Kalesijske novine Kalesijske novine
Svake godine 21. februara podsjetimo se na važnost jezika koji zovemo maternjim. Riječ je o jeziku kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija i sl. Maternjim jezikom služimo se najbolje i najpreciznije jer je u nas usađen od naših početaka.
Svjestan njegove važnosti, UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače /februara Međunarodnim danom maternjega jezika, želeći nas podsjetiti na obavezu očuvanja vlastitoga jezika, ali i jezične raznolikosti na globalnoj razini.
Izumiranje koje prijeti brojnim jezicima širom svijeta prijetnja je i svijetu u cjelini, zbog bogatstva koje se na taj način gubi u nepovrat. Danas na svijetu postoji 7105 živućih jezika, a prema istraživanjima UNICEF-a polovici od tih jezika prijeti izumiranje.
Važnost toga Dana potvrđena je 2001. aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini UNESCO-a. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše: „… svakoj se
osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na maternjem jeziku …“ Od tada se svake godine slavi u svijetu Međunarodni dan maternjega jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda.
Lijepo je znati jezik svih naroda, ali prije svih treba znati i čuvati jezik svoga roda. Ne prepuštajmo se stihiji, a jezik zaboravu… Bez obzira na to kako ga imenovali da li po imenu naroda kome pripadamo ili po imenu zemlje iz koje potječemo treba ga čuvati i njegovati.
Kada se nađete i na drugom kontinentu, pa iza leđa dok čekate u redu na carini čujete jezik koji je „ vaš“ srce vam ubrzano zakuca…ne možete ostati mirni, morate se okrenuti i pogledati…ko je taj „Zemljak“ koji govori vašim maternjim jezikom.
Već duži niz godina ovaj značajni datum se obilježava u svim zemljama i svim školama, pa tako i kod nas.Veoma je bitno kod djece probuditi interesovanje o maternjem jeziku u najranijem periodu života, razvijati svijest kako da njeguju i čuvaju svoj jezik…
Lavovski je posao, koji nastavnici i učenici odrade u pripremi obilježavanja Dana maternjeg jezika. Rekli bismo da najveću zahvalnost dugujemo negatorima bosanskoga jezika. Njihovo nastojanje da umanje i ospore postojanje, historijski kontinuitet, raskošnost našeg jezika probudila je u govornicima bosanskog jezika onaj bosanski inat, pa se o historijatu jezika, njegovim spomenicima, ljepoti jezika nikada nije više pisalo i govorilo nego u vremenu njegovog osporavanja. U prilog toj činjenici ide i podatak da sve škole TK već nekoliko godina u redovnom Godišnjem programu rada obilježavaju ovaj dan, da su u domovini i dijaspori organizuju brojne izložbe, manifestacije, literarni konkursi, tribine na kojima se govori o značaju maternjeg jezika.
Lavovski je posao odrađen i u Osnovnoj školi „Rainci Gornji“, gdje je ovaj značajni datum propraćen brojnim aktivnostima.
– Od izložbe koja je otvorena za javnost od 20. 2. do 25. 2. 2019. god. te kroz radionice na kojima će učenici govoriti i slušati o jeziku, pisati i učiti bosančicu, izrađivati stećke ( svjedoke našeg postojanja), upoznavati se sa historijatom bosanskoga jezika kroz prezentacije, slušati lijepu riječ, učiti se da njeguju i cijene ono što imaju. Svijest bošnjačkih stvaralaca o pripadnosti maternjem jeziku nikada nije iščezavala i oni nikada ne propuštaju da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim imenom tj. – bosanski jezik. Naziv „ bosanski jezik“ zasniva se na tradiciji državnosti i po svijesti o zajedničkoj teritorijalnoj pripadnosti, kazala je Amira Gutić, nastavnica bosanskog jezika u OŠ “Rainci Gornji”.
Za iložbu i sve aktivnosti povodom Dana maternjeg jezika učenici i nastvanici OŠ “Rainci Gornji” Amira Gutić, Edina Ahmetović, Selma Mešić i Nihada Pjanić zaslužuju sve pohvale.
