Kalesijske novine Kalesijske novine
– Bosna ima dva glavna grada: Sarajevo i Kalesiju. Tijelo moje živi u Kalesiji, duša mi je u Sarajevu. Duša mi je i tijelo svoje spremiti u Šeher. A često sam u Sarajevu; nekad je to poslom: sastanci, seminari, utakmice, a ode se nakad i da se obiđe svojta. U Sarajevu imam kćerku, brata, sestru, zeta, dajdžu, šuru… plus rodbina i prijatelji. Ukastu sam, ako Bog da i ako bude nafake, penzionerske dana trošiti u Sarajevu.
– Dan uoči praznika bijah u Sarajevu. Svoje da obiđem. Podne-namaz klanjao sam na u džamiji na Bjelavama. Mladi imam ove džamije je kalesijski zet. Fin insan. Znam mu i punca. I punac mu je plaho dobar insan. Na akšam-namazu u istoj džamiji sretoh i Husejna Živalja. Bi mi plaho drago kad ga vidjeh. Sa Husom sam bio zajedno na hadžu 2014. godine. Tada je bilo priče o tome da napišem knjigu o njemu. (Za neupućene, Husejn Živalj je zajedno sa rahmetli Alijom Izetbegovićem osuđen u Sarajevskom provcesu 1983. godine.) Živalj je rekao da to može doći na red tek kada od u penziji. Tada je radio u Islamskoj banci u Džidi, a danas je savjetnik u BBI banci. Ukoričena biografija Husejna Živalja bila bi zasigurno zanimljivo štivo.
– Nisam ja u Sarajevu bio samo u džamijama. Bio sam i u crkvi, tačnije u čuvenoj sarajevskoj katedrali „Srca Isusova“, stolnoj crkvi Vrhbosanske nadbiskupije. Kad sam ušao u katedralu, zamolio sam Boga da svima koji uđu u ovu crkvu podari ono što je najbolje za njih. Lično sam se uvjerio, i mobitelom zabilježio, da se u ovoj katedrali nalazi natapis „Katolici Bošnjaci grada Sarajeva 1887“. Baš zanimljivo.
– Šetah gradom i zastah kraj uličnih šahista. Gledao sam raspored onih ogromnih šahovskih figura na šahovskim poljima i nastojao da dokučim koji od dvojice takmaca bolje stoji. Podigoh glavu da i šahiste odmjerim, kad imam šta vidjeti: jedan od njih je Ibrahim – iz Kalesije, dobri naš Ibrahim Jakubović, koji je bio prevodilac u Ambasadi Saudijske Arabije i Ambasadi Kuvajta. Sada je penzioner. Ako vas interesuje – Ibrahim je pobijedio. Morao sam mu čestitati.
– Sreo sam u Sarajevu i kalesijske hafize Rijada ef. Đedovića i Asmira ef. Imamovića, profesora u tuzlanskoj Behram-begovoj medresi. Kasnije ću sresti i kćerku i zeta kalesijskog hafiza Husjena ef. Smajića, mog dobrog ahbaba.
– Na Kovačima selam nazvah šehidima i našem Predsjedniku, a selam nazvah i bratu Nedžadu Ibrišimoviću u haremu Ferhadije džamije.
– Dok sam bio u Sarajevu dobih poruku od Seje Omeragića, jednog od najboljih bh. novinara:„Fahro, vidim ovo o Osmanu Jajiću. Što ti ne skupiš ove tekstove i napraviš knjigu znamenitih ljudi iz Kalesije, ali sa osnovnim podacima i ovakvim ispričanim pričama. Saberi to, dužnost ti je. Daj naslov: “Zvjezdano nebo iznad Kalesije” ili slično. I sevap ti je.“ – piše mi dobri Sejo Omeragić.
U odgovoru mu zahvaljujem na ideji koja je vrijedna razumišljanja i truda. Samo, zahmetli je to posao. S ovim čudesima od mobitela, ne može insan ni na odmoru a da ne razmišlja o novim radnim zadaćama.
– Iste večeri vratih se u Kalesiju. Eno mi duše još u Saraj'vu, na Čaršjiji, uz Kovače, niz Kovače, na Bjelavama…
Zapisao: F. Sinanović
