Kalesijske novine Kalesijske novine
Prema podacima udruženja Ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu 115 je imama šehida koji su poginuli u redovima Armije RBiH ili su ubijeni od strane zločinaca kao civilne žrtve. 125 imam bilo je zatočeno u srpskim ili hrvatskim logorima. Ove logore nije preživjelo 40 naših imama. Čestiti imam džemata Divič kod Zvornika Ruvejd-ef. Jahić punih jedanaest mjeseci proveo je u srpskim logorima sa oko 200 svojih komšija i džematlija, od kojih polovina nije preživjela logorske torture.
Još dok je srbijanska agresija na Bosnu i Hercegovinu trajala, Ruvejd Jahić je zapisao svoje prvo svjedočenje o zlu kojemu je bio neposrednim svjedokom. To važno svjedočenje objavljeno je u izdanju VIGBeV. Kamp – Lindford i štampano u njemačkom gradu Bonnu davne 1996. godine.
Potreba za drugim, dopunjenim izdanjem pojavila se iz praktičnog razloga što prvo izdanje predstavlja već pravi raritet i što je aktuelnoj čitalačkoj publici skoro nemoguće doći do njega. Ali, ne samo zato. Nažalost, događaji o kojima autor piše u ovoj knjizi nisu puka historija i zabilješka o činjenicama iz prošlosti. Ni trideset godina kasnije krik žrtve za pravdom, koji je protkao tekst prvog izdanja, nije naišao na adekvatan odziv institucija i društva kojem je upućen. Upravo na ovom tragu, pozivajući se na etičku obavezu svjedoka, pojavila se potreba za metatekstualnim ispisivanjem, preko teksta prvoga izdanja, novopisanog svjedočenja i autentičnog glasa žrtve i svjedoka.
Drugo, dopunjeno i monografskim poglavljima o džematu Divič prošireno izdanje Jahićeve knjige ”Od logora do slobode” pojavilo se polovinom oktobra 2026. godine u izdanju Medžlisa IZ Zvornik.
Riječ imama Ruvejd-ef. Jahića nije na stranicama ove knjige samo puko svjedočenje. Kao intelektualac i imam, Jahić analizira događaje, iznosi vlastite dileme, ali i vlastite sigurnosti i na njima utemeljene sudove – iz njih se rađa važna podučiteljska i opominjuća poruka ove knjige za buduće generacije. Jedna epizoda sa stranica knjige na najjasniji način ukazuje na to: svjedočeći o krvavoj torturi koju je doživio u divičkoj džamiju, u kojoj su ga četnici satima teško zlostavljali, Ruvejd efendija ukazuje na simbolički bolnu činjenicu da je to doživio u posvećenom prostoru bogomolje jedne monoteističke vjere u kojoj je godinama kao vjeroučitelj, u skladu sa izvornim učenjima Islama, učio djecu miru, poštenju i bratstvu među ljudima, i pita se: da li bi bošnjačku djecu trebalo učiti još ponečemu!?
Iskustvo čitanja svjedočenja o torturama nad stanovništvom Diviča u maju 1992. godine, teroru i mučenjima koje je Ruvejd-efendija doživio u prostoru divičke džamije, progonu sa Diviča, zatvaranju u logor upravne zgrade Novog izvora u Zvorniku, nepojmljiva strava zla u Domu kulture u Čelopeku označena datumima Kurban-bajrama i Vidovdana 1992. godine, torture i ropstvo u logoru Batković – čitanje je koje može biti jako traumatično za bilo kojeg čitaoca. Ako samo čitanje teksta može da prenese osjećaj traume, bola i bijesa, onda možemo samo slutiti kakvu su stvarnu traumu i bol doživjeli nevini ljudi sa Diviča kao zatočenici srpskih logora smrti.
Prva promocija ove knjige bit će 7. novembra, poslije akšam-namaza, u džamiji u Diviču, a JU BKC “Alija Izetbegović” Kalesija će nastojati da organizuje promociju i u Kalesiji.
