Irinej bi da otcjepljuje RS od Federacije. Neko skuplja izborne glasove kalkulišući brojem žrtava u proteklom ratu. Neki idioti, bezobraznici, bezdušni, neosviješćeni i slijepi ljudi zarađuju na ljudskoj muci, naplaćuju skuplje životne namirnice. Pa šta vam je?! Jesmo li mi zaista ovakvi, hoće li iko postaviti sebi pitanje koje nam postavlja Dragi Bog ovih dana? Šta vam je, što se mrzite, što zavidite, što ste škrti, što ste sve što vam Bog nije po prirodi stvari dao da budete?!
Rat, siromaštvo, korumpirana vlast, nacionalna previranje, sve smo nekako podnijeli. Nažalost. Nažalost ako je sve to stvorilo ratove među nama i u nama, ratove s našom lošom stranom koje gubimo svaki dan, ratove u kojima je jedina žrtva ono što se nekad zvalo “duša”. Nažalost siromašno razmišljanje, lijepi i slatki snovi dok neko noćas nema šta da jede, dok se neko smrzava, neka žena porađa, neka beba plače, neko umire, neko gubi sve što je stekao. Nažalost kad je ta vlast naše ogledalo! “O ti koji vidiš odraz loš na licu svog amidže, nije loš amidža tvoj već ti: ne bježi od sebe!” Jesmo li tako davno čitali ili bar čuli ove Poslanikove riječi pretočene u Rumijeve stihove, pa samo tako brzo zaboravili da ne smijemo postati loši, čak i ako je sve oko nas loše.
Ova vlast je naše ogledalo
Ova vlast je naše ogledalo. Pokazali smo to na protestima, svojom ljenošću, nesoliradnošću, nesaradnjom, ogovaranjem, mržnjom, rušenjem, uništavanjem. “Sva bol svijeta i noćas je u Bosni”, sva bol svijeta izgleda nikad nije napustila Bosnu, jer, ponižena, i postiđena mislim da treba da priznam evo samo ja, ja nisam napravila ništa da mojoj Bosni bude bolje. Ili ako jesam, nisam dovoljno.
Voljela bih da svi svaki dan ovako razmišljamo i spasimo ovu divnu, jadnu, ali veličanstvenu zemlju. Nemojmo se igrati politike, korupcije, smećaroša, ptica grabljivica na račun naših komšija, kako god se oni zvali. Mi smo bića stvorena da vole, šta nam je?! Ovo je samo mala opomena (moje tumačenje, naravno) od Boga za sve zlo koje činimo a ne vidimo, zato što još nismo svjesni ajeta da nisu slijepe naše oči već naša srca u grudima. Još jedan poraz za čovjeka. Nemojte da u ovakvoj situaciji potpuno predamo bitku i jednog dana shvatimo da “čovjek” nije prava riječ za nas.
Još je duše u nama ostalo
Lahko je meni, ja pišem iz toplog doma. Gledam poplavljene kuće, uplakane ljude, ljude kako umiru. Saobraćaj je blokiran, meni dobro, mnogima dobro. Vode nema, podnošljivo. A kako meni može biti lahko kad sve to gledam, je li vama lahko? Je li lahko gledati kako neko kisne na krovu svoje kuće?! Upućujem sebi ovaj Rumijev stih a vi pokušajte učiniti isto: “Ti zlo u sebi ne vidiš jasno, inače bi svom dušom svojom sebe mrzio.”
Molimo se zajedno da ovo vrijeme izdobri, da kiša berićet, a ne nevolju donese, da brda ostanu nepomična. Molimo se zajedno da budemo bolji i ne pridružujmo se nipošto onima što od tuđe nesreće profitiraju. Profitirajmo i mi, ali u vječnom životu! Mi to možemo, još je duše u nama ostalo. Ako ja mogu da ne spavam i pišem ovo, možete i vi da ne spavate sa mnom, da se molite sa mnom, da pomažete drugima sa mnom. Bog nas opominje, a šta bi bilo tek da nas kažnjava On, koji nas neizmjerno voli, više od majki naših. Nije sramota biti dobar.
“Face, giganti i pametni ljudi”
Ne znam kad se to desilo i ko je preko noći odlučio da “face, giganti i pametni ljudi” budu oni koji hljeb tri puta skuplje naplaćuje umjesto da ga džaba dijele. Ne bi im bilo džaba, a zlo oni naplaćuju. Nemamo više pravo kritikovati ni vlast ni bilo koga drugog, jer isto smo svi, evo vidite. Vidimo trn u tuđem oku, a balvan je u našem. Sapna, Kalesija, Tuzla, Živinice, Jajići, Maglaj, Jajce, Cerska, Lukavac, Bijeljina, Banjaluka… to je naša Bosna. Mi bolju državu nemamo, mi drugu SVOJU državu nemamo kako god da se zovemo. Idite vi u Njemačku, Austriju, Švicarsku, hvala Bogu, samo nemojte usput izgubiti smeće ili ljudskost.
Nimalo ovdje ne želim da povrijedim mnogo poštenog svijeta, koji vidi da ovdje više ne može biti nagrađen za dobro i s pravom želi da krene pošteno zarađivati. Hvala svim ljudima koji su pomogli nama u Bosni po stoti put, hvala svima koji se mole za nas, koji nam šalju pomoć, ili bar žele da nam je pošalju, koji s nama suosjećaju, koji nas zovu i pitaju kako smo, koji su postali daleko bolji ljudi i od mnogih nas ovdje. A mi koji ostajemo, trebali bi naći bolje opravdanje za naše spavanje dok drugi zebu, plaše se, plaču i drhte. Ako mirno spavamo u ovakvim situacijama, svaka nama čast. Uspjeli smo da se evropeiziramo, i još gore.
Božija svemoć i naša nemoć
Od onog dobrog, merhametli naroda ostali su samo merhameti u koje niko ne ulaže. Ako smo izgubili dušu, vjerujem da će Bog dugo poživiti naša jadna tijela, da još gnjeva Njegovog na nas navučemo. A koliko nam je grijeha samo oprostio. Tuzla je blizu, ako imate platu, penziju, bilo kakvo primanje, hranu, odjeću, ćebad odnesite do najbliže ugroženih jer ćemo svi sigurno jednom biti na istom mjestu. Bog je dokazao svoju svemoć i našu nemoć, a mi nešto čekamo s dokazivanjem dobrote. Sunce? Zvijezde Granda? Ne znam.
Zaboravite sva neslaganje i pomozite kome god možete, oprostite i pokažite svoju veličinu, ne ljudima, nego Bogu. Ne čekajte priliku da nekom pomognete samo dok vas neko drugi gleda jer neko vas stalno nadgleda. Ne očekujte zahvalnost, radite dobro i mislite dobro ljudima jer će to učiniti da vi budete srećni i dobri, a jednog dana i oni kojima ste dobro mislili i činili.
Osjećate li bol?
Pomozimo jedni drugima. Pogledajte još jednom snimak naše Bosne. Osjećate li bol? Znam da osjećate, jer ne mogu da mislim drugačije. Ako osjećate onda djelujte da je smanjite.
“Sva bol svijeta je noćas u Bosni
ostajem da bolu prkosim
i nije me strah stati pred zid
ja znam da zapjevam
ja znam da pobjedim
Kad se noćas na mom licu, suze zalede
neću dati da me strah sa sobom povede
ko će mjesto mene stražu čuvati
da se nikada, zlo ne ponovi”
Amela F. Delić
